Magazin 21.06.2018.

RODITELJSKA KUĆA U BANJALUCI Oaza mira i sigurnosti za djecu iz cijele Srpske

ČITANJE: 4 minute

Sigurno utočište i oazu mira u prvoj “Roditeljskoj kući” u Banjaluci za dvije godine, od kada je otvorena, pronašlo je 57 djece koja su dolazila iz svih krajeva Srpske samo sa jednom željom, da pobijede opaku bolest.

U ovoj kući, izgrađenoj zahvaljujući plemenitim ljudima, toplinu doma daleko od porodice, pronašla su djeca svih uzrasta koja se liječe od malignih oboljenja u Univerzitetskom kliničkom centru RS.

Od kada je širom otvorila svoja vrata, nijednog trenutka nije bila prazna. Iz dana u dan smjenjivale su se porodice koje je na njen prag dovela ista muka. Mir i tišina koja se osjeti čim se zakorači u kuću nestaju već prilikom prvog susreta sa njenim stanarima. Hrabra mala srca, koja je bolest natjerala da odrastu preko noći razoružavaju osmijesima, a njihov vedar duh i energija ne ostavljaju prostora za tugu i snuždena lica. U kući se trenutno nalazi četvoro djece, a majke koje bdiju nad svojim bolesnim mališanima hrabre jedna drugu i sa mnogo saosjećanja proživljavaju svaku terapiju.

– Boravak u kući olakšao nam je muku koja nas je zadesila. Teško je bilo suočiti se sa bolešću djeteta, a još teže kada lijek tražite daleko od kuće, od porodice – kroz suze je ispričala majka, koja nije željela da joj navodimo ime, a koja je sa petnaestogodišnjim sinom prije pet mjeseci došla iz Ugljevika u Banjaluku.

Ista muka natjerala je i jednu Mrkonjićanku da u septembru prošle godine utočište potraži u “Roditeljskoj kući”. S nadom da će njena kćerka uskoro ozdraviti i vratiti se u gimnazijsku klupu, prošaputala je samo da ne gubi nadu.

– Nisam sama, istu brigu brinu mnoge majke. Ne gubimo nadu da će naša djeca ozdraviti – kazala je ona.

A da su vjera i nada uz sve lijekove koji su oboljeloj djeci dostupni u UKC RS najveći saveznik protiv bolesti potvrđuje i Nikola Jovanović (15) iz Modriče, prvi stanar “Roditeljske kuće”.

– Sada sam odlično. Nema više bolnice i terapija, samo ponekad idemo na kontrolu. Upisao sam se u srednju školu, smjer mašinski tehničar za kompjutersko konstruisanje – priča Nikola. Rame uz rame s njim sve bitke je izvojevala njegova majka Milica, koja kaže da se njihov život vraća u normalne tokove.

– Čovjek nije svjestan šta sve može da izdrži dok ga ne zadesi ono najgore, a to je bolest djeteta. Lavovska borba je iza nas, treba još vremena da prođe. Nikola sada prima terapije za održavanje. Ono najgore smo prošli – rekla je Milica i dodala da je “Roditeljska kuća” spas za oboljelu djecu.

Koliko je bora ispisanih brigama na licima roditelja koji sa oboljelim mališanima dolaze u ovu kuću, najbolje zna upravnica “Roditeljske kuće” Katica Kerkez, koja sa svima njima dijeli lijepe, ali i one najteže trenutke.

– Čini mi se da nema opštine u RS u kojoj nećete naći bar jednu porodicu koja je boravila kod nas. Nisu sva djeca sa malignim oboljenjima, ima i mališana koji dolaze zbog hematoloških oboljenja, a do sada smo ugostili ukupno 57 porodica – rekla je Kerkezova i dodala da se svaki odlazak na kontrolu malih stanara iščekuje s velikom neizvjesnošću, a svaki dobar rezultat proslavlja uz mnogo smijeha i suza radosnica.

Ona je ispričala da je veoma važno da djeca u kući osjete sigurnost koju su izgubili onog trenutka kada su teške terapije postale njihova svakodnevica.

Smisao postojanja “Roditeljske kuće” nije samo to da porodice imaju smještaj, već da ovdje pronađu i podršku, rame za plakanje i da na primjerima djece koja su se izliječila vide da će sve biti dobro – kazala je ona i dodala da je najveća radost kada čuje mališane da pjevuše dok veselo trčkaraju hodnicima.
Rođendani
Katica Kerkez kaže da bez obzira na bolest i terapije koje kradu djetinjstvo malim stanarima “Roditeljske kuće” nastoje da sve za njih važne trenutke učine posebnim.

– Nekoliko puta smo imali proslavu rođendana. Majke pripremaju torte, kupimo balone, ukrase i sve ono što će na lice slavljenika izmamiti osmijeh, jer to je ono najvrednije – kazala je ona i dodala da za djecu organizuju i brojne radionice da bi im olakšali boravak u kući.

(Glas Srpske)