Rogač: Kako pomoći tinejdžerima da razviju emocionalnu inteligenciju i ostvare uspješnu komunikaciju?
BRANKA ROGAČ/USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
Mala djeca, mala briga, velika djeca, velika briga – fraza koja je milion puta potvrđena u praksi. Dok su djeca još mala, roditelji jedva čekaju da porastu, nadajući se da će s tinejdžerom biti mnogo lakše. Međutim, prava priča tek tada počinje. Kvalitetna komunikacija s tinejdžerima postaje jedan od najvećih izazova, a roditelji se često nalaze u dilemi: Kako pronaći balans između slobode i granica? Kako razumjeti što se zapravo dešava u njihovim glavama? I kako se nositi s tihim zidom ćutanja? Na sva ova pitanja postoji odgovor – a za to rješenje odlučili smo se obratiti Branki Rogač, NLP treneru iz Banjaluke, koja organizuje radionice namijenjene upravo tinejdžerima. Kako im pomoći da bolje komuniciraju, razviju emocionalnu inteligenciju i izgrade uspješne odnose, objasnila je Branka Rogač u razgovoru za portal Banjaluka.net. Novi program „Komuniciraj sa osmijehom“ počinje 16. marta u Banjaluci!
Kakva je komunikacija između današnjih tinejdžera – izazovi i kritične tačke?
ROGAČ: Radionice radim već četvrtu godinu u Banjoj Luci sa uzrastom od 12 do 18 godina. Stotine polaznike je prošlo ovaj program. Najveći broj ima izazove u komunikaciji, te sa sampouzdanjem i upravljanjem emocijama.
BRANKA ROGAČ/USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
Najveći dio komunikacije između tinejdžera odvija se najčešće putem poruka što smanjuje kvalitet odnosa. Takva komunikacija je često fragmentarna i izostaje neverbalna komunikacija čiju važnost ne smijemo da zanemarimo. Koriste emodžije koji nekad mogu da ih dovedu u zabludu i često ne mogu da zamijene ton glasa, izraze lica i govor tijela.
Vrlo često izostaje dublja emocionalna povezanost i razumijevanje onoga drugog. U odnosima sa vršnjacima u mnogim situacijama izostaje aktivno slušanje ili dublje razumijevanje sagovornika i ta komunikacija liči na ping-pong, odnosno karakteriše je brzo odgovaranje bez dubljeg promišljanja zbog čega često upadaju u faze međusobnog nerazumijevanja ili prekidaju prijateljstva.
Primijetila sam da izbjegavaju neprijatne razgovore ili te situacije rješavaju kroz onlajn komunikaciju koja je štura sama po sebi, a posebno zbog izostanka prevažnog segmenta neverbalne komunikacije, što može produbiti problem umjesto da ga razjasni.
Primjetno je nerazumijevanje sa odraslima i zatvaranje pred svakom situacijom koja zahtjeva dublji ili duži razgovor.
Kako razgovarati sa „zatvorenim“ tinejdžerom?
ROGAČ: Važna je neverbalna podrška u smislu toplog tona glasa, opuštenog stava tijela i blizine bez nametanja. Treba poštovati njihov tempo i dati im vremena da se otvore. Nužno je osluškivati ih neverbalno, primjećivati najsitnije znakove koji mogu mnogo da nam kažu ako pažljivo posmatramo.
Reaguju pozitivno na dijeljenje ličnih iskustava i zato je preporuka da roditelji sa tinejdžerima dijele svoja lična iskustva iz toga perioda ali i u svakom danu jer se na taj način uspostavlja povjerenje i bliskost. Važno je da ih slušamo, aktivno, bez upadanja u riječ, predrasuda, osuđivanja, pametovanja, prosto da ih čujemo i pokušamo da razumijemo na dubljem nivou njihov svijet i procese koji se u njima dešavaju zato što su to godine kada su jako nesigurni, preopterećeni, istražuju svijet oko sebe i pomjeraju granice samostalnosti.
Bitno je razgovarati sa tinejdžerima o temama koje njih zanimaju. Roditelji bi trebalo da poznaju njihovo društvo, prate njihova interesovanja kada su u pitanju serije koje gledaju, osobe koje prate na društvenim mrežama ili muzika koju slušaju kako bi bili upućeni bar u dio tema koje ih zanimaju.
Jako lijepo reaguju kada ih pitate otvoreno za mišljenje o nekim temama.
Šta tinejdžeri uče na radionicama „Komuniciraj sa osmijehom“?
ROGAČ: Program je baziran na praktičnim primjerima i kreativnim tehnikama koje omogućavaju bolje razumijevanje sebe i drugih, razvijanje samopouzdanja, empatije i uspješne komunikacije.
Radimo u malim grupama do 10 polaznika što nam ostavlja prostora da mnogo razgovaramo. Radionice su dinamične i interaktivne. Razgovaramo o njihovim iskustvima, uvjerenjima, situacijama koje ih muče i kroz diskusiju, različite vježbice, igre uloga i storytelling dolazimo da spoznaja o njima lično i njihovim uvjerenjima i ciljevima, te uvida o ljudima iz njihovog okruženja sa kojima su u različitim relacijama.
Nakon ovog programa mnogo bolje razumiju sebe, svoje postupke i svijet oko sebe. Lakše im je da razumiju i prihvate brojne situacije. Vrlo brzo shvate da postoje i korisniji obrasci ponašanja i već u sljedećoj sličnoj situaciji znaju da zastanu i reaguju drugačije.
Shvate da komunikaciji daje značenje reakcija sagovornika zbog čega se više trude da jasnije iskažu mišljenje i pojasne namjeru.
Otkrivaju svoj dominantni stil komunikacije i kako ih drugi doživljavaju. Nauče da prepoznaju drugačije komunikacione stilove.
Postane im jasno da dominantno vizuelnim tipovima moraju doslovno da nacrtaju o čemu govore, te da nekome ko je dominantno kinestetički tip zagrljaj nadomješćuje sto riječi.
Kroz praktične vježbe savladavaju aktivno slušanje, davanje i primanje feedbacka, nauče kako da sagledaju situaciju iz više uglova što im pomaže da lakše prevaziđu nesporazume I konflikte.
Postaju fleksibilniji u komunikaciji I odnosima odnosno daju više prostora sebi da nešto sagledaju dublje, jer uče na radionicama da njima važne poruke provuku kroz nekoliko filtera, a važne situacije sagledaju iz više uglova.
Kako im ove vještine pomažu u školi i u odnosima sa vršnjacima?
ROGAČ: Radionice im mogu pomoći da utvrde najefikasniji način učenja, lakše savladaju tremu ili stres pred neki važan školski zadatak i ojačaju samopouzdanje i preciznost u iskazivanju mišljenja. Lakše savladaju strah ili nelagodu da nešto pitaju nekog nastavnika ili vode razgovor s njim, nauče kako da iskažu stav i mišljenje, a da to ne bude uvredljivo ili kako da prihvate tuđe mišljenje ili stav, a da ne budu povrijeđeni.
Postaju samosvjesniji i lakše im je da razumiju okruženje u kome se nalaze i da svoju komunikaciju i ponašanje usklade sa datim okruženjem što smanjuje nesporazume i konflikte i jača im samopouzdanje i sigurnost u izražavanju i javnim nastupima. Postaju kooperativniji i imaju više razumijevanja i empatije za drugačije mišljenje ili ponašanje. Mnoge stvari prestanu da sagledavaju samo iz svoje mape razmišljanja jer nauče da gledaju širi kontekst I sliku što im pojednostavljuje komunikaciju i odnose.
Kakva su dosadašnja iskustva sa radionicama?
ROGAČ: Oduševljena sam polaznicima i povratnim informacijama koje dobijam. Kada radite sa omladinom sva uložena energija vam se vrati u potpunosti I uvijek imam osjećaj svrsishodnosti. Želja mi je da učinim program “Komuniciraj sa osmijehom” dostupnim što većem broju tinejdžera i neumorno radim na tome.
Jedna polaznica mi je rekla da zahvaljujući uvidima i vještinama stečenim na radionici sada ima mnogo više prijatelja nego prije i da joj je komunikacija s njima mnogo jednostavnija što mi je sjajan pokazatelj da radionice imaju efekta. Divan je primjer jedne sjajne polaznice koja svake godine zahvaljujući znanju sa radionica kreira vlastiti Vision Board koji je motiviše da realizuje svoje ciljeve. Mnogi su zahvalni na savladanim tehnikama za konstruktivno davanje feedback a, vježbicama koje praktikuju da savladaju stres ili tremu pred odgovaranje ili javni nastup. Korisne su im alatke koje koriste u situcijama kada zabaguju u odnosima sa prijateljima, a koje im pomognu da lakše otkoče te odnose. Zahvalni su na boljem osjećaju u vlastitoj koži jer im je jasnije vlastito ponašanje ili znanju koje su stekli i koje im pomaže da koriguju nekorisne obrasce ponašanja i lakše plove kroz period odrastanja. Znanja i vještine stečene kroz program “Komuniciraj sa osmijehom” su znanja za cijeli život koja se mogu samo nadograđivati i ponosna sam na sve moje polaznike.
Razgovarala: Marina Majkić Miletić
