Vijesti 15.04.2022.

Rusi spremaju veliku ofanzivu na istoku Ukrajine, ali imaće ogromnih problema

ČITANJE: 11 minuta

Rat u Ukrajini, koji traje već 50 dana, u drugoj je fazi koja će, po svemu sudeći, biti odlučujuća. Podsjetimo, nakon što su ruske snage proglasile dovršetak takozvane prve faze “specijalne vojne operacije”, što se čini kao puko opravdanje za povlačenje nakon potpunog neuspjeha u ofenzivi na Kijev, ruski ministar obrane Sergej Šojgu dao je prije dvije sedmice do znanja da će se “sada fokusirati na svoj glavni cilj – oslobođenje Donbasa”.

U međuvremenu je bilo dosta govora o operativnoj pauzi koju su ruske snage navodno uzele nakon povlačenja iz pokrajina Kijev, Černihiv i Sumi na sjeveru zemlje, kako bi se njihove u borbama iscrpljene jedinice oporavile i pregrupirale u Bjelorusiji, pokušale nadomjestiti gubitke u ljudstvu i naoružanju i preko Rusije se prebacile na novu frontu na istoku Ukrajine.

Rusija je, prema nedavnoj procjeni američkog ministarstva odbrane, izgubila i do 20% snaga koje je poslala u Ukrajinu – odnosno, preciznije rečeno, svoje “borbene moći”, što označava “potpuna sredstva destruktivne, konstruktivne i informacijske sposobnosti koje neka vojna jedinica ili formacija ima u danom trenutku”.

Rusija pretrpjela velike gubitke, a u rat već poslala do 75% svojih ukupnih taktičkih bataljona

A oni vojnici koje će poslati ili je već poslala da zamijene ubijene, ranjene ili zarobljene vojnike zasigurno će biti manje borbeno spremni, bilo da se radi o mobilizovanim rezervistima ili ročnicima.

Osim toga, kako američki vojni eksperti naglašavaju, ovo ne znači da je 80% ruskih snaga poslanih u Ukrajinu ostalo netaknuto. Ukrajinske vlasti tvrde da su njihove snage uništile 20 taktičkih bataljonskih grupa (od kojih svaka ima do hiljadu vojnika) i njih još 40 toliko oštetile da su postale borbeno nesposobne.

Rusija je, procjenjuje se, poslala oko 180 taktičkih bataljonskih grupa (BTG) u Ukrajinu, a Pentagon je prošlog mjeseca procijenio da je u Ukrajinu poslao čak 75% ukupnog broja svojih BTG-a. Ovaj nevjerovatni postotak sugeriše da je ruskom vojnom zapovjedništvu sve teže pronaći i poslati nove, borbeno spremne jedinice u rat.

S druge strane, Rusiji na istoku zemlje ide u prilog manja udaljenost od granice, što znači i kraće logističke pravce, kao i veću blizinu njihove najbolje protivzračne odbrane.

Operativna pauza koja to nije

Ipak, prema informacijama s terena, spomenuta operativna pauza u Ukrajini nikad nije zaista zaživjela jer su ruske snage nastavile s relativno manjim napadima na istoku – u pokrajinama Harkiv, Donjeck, Luhansk i drugima – ne čekajući pojačanja sa sjevera. Ipak, prava, velika ofenziva na istok zemlje, koja se već neko vrijeme očekuje, nije još počela.

https://twitter.com/DefenceHQ/status/1514640608153030656?ref_src=twsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1514640608153030656%7Ctwgr%5E%7Ctwcon%5Es1_&ref_url=https%3A%2F%2Fwww.index.hr%2Fvijesti%2Fclanak%2Fvelika-ruska-ofenziva-na-istoku-odlucit-ce-rat-mogu-li-se-ukrajinci-obraniti%2F2356170.aspx

Britansko ministarstvo odbrane, koje svakodnevno na Twitteru objavljuje kratke izvještaje o situaciji na ukrajinskom bojištu, navelo je tako u ponedjeljak da se rusko granatiranje nastavilo u regijama Donjecka i Luhanska u istočnoj Ukrajini, s tim da su ukrajinske snage odbile nekoliko napada koji su rezultirali uništenjem ruskih tenkova, vozila i topničke opreme.

“Stalno oslanjanje Rusije na nenavođene bombe smanjuje njihovu sposobnost preciznog ciljanja u napadima, čime se znatno povećava rizik od civilnih žrtava”, ističu Britanci.

https://twitter.com/DefenceHQ/status/1513386583600340992?ref_src=twsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1513386583600340992%7Ctwgr%5E%7Ctwcon%5Es1_&ref_url=https%3A%2F%2Fwww.index.hr%2Fvijesti%2Fclanak%2Fvelika-ruska-ofenziva-na-istoku-odlucit-ce-rat-mogu-li-se-ukrajinci-obraniti%2F2356170.aspx

Novi glavni zapovjednik, “mesar Sirije”

Posljednjih dana posebnu pažnju privukla je vijest da je ruski režim imenovao generala Aleksandra Dvornikova novim zapovjednikom svih ruskih snaga u Ukrajini, što je funkcija koju dosad niko nije obnašao, što britanski obavještajci i brojni analitičari tumače kao pokušaj da se zapovjedništvo centralizira.

Naime, upravo je nesposobnost koordinacije vojnih aktivnosti dosad značajno otežala rusku invaziju, a stavljanje cjelokupnih snaga pod jedinstvenu zapovjednu vertikalu pokušaj je da se riješi taj problem.

General Dvornikov prethodno je bio ruski vojni zapovjednik u Siriji, od 2015. do 2016., gdje je ruska vojna intervencija, primarno iz zraka, preokrenula rat i spasila notorni režim Bašara al-Asada od mogućeg poraza. Tamo je već razvio reputaciju brutalnog zapovjednika koji ne preza ni od čega kako bi slomio otpor pobunjenika, pa tako ni od namjernog gađanja bolnica, škola, redova za kruh i stambenih zgrada, odnosno razaranja čitavih gradskih četvrti.

Predsjednik Vladimir Putin ga je za to, nimalo neočekivano, odlikovao medaljom Heroja Rusije.

“Bio je neka vrsta krvnika, vodio je pohode u kojima je bilo puno civilnih žrtava, puno uništenja. Stvorio je kaos u Siriji i u Groznom. Putin će od njega očekivati vojne uspjehe prije parade u Moskvi koja će se održati 9. maja”, kazao je o njemu umirovljeni američki general i vojni analitičar Mark Hertling za CNN.

Hertling u aktuelnoj analizi na Twitteru objašnjava da “mesar Sirije” Dvornikov koristi klasičnu rusku strategiju sravnjivanja gradova sa zemljom artiljerijom i zračnim udarima, ali nema mnogo iskustva u kombiniranim operacijama zračnih, kopnenih i pomorskih snaga.

Putin Dvornikovu naredio da mu osigura pobjedu do 9. maja?

U Siriji je, podsjetimo, ruska vojna intervencija bila uglavnom ograničena na korištenje zračnih snaga, uz manju prisutnost specijalaca (tzv. Spetznac) i plaćenika iz skupine Wagner, dok su pješadiju, ili notorno “topovsko meso”, koja ulazi u razorene gradove i čisti ulicu po ulicu, sačinjavali sirijska vojska i njeni vojni i paravojni saveznici iz Irana, Iraka, Libanona i drugih bliskoistočnih zemalja.

U Ukrajini Rusi imaju vidljivih problema s nedostatkom pješaštva za prvu crtu bojišta, što pokušavaju nadoknaditi mobiliziranjem i slanjem pojačanja odakle god mogu – od Donbasa do Sirije.

Dvornikovu je Putin navodno naredio da pobijedi do 9. maja, kada se u Rusiji tradicionalno, uz veliku vojnu paradu u Moskvi, slavi dan pobjede nad nacizmom u Drugom svjetskom ratu. Taj se datum već u više navrata spominjao kao rok do kojeg Putin želi proglasiti pobjedu u Ukrajini.

Ali koliko god Dvornikov možda bio dobar kao general, trebaće mu mnogo više vremena da popravi loše obučene, vođene, logistički opremljene i sada slomljene i istrošene snage, ističe Hertling i predviđa da neće moći ispuniti taj rok za pobjedu.

Kao glavne probleme pred Dvornikovim i snagama kojima sad zapovijeda Hertling navodi:

  • nedostatak zamjene za (izgubljeno) osoblje i integracije
  • loše vodstvo u nižim i višim časničkim kadrovima
  • loše zapovijedanje i kontrolu
  • nedostatak koordinacije u združenim snagama
  • disfunkcionalnu logistiku
  • i dalje previše misija za premale snage.

Rusija zasad i dalje testira ukrajinske snage u Donbasu, bombardujući i granatirajući civilno stanovništvo u pokrajini Donjeck, dok u isto vrijeme pokušava zauzeti bolje taktičke pozicije. U okolini Izjuma, koji je nakon teških jednomjesečnih borbi pao 1. aprila, i dalje se vode borbe jer je taj grad na rijeci Donjeck od strateške važnosti.

Slovjansk – ključni grad u bitci za Donbas

Ali kako u jednoj od svojih dnevnih analiza piše američki nevladini Institut za ratne studije (ISW), ključna bitka u regiji mogla bi se voditi za grad Slovjansk u oblasti Donjeck, prema kojem ruske snage pokušavaju napredovati iz Izjuma sa sjevera.

Ako osvoje Slovjansk, mogli bi nastaviti i okružiti ili djelomično odsjeći utvrđene ukrajinske snage na preostalom teritoriju Donjecka i Luhanska. Snage koje već godinama vode “operaciju združenih snaga” u toj regiji borbeno su najiskusniji i vjerojatno najkompetentniji i najbolje opremljeni dio ukrajinske vojske. Njihovo okruženje bilo bi katastrofalno za nastavak rata.

Te su snage oko Slovjanska i Severodonjecka, najvećeg preostalog grada pod ukrajinskom kontrolom, u svojevrsnom klinu, odnosno okružene s tri strane. Ukrajincima zasad ide u prilog to što, kako ISW procjenjuje, postrojbe sa sjevernog bojišta koje su povučene u Bjelorusiju još nisu stigle na istočno bojište.

Naravno, ide im u prilog i to što su im zapadni saveznici konačno počeli slati i teže naoružanje, od tenkova iz Češke preko protivzračnog sistema S-300 do oklopnih transportnih vozila Mastiff i protivzračnih sistemaa Starstreak koje im šalje Velika Britanija u novom paketu teškom 100 miliona funti.

Rusi moraju pokušati proboj, a Ukrajinci tada moraju izvesti protivnapad

I SAD je Ukrajini ove sedmice obećao uskoro poslati novi paket pomoći, vrijedan čak 800 miliona dolara, koji uključuje vojnu opremu kakvu su već isporučili, ali i topničke sisteme i oklopna vozila, kao i tzv. dronove kamikaze Switchblade. Prednost koju Ukrajinci, smatra Hertling, imaju na istoku je i teren koji je mnogo pogodniji za manevarsku borbu kojoj su ukrajinske snage očigledno vičnije nego ruske. Pritom će se obje strane boriti za mostove, cestovna i željeznička čvorišta koja su vitalna za logistiku.

Hertling, koji je bio glavni zapovjednik američkih snaga u Evropi i ima ratno iskustvo u Iraku, kaže da bi, da je na mjestu generala Dvornikova, bio fokusira na tri elementa: regeneraciju snaga, logistiku i pripremu za proboj kroz ukrajinske linije negdje u Donbasu. Prva dva će mu biti problematična, ali ako uspije koncentrisati dovoljne snage, krenuće u teške artiljerijske napade na tu tačku nakon kojih će tenkovi pokušati proboj.

Da je na mjestu zapovjednika ukrajinskih snaga, kaže pak Hertling, fokusirao bi se na fleksibilnost i mobilnost svojih jedinica, uspostavu jedinica za brzu reakciju koje bi  mogle uzvratiti protivnapadima na bilo kakav proboj i olakšavanje logistike. Za takav odgovor Ukrajincima su potrebna oklopna vozila na kotačima, a ne na gusjenicama, kao što je američki Stryker, pa čak i Humvee u kojem bi vojnici imali ručne protuoklopne i protivzračne raketne sisteme Javelin i Stinger.

Ovi ručni raketni sisteme, zajedno s dronovima kamikazama Switchblade, igraće vrlo bitnu ulogu u ukrajinskoj obrani. Ali logistika će biti ključna za obje strane, smatra Hertling.

Raketni napad na Kramatorsk nije bio slučajan

Ruske snage su zasad postigle ograničen napredak uz značajne gubitke, pri čemu su većinu njihovih napada na istoku ukrajinski branitelji odbili. O velikim problemima koje ruske snage imaju svjedoči i ukrajinsko rušenje mosta na prilazu Izjumu, i to tačno u trenutku kad je preko njega prelazio ruski vojni konvoj.

A ni Kramatorsk, grad čija je željeznička postaja prošlog petka bila pogođena ruskim projektilima s kasetnim punjenjem dok su stotine civila (uglavnom žena i djece) tamo čekale evakuaciju, pri čemu je ubijeno 57 ljudi, nije slučajno bio meta napada.

Kramatorsk je jedan od najvažnijih gradova u Donbasu koji su još pod ukrajinskom kontrolom – ruske snage i njima podređeni separatisti iz samoproglašene Luhanske i Donjecke Narodne Republike kontroliraju oko 93% ukrajinske pokrajine Luhansk i oko 54% teritorija pokrajine Donjeck, dok su prije rata kontrolisale samo oko trećine teritorija tih pokrajina.

I dok ruska strana, po običaju, tvrdi da su Ukrajinci ustvari ti koji su raketirali civile koji su htjeli napustiti grad kako bi zadržali civilno stanovništvo kao živi štit u borbama, tome izravno protivrječe pozivi samih lokalnih i državnih vlasti stanovništvu da se evakuira što prije.

Guverner oblasti Luhansk Serhij Hajdaj još je 6. aprila najavio evakuaciju civila kroz pet humanitarnih koridora i apelirao na stanovnike Luhanska: “Evakuirajte se dok je sigurno (…), dok postoje autobusi i vlakovi – iskoristite ovu priliku.”

Hajdaj je u razgovoru za Sky News dodao da ruske snage nisu uspjele probiti ukrajinsku obranu u njegovoj regiji, ali uništavaju “sve što im se nađe na putu” i “ni pred čim se neće zaustaviti” te da bi razina destrukcije i smrti u Luhansku mogla biti veća nego u Mariupolju, Buči ili Irpinu.

Slijedi repriza razaranja u Mariupolju?

Britanski vojni obavještajci u svom su posljednjem izvještaju identifikovali upravo Kramatorsk, uz Kostjantinivku, kao grad koji će ruske snage vjerovatno uskoro izložiti sličnim neselektivnim i razornim napadima kakve smo dosad vidjeli u drugim manjim i većim gradovima diljem zemlje, od Buče i Irpina u okolici Kijeva na sjeveru, preko Harkiva i Izjuma na istoku, do potpuno razorenog Mariupolja na jugu.

https://twitter.com/DefenceHQ/status/1514499594700398599?ref_src=twsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1514499594700398599%7Ctwgr%5E%7Ctwcon%5Es1_&ref_url=https%3A%2F%2Fwww.index.hr%2Fvijesti%2Fclanak%2Fvelika-ruska-ofenziva-na-istoku-odlucit-ce-rat-mogu-li-se-ukrajinci-obraniti%2F2356170.aspx

“Kombinacija učestalih topničkih i raketnih udara i pokušaja da koncentrišu snage za ofenzivu predstavlja povratak na tradicionalnu rusku vojnu doktrinu. Ipak, za ovo će biti potrebna značajna razina snaga”, zaključuju britanski vojni obavještajci i dodaju da je u tome prepreka i dalje Mariupolj jer je tamo fiksiran značajan dio ruskih snaga koje se ne mogu iskoristiti na drugim frontama sve dok grad ne bude osvojen.

Unatoč opsadi koja traje mjesec i pol dana i temeljitom razaranju, ukrajinske snage još uvijek pružaju otpor, zabarikadirane u golemom metalurškom kompleksu Azovstal kao vjerojatno posljednjem uporištu. U međuvremenu, Ukrajincima je golemi poticaj za borbeni moral bilo jučerašnje potapanje Moskve, zapovjednog broda ruske Crnomorske flote, koji su navodno pogodili s dva protivbrodska projektila Neptun u iznenadnom napadu s kopna.

(E.M)