Sabotaža kao način života!

Vaš nesposobni šef, traljavi i iritantni kolega sa posla ili dežurni davež na sastancima kojima prisustvujete, veoma lako mogli bi da budu špijuni CIA, sudeći po dokumentu koji je američka Centralna obavještajna agencija objavila poslije oko 70 godina!

Uputstvo za obavljanje jednostavnih sabotaža, osmišljeno u najpoznatijoj bezbjednosnoj službi u SAD, dugo je bilo pod oznakom “povjerljivo”, a nakon uklanjanja te etikete ispostavilo se da je riječ o jednom od najinteresantnijih dokumenata ovakve vrste. Naravno, ovaj sadržaj danas nema posebnu važnost za bilo koga, ali je zanimljiv zato što je građane-sabotere učio kako da destabilizuju neprijateljsku zemlju, i to ne “obojenim revolucijama”, atentatima, naoružavanjem pobunjenika i sličnim tehnikama. Ne, u ovom uputstvu detaljno je opisano kako se protiv jedne države koristi moć njene sopstvene birokratije, ali i slabosti od kojih pate sva društva.

Kada je ovaj dokument objavljen i kada je dospio na društvene mreže, najupečatljivije od svega bilo je upravo to da su komentatori iz svih krajeva svijeta – u obrascu koji je CIA za vrijeme Drugog svjetskog rata koristila za obuku stanovnika okupiranih dijelova Evrope, odanih zapadnim saveznicima – prepoznali svoje današnje državne službenike i vlastiti administrativni aparat. Mnogi komentatori iz SAD uvjereni su da je ovo “oružje” na kraju upropastilo i njihovu zemlju, zajedno sa značajnim dijelom planete, a većina se slaže da je najveći efekat i kulminaciju ta formula doživjela u SSSR-u tokom vladavine Mihaila Gorbačova.

Zagovarajte oprez

Ovaj dokument, koji je nastao 1944. godine dok se CIA još zvala Kancelarija za strateške usluge, prvenstveno je bio namijenjen građanima u evropskim državama pod nacističkom okupacijom, poput Norveške i Francuske, a potpisao ga je “otac” CIA Vilijem Donovan. Prvi na meti sabotera u ovom dokumentu su “sastanci i konferencije”, a smjernice o metodama za pretvaranje bilo kakvog sastanka u katastrofu iz koje ne može izaći ništa dobro izgledale su ovako:

– Skrećite pažnju na nebitne probleme što je moguće češće. Insistirajte da se sve obavlja po hijerarhiji. Držite govore. Pričajte što češće i što duže možete. Ilustrujte svoje “zaključke” dugačkim anegdotama i poređenjima sa detaljima iz vašeg ličnog života. Kad god je moguće, sva rješenja i inicijative proslijedite “komisijama” radi “daljeg razmatranja”. Potrudite se da napravite komisije od što više članova, nikada manje od petorice. Insistirajte na pravilnom izboru riječi. Vraćajte se na stavke o kojima je pričano na prethodnim sastancima i pokušavajte da ih ponovo vratite na dnevni red, kako biste “preispitali odluku” još jednom. Zagovarajte opreznost, budite “razumni” i tražite od kolega na sastancima da takođe budu “razumni” i izbjegavaju bilo kakvu žurbu, govoreći im kako bi žurba mogla da rezultira kasnijim poteškoćama. Ne oklijevajte da ubacite nekoliko “patriotskih” komentara – stoji u uputstvu.

A ako se u ovom dijelu može prepoznati ogromna većina kako nekadašnjh, tako i današnjih političara, u sljedećem dijelu u kojem su “obrađeni” rukovodioci, direktori ili menadžeri firmi, sličnost sa današnjim stanjem zaista je jeziva. Kada je u pitanju prostor nekadašnje Jugoslavije, mnogi komentatori se kunu da je upravo ovo način djelovanja uoči raspada bivše države, a današnji radnici im uglavnom odgovaraju da se od tada ništa nije ni promijenilo.

Komplikujte procedure

– Kada pravite raspored poslova, uvijek vodite računa da se najmanje važni poslovi rješavaju prvi. Gledajte da važne poslove dodijelite slabijim radnicima. Insistirajte na perfektno obavljenom poslu kod nevažnih projekata. Kako biste smanjili moral, a samim tim i produkciju, budite ljubazni prema onima koji lošije obavljaju svoj posao. Unaprijedite takve. Diskriminišite na sve načine one koji rade dobro i stalno se žalite na njihov rad. Kada obučavate nove radnike, dajte im pogrešne instrukcije. Držite sastanke u trenucima kada što prije treba završiti neki važan dio posla. Zakomplikujte procedure o pitanju davanja instrukcija, dobijanja plata i sličnog, na način da bar tri čovjeka treba da odobre nešto što bi mogao da odobri jedan – piše u dokumentu.
Instrukcije su potom dobili i sami radnici, kao “kičma” morala i produktivnosti.

– Radite sporo. Namjerno zaboravljajte alat, kako biste se stalno morali vraćati. Obezbijedite da imate što više prekida posla tokom radnog vremena. Radite vaš posao slabo, a pritom uvijek krivite loš kvalitet alata, mašina i opreme. Žalite se uvijek da vas takve stvari sprečavaju da svoj posao obavljate kako treba. Nikada ne prenosite svoje vještine novim radnicima ili onima koji su manje sposobni od vas. Pravite se glupi, tražite da vam stalno ponavljaju instrukcije koje ste dobili i tražite dodatna objašnjenja povodom svega. Provodite dvostruko više vremena u toaletu nego što vam je potrebno. Ako nešto mjerite, počnite da to činite dva puta umjesto jednom. Budite iritantni i izazivajte incidente koliko god je moguće, a da ne uvalite sebe u nevolje – sugerisali su iz CIA.

Efikasno oružje

Iako je čitav dokument namijenjen slabljenju produktivnosti i morala država koje su u Drugom svjetskom ratu bile neprijatelji Sjedinjenih Država, njegova namjena mogla bi da bude višestruka. Uputstvo bi moglo da se zove: “Ne radite vlastiti posao kako treba”, ali ne bi bilo greške ni kada bismo ga nazvali: “Kako stvari zaista funkcionišu”.

U vrijeme kada su instrukcije nastajale, u zemljama pod fašističkom okupacijom svaki nagovještaj ovakvog ponašanja kažnjavao se strijeljanjem, pa nije bilo nimalo lako postići rezultate kakve su zamišljali Vilijem Donovan i ostali. Međutim, prednost je očigledno bila u činjenici da glupi, iritantni i nesposobni rukovodioci i radnici već postoje, i to u priličnom broju, pa je ovo trebalo da bude tas koji će prevagnuti, odnosno učiniti da rezultati sabotaža budu ako ne veći, onda bar približni po rezultatima produkcije.

– Sadržaj ovog dokumenta trebalo bi da bude pod kontrolom i ne smije se dozvoliti da padne u pogrešne ruke. Umnožene sa hiljadama građana sabotera, jednostavne ili male sabotaže mogu biti efikasno oružje protiv neprijatelja. Ukoliko ovakve sabotaže zažive, bio bi to težak teret za ratne napore neprijatelja – rekao je Vilijem Donovan u uvodu “Uputstva”.

Nema jasnih podataka o tome koliko su Donovan i CIA uspjeli u svojim planovima, ni kakve je rezultate na ciljanim teritorijama dala distribucija ovog uputstva građanima. Mnogo interesantnija je činjenica da u ovom dokumentu danas skoro svako može da prepozna birokratski aparat svoje države ili firmu u kojoj je zaposlen. I to, prema reakcijama čitalaca koji su o uputstvu raspravljali na internetu, nije slučaj samo sa zemljama bivše Jugoslavije, nego i sa većinom ostalih regiona na planeti, a prije svega sa samim stanovnicima SAD, za koje mnogi tvrde da su najveće žrtve ovog dokumenta, koji se uveliko primjenjuje i na njima već generacijama.

(Press)