SAKUPLJANJE STAROG NOVCA KAO HOBI Za stare dinare ne žale hiljade evra
Strast sakupljanja starog novca u Srpskoj nije rijetka, za razliku od novčanica za koje su kolekcionari spremni da izdvoje čitavo bogatstvo, a među najdragocjenijim je ona od 100 dinara iz vremena Kraljevine Srbije, koju bi platili i nekoliko hiljada evra.
Potvrđuje to za “Glas Srpske” kolekcionar iz Banjaluke Mladen Marković, kome je numizmatika hobi od malih nogu, a u čijoj se kolekciji nalaze brojne kovanice i novčanice iz svih republika bivše Jugoslavije.
Među brojne oglase o prodaji nekretnina, namještaja i alata “zalutao” je i njegov o kupovini starog novca i kovanica.
To je jedan od načina, priča Marković, da dođe do predmeta koji mu nedostaju u kolekciji, a da bi je upotpunio, osim 100 dinara, nedostaju mu još i novčanice od jedan, 10 i 50 dinara iz perioda Kraljevine Srbije.
– Sakupio sam dobar dio srebrenjaka i papirnog novca, ali mi, nažalost, nedostaju ovi ekstremno rijetki primjerci koje sam vidio kod velikih kolekcionara. Počeo sam da sakupljam i njemački i austrijski novac – kazao je Marković, čija zbirka broji oko 7.300 kovanica i oko 600 novčanica, među kojima ima i duplikata.
Najvrednija novčanica u njegovoj kolekciji, dodaje, jeste 1.000 dinara iz 1919. godine.
– Najveći iznos koji sam platio za jednu novčanicu je 800 maraka, dok sam za neke izuzetno rijetke primjerke dobijao i po nekoliko hiljada evra – ispričao je Marković, naglasivši da je emotivna vezanost za kolekciju mnogo veća od materijalne vrijednosti.
Dodaje da je u numizmatici najbitnije da su novčanice što bolje očuvane, ali da su rijetki primjerci do kojih se teško dolazi dobrodošli bez obzira na kvalitet.
Do rariteta dolazi razmjenom sa kolegama, na sajmovima antikviteta, a neki su na njegovu adresu stigli čak sa drugog kraja svijeta.
– Mnogo sam se iznenadio kada sam jednom prilikom dobio pismo sa novčanicama iz Čilea i Argentine. Bilo je i raznih anegdota. Pozvali su me neki momci i rekli da imaju veću količinu kovanica, a ja sam im saopštio cijenu po komadu i tu je razgovor završen. Već sam bio i zaboravio na njih, kada su me pozvali poslije nekog vremena i rekli: “Izbrojali smo, ima 11.768 kovanica.” Prvo sam bio zbunjen, a onda shvatio da su cijeli dan brojali kako bi vidjeli koliko bi novca dobili za kovanice – sa osmijehom dodaje Marković.
Zaljubljenike u stari novac, markice, knjige, fotografije, ordenje i eksponate iz militarije već šest godina okuplja Udruženje kolekcionara i ljubitelja istorije “Denarius” iz Gradiške, koje broji oko 90 članova.
– Među našim kolekcionarima ima i onih koji sakupljaju različite vrste pića. Kolekcionarski predmeti su dosta skupi, a do njih se dolazi i na pijacama, sajmovima, putem oglasa. Kolekcionarstvo je i jedan vid očuvanja kulturne baštine – rekao je predsjednik “Denariusa” Alen Mešić, koji skoro dvije decenije sakuplja stari novac, knjige, ordenje i razglednice Gradiške.
On ističe da bi svoje kolekcije rado upotpunio nekim raritetima do kojih je izuzetno teško doći.
– Interesantni su mi dukati iz perioda Kraljevine Jugoslavije, do kojih se ne može lako doći. Moju kolekciju upotpunjuje medalja sa Sokolskog sleta koji je održan u Gradišci 1911. godine i sokolska kapa sa rednim brojem takmičara – rekao je Mešić i dodao da je “Denarius” do sada organizovao 15 sajmova kolekcionarstva.
Centralna banka
Centralna banka BiH u svojim prostorijama čuva neke od najvrednijih primjeraka starih novčanica koje su korišćene na prostoru BiH. Među najstarijim novčanicama u kolekciji ove institucije je ona od 100 dinara iz 1929. godine, tadašnje Kraljevine Jugoslavije.
(Glas Srpske)
