Saša Đorđević otkriva tajne zanata: Dobar dizajner mora biti pomalo otkačen

Već tradiconalni, pozorišni festival Zaplet07, održava se od 26. do 31. oktobra u gradskom pozorištu Jazavac. Kao i do sada, festivalski program stavlja akcenat na najbolje predstave u kojima igraju mladi glumci, a ovogodišnja centralne teme su, već pogađate – nezaposlenost, korupcija, pad morala…

Organizatori festivala su pripremili pet odličnih predstava i jedan kabaretski koncert, a iz pratećeg programa posebno izdvajaju izložbu plakata za pozorišne predstave pod nazivom (Dis)Like, autora Saše Đorđevića.

Đorđević je jedan od naših najpoznatijih grafičkih dizajnera čiji radovi su svuda oko nas – na bilbordima, televiziji…

Grafičkim dizajnom se bavi posljednjih 15 godina, i jedan je od vrlo aktivnih dizajnera na bh sceni. Osvajač je brojnih nagrada, dugogodišnji član Udruženja likovnih i primjenjenih umjetnosti u BiH, a svoje radove je izlagao na brojnim festivalima u zemlji i inostranstvu.

– Otkad znam za sebe, imao sam različita interesovanja, a sva ona su imala veze sa zvukom, slikom ili tekstom. Spletom srećnih okolnosti, upisao sam grafički dizajn na Kipru, koji spletom nesrećnih okolnosti nisam diplomirao. Ipak, ovo iskustvo je za mene bilo presudno. Ne samo da sam dobio osnovna znanja iz grafičkog dizajna i srodnih oblasti, već sam radio u stimulativnom okruženju i imao sam slobodu da se izrazim u različitim medijima, da ih kombinujem i da neopterećeno promišljam svijet oko sebe – kaže Đorđević.

U Banjaluku je došao 2000. godine i gotovo odmah se zaposlio u svjetskoj poznatoj reklamnoj agenciji Saatchi&Saatchi gdje je, prvo kao dizajner, a kasnije i kao art direktor, stekao iskustvo agencijskog rada sa domaćim i internacionalnim klijentima. Saatchi&Saatchi je, priča, bio sistem koji je postavljao ideju u fokus. Tada je shvatio da je na pravom mjestu i pokušao je da radi pravu stvar.

– Danas sam član dizajn i AV produkcijskog studija Bunker (www.madeinbunker.com) u kojem želim da promovišem stručnost i autorstvo u zadatim, često komplikovanim okvirima brifa – kaže Đorđević.

O tome koliko je BiH povoljno tlo za dizajnere, Đorđević nema riječi hvale i ističe da BiH nije stimulativna za razvoj bilo kakve umjetničke discipline.

– Ako govorimo o kreativnoj industriji i djelovanju grafičkog dizajna u okviru reklamnih agencija, onda je grafički dizajner osuđen da radi u ekstremnim okolnostima, koje mu vrlo brzo ubiju kreativni žar i unutrašnju potrebu za napretkom i usavršavanjem. Rijetke su reklamne agencije koje u okviru svog sistema poštuju sopstvene kreativne potencijale. Sa takvim pristupom, šta tek možemo očekivati od klijenata? – ocjenjuje Đorđević.

On dodaje da je situacija naizgled nešto bolja ako se govori o “slobodnim” grafičkim dizajnerima i kreativcima uopšte, jer bar postoji privid uživanja u slobodi da se bude svoj. Za slobodomisleće i hrabre kreativce gotovo da nema mjesta, a ni potražnje. Takođe, sklonost društva da razmišlja samo u zadatim okvirima ocjenjuje kao svojevrstan kukavičluk.

Kako kaže Đorđević, suština njegovog posla je da pokreće ljude oko sebe, bilo da je u pitanju tim sa kojim radi, ili klijent kog ohrabri da smjelije komunicira s tržištem. Upravo najteži projekti na kojima je radio su donijeli najviše uspjeha, pozitivnih rezultata i zadovoljstva.

– Ako bih morao da izdvojim nešto posebno, onda bi to bio rad na kreativnim kalendarima štamparije “Atlantik”, za koju sam, u različitim timovima, uradio 7 kalendara. Svaki od njih mi je bio nevjerovatan izvor igre i slobode, a poznajem ljude koji i danas čuvaju poneki od ovih kalendara, što me posebno raduje. U njima vide nešto značajno, iako im je upotrebna vrijednost odavno iscurila – kaže on.

Vrijednost kalendara uočila je i struka, pa su mu donijeli i priznanja: Specijalna nagrada za razvoj društvene odgovornosti Instituta IRDO za kalendar “Think Different” (Magdalena, Maribor, 2009) i specijalna nagrada žirija za eksperiment u dizajnu za kalendar “Timescape” (Festival najlepših kalendara, Novi Sad, 2011).

– Za razliku od regiona, kod nas ne postoji klasična dizajnerska scena u kojoj je jasno ko koliko vrijedi. Nikada struka nije uspjela da se okupi oko zajedničkih ideja i interesa, da definiše svoju poziciju i funkciju u kreativnoj industriji, niti da formuliše principe koji bi svima bili prihvatljivi i jasni. Kao rezultat takvog (ne)djelovanja danas imamo haotičnu situaciju gdje klijentima generalno nije jasno šta je značaj i uloga kreative u njihovom poslovanju, niti im je jasno zašto nešto vrijedi više ili manje. Zapravo, nisam siguran ni da li shvataju kolika je moć dizajna, niti da razumiju da kreativce plaćaju prvenstveno da misle – kaže Đorđević.

Svakodnevno bavljenje ovim problemima za njega, a i za druge dizajnere predstavlja ogroman gubitak energije i vremena i smatra da bi bilo bolje da se ta energija posveti konkretnim zadacima.

– Čini mi se da imamo previše dizajnera. Samo u Banjaluci postoji nekoliko visokih škola za dizajn, a sve je više mladih dizajnera kojima je problem da se zaposle jer njihove usluge nisu nikome potrebne. Samo će rijetki imati mogućnost da steknu radno iskustvo, a ono je ključno u ovom poslu – ističe on.

Kada se to sve uzme u obzir, po mišljenju Đorđevića, dizajneri sa više radnog iskustva koje im pomaže da svoje ideje lakše nadograde u konačan proizvod mogu da žive od svog posla ali, nažalost, kada je riječ o mlađim kolegama, teško može da potvrdi da je posao grafičkog dizajnera perspektivan kod nas.

Ipak, bez obzira na stanje u društvu, uvijek postoje načini da se uspije u svom poslu, pa je tako naš sagovornik napravio recept uspjeha za buduće mlade dizajnere.

– Formalno obrazovanje, stručnost, kreativnost, posvećenost, težak rad, talenat, senzibilitet za svijet oko nas, komunikativnost, životno i radno iskustvo, potreba za novim znanjima, iskrenost, zaigranost, radoznalost, hrabrost, ali i doza ludila, predstavljaju najjača “oružja” bez kojih je nemoguće postati uspješan u ovom poslu. I naravno, čitanje stripova! Samo ovako naoružan dizajner može sebi da stvori kreativni prostor i da se uspješno bavi autorstvom – priča Đorđević.

Izložba koju će predstaviti na festivalu Zaplet07 sastoji se od 15 postera za različite predstave i festivale u produkciji NP Republike Srpske i GP Jazavac 2007 – 2015. Prvu grupu plakata čine zvanični plakati koje je javnost već vidjela, a drugu oni koju iz različitih razloga nisu prihvaćeni kao konačni.

Kroz pozorišni plakat prožimaju se različiti aspekti komunikacije sa publikom. Plakat sažima cijelokupnu predstavu u jednu sliku i osim što treba da bude informativan, usklađen sa tekstom i pozorišnom igrom, on mora da prati i rediteljsku interpretaciju. Takođe, potrebno je da bude intrigatan, da dotiče suštinu, a ipak ne otkriva ništa. Sa druge strane, razmišlja se i o estetici, pa tako dobar plakat nudi i likovno-grafički pečat i tvori skladnu likovnu cjelinu.
Upravo zato, svaki pozorišni plakat je kompleksno umjetničko djelo, i zaista zaslužuje „svojih 5 minuta“.

(Banjaluka.net)