SAŠA KONDIĆ: Kvalitet mora biti jedino mjerilo u raspodjeli novca za sport iz budžeta

Da bi raspodjelom budžetskog novca na nivou grada sportisti i klubovi bili zadovoljniji nego što su danas, neophodno je da se u odlučivanje uključe upravo sportski radnici i sportisti. Ne tražiti njihovo mišljenje je veliki apsurd.

Poručio je ovo šef povjereništva SPS Banjaluka Saša Kondić, koji je dodao da su sadašnjim stanjem sportisti i svi oni naklonjeni sportu, ogorčeni, te da je kompletan sistem odlučivanja trenutno pogrešan, prenosi Srpskainfo.

Aktuelni predsjednik najvećeg sportskog brenda Srpske, Rukometnog kluba Borac m:tel, naglašava da su sportisti zbog toga na marginama, bez obzira što su mnogi od njih odavno prerasli lokalnu sredinu.

– Sportisti su nekada donosili trendove u grad – moda, automobili, frizure… Gdje god bi se pojavili bili bi, da tako kažem, najveće face, narod je išao za njima, prepoznavao ih na ulici. Danas se to izgubilo iako i sada imamo osvajače medalja na svjetskom i evropskom nivou, a za koje, odgovorno tvrdim, većina ljudi u gradu nije čula, a kamoli da znaju kojim sportovima se bave – naglasio je Kondić.

Šta je potrebno da se uradi kako bi se to promijenilo i kako bi sportisti ponovo imali mjesto kakvo zaslužuju?

Raspodjela budžeta je nešto čemu se mora posvetiti velika pažnja. Kategorizacije klubova, sportista, ali i sportskih i rekreativnih događaja mora početi da se obavlja vodeći se prvim i osnovnim kriterijumom, a to je kvalitet. Ne smijemo dopustiti da se budžetska sredstva isplaćuju, bilo klubovima, bilo pojednicima ili udruženjima koja organizuju događaje, po principu “ko koga zna, nije bitno koliko vrijedi”. Bez obzira na sve, sport u Banjaluci nije u toliko katastrofalnom stanju kako većina ljudi misli. Ali mlade ljude treba, da tako kažem, pogurati i stvoriti uslove da naprave karijere.

Koje su glavne prepreke za stvaranje tih uslova?

Bez kategorizacije po principu kvaliteta nema napretka. Isto tako, naši sportisti, ljudi koji rade sa sportistima, moraju biti medijski zastupljeni i ispraćeni. O sportu se mora govoriti, u ljudima se mora probuditi svijest o tome da je sport bitan segment života svih nas. Nema ništa ljepše i draže nego kada imate priliku da navijate za svoj tim, za svoje sugrađane. Da se naš grad svijetu prezentuje na jedan tako pozitivan način.

Činjenica je da najveći broj klubova jedva spaja kraj s krajem. U kojoj mjeri bi pravednija raspodjela novca mogla to da promjeni i da li su potrebne još neke mjere?

Ne možemo dozvoliti da se naši klubovi gase zbog dugova koje imaju za struju ili komunalije, a da ne govorimo o tome da veliki broj njih nije u mogućnosti da isplaćuje plate, kako zaposlenima, tako i samim igračima. Manjak finansija je genaralni problem većine sportista, klubova, udruženja, jer ne samo da niste u mogućnosti da isplaćujete plate i da plaćate neke redovne troškove, nego vam onemogućava i da učestvujete na mnogim takmičenjima, što je apsurd u 21. vijeku. Zamislite kako se osjeća sportista koji je obezbijedio normu za veliko takmičenje, a nema mogućnost da ode na njega ili troši svoju energiju da bi nekako pronašao sredstva za put.

Rukometni klub Borac je ukinuo članarine za mlađe kategorije. Da li je to put kojim svi klubovi moraju da krenu?

Sport mora da bude dostupan svima. Svi smo mi svjesni da život košta, ali ne smijemo dopustiti da djeci i mladima sport ostaje uskraćen jer njihovi roditelji nisu u mogućnosti da finansiraju mjesečne troškove treninga. Ovdje je potrebno iznjedriti riješenja koja će svima, koji imaju želju da se bave sportom, to i omogućiti. Mi smo ukinuli članarine. Ovim potezom smo za kratko vrijeme uduplali broj polaznika škole. Ne govorim da je ovo rješenje za sve klubove jer svjesni smo svi situacije u kojoj se mnogi od njih nalaze, ali za neke koja su u mogućnosti, zašto da ne.

Banjaluka je grad osam olimpijskih pobjednika, a trenutno je miljama daleko od sličnog uspjeha. Smatrate li da ipak nije sve izgubljeno?

Naravno. Koliko god loše stanje bilo, ono se uvijek može poboljšati, a to se može samo radom i korijenitim promjenama. Upravo iz toga razloga treba insistirati na promjeni pristupa nadležnih institucija sportu. Loša zakonska rješenja, koja usvajanjem novog Zakona u sportu, hvala bogu, idu ad akta značajno su otežavala posao onima koji znaju, žele i hoće da naprave iskorak, ali on je i dalje moguć i realan.

(SB/Banjaluka.net)