Sedmočlana porodica jedva preživljava: Djeca spavaju na podu
U trošnoj iznajmljenoj kući nedaleko od škole u Gornjim Podgradcima stanuju Đorđići, na ivici egzistencije.
Među sivim zidovima punim vlage i buđi odrasta petoro mališana, svi jedno drugom do uveta. Najstarija je petnaestogodišnja Milanka, najmlađa sedmomjesečna beba Kristina. Dok se otac Goran nije razbolio,nekako je i prehranjivao porodicu, a sada ne ide nikako. Zbog toga što nemaju od čega da plaćaju kiriju Đorđići se uskoro morati na ulicu. Gdje – ni sami ne znaju.
“ Ne znam šta da radim, volio bih da nađem jedno stalno rješenje. Djeca spavaju na podu. Uslova nemam, vode nemam, nemam nigdje ništa. Radim u drvnoj industriji imam 400 KM platu i idem u dnevnice subotom i nedeljom da bih prehranio djecu”, rekao je Goran Đorđić.
Zbog oskudice, Mirjana najčešće djeci priprema jela od brašna, nekad i povrća ili kupi djeci paštetu. Za izdašnija jela za mališane, od kojih su troje školarci, a jedno i dijete sa posebnim potrebama, nema. Beba Kristina trebalo bi zbog problema sa vratom u bolnicu na detaljnije preglede, priča Mirjana, ali sve to puno košta.
“Meni treba mjesečno 50 kg brašna samo za djecu. Maloj trebam kuvati svaki dan hranu , kupovnu hranu, pošto je ona još malena . Nemam svoje krave, pa idem tako malo raditi pa dobijem litar mlijeka ili tako nešto za dijete”, rekla je Mirjana Đorđić.
Kako ima puno obaveza kod kuće, Mirjana sve rjeđe odlazi da zaradi dnevnicu,pa je sav teret na bolesnom Goranu. Veš se pere na ruke,a kako je voda u bunaru neispravna za piće i kuvanje, donose je od komšija. Sve u svemu kažu iz dana u dan sve im je teže. Zahvalni su pričaju na svakoj pomoći, ali nje u posljednje vrijeme nema niotkuda.
(ATV)
