Magazin 31.10.2015.

Sestre koračaju svijetom umjetnosti

ČITANJE: 2 minute
Sestre Milica i Anica
Milica (23) i Anica Milanović (18) iz Banjaluke su sestre koje dijele ljubav prema slikarstvu i arhitekturi, a za umjetničke radove dobile su nekoliko priznanja.

Milica je studentkinja Arhitektonsko-građevinskog fakulteta i jedan korak dijeli je od diplome, a njena mlađa sestra Anica učenica je Građevinske škole i obožava slikarstvo. Milica je osvojila drugo mjesto za konceptualni dizajn rehabilitacionog centra za osobe s invaliditetom “Ledenac” i treće mjesto za konceptualni dizajn stolice za nove zgrade fakulteta, u partnerstvu sa “Dalcin”, a Anica više priznanja za slikarstvo još od osnovne škole. Umjetnička djela nisu još počele prodavati, ali sve je više onih koji žele da imaju njihove radove. Pričaju nam da su dobro vizuelno opažanje naslijedile od mame, koja se bavi crtanjem iz hobija. Sestre Milanović su samostalne u radovima i rijetko jedna od druge prihvataju pomoć.

Za Milicu je arhitektura način i umjetnost življenja. Imala je priliku da se upozna s Izraelom i njegovim zdanjima, koja su je oduševila, a provela je dva mjeseca tamo radeći u velikom arhitektonskom birou.

Anica

– Izrael je prepun prirodnih raznolikosti, od planina do prave pustinje i korala u Crvenom moru. Arhitektura Izraela se, naravno, mnogo razlikuje od naše arhitekture jer je klima potpuno drugačija, oni se bore sa jakim suncem, imaju najraznovrsnije zasjene na objektima, zatim sa pješčanim olujama i prašinom –  objašnjava Milica.

Kada se ne bavi arhitektonskim projektima Milica voli da slika, a najradije se opušta uz slikanje mrtve prirode.

– Kada želim da provociram sebe, onda slikam ljude i pokušavam predstaviti njihove sudbine kroz sliku. Slikarstvo me počelo zanimati još u osnovnoj školi, tako se nastavilo i kroz srednju, a kada sam trebala upisati fakultet dugo sam razmišljala za šta se opredijeliti – arhitekturu ili akademiju. Arhitektura je takođe vid umjetnosti, ali arhitekta snosi više odgovornosti jer kreira prostor koji direktno utiče na korisnika, kako se on osjeća i da li su zadovoljene njegove potrebe i stoga mi je arhitektura djelovala izazovnije – naglašava Milica.

U Jerusalimu je upoznala čovjeka koji ima radnju, galeriju gdje prodaje slike te ju je zamolio da kupi njene radove, ali još nije sigurna da li da prihvati ponudu jer nema mnogo slobodnog vremena za intenzivno slikanje.

Anica nam kaže da slika razne motive koji uglavnom zavise od raspoloženja i inspiracije. Slike je do sada uglavnom poklanjala poznanicima.

– Trenutno postoji mogućnost da prodam neke slike jednom umjetniku koji otvara privatnu galeriju. Još nisam sigurna šta ću studirati, ali vjerovatno nešto srodnije umjetnosti – ističe Anica.

Ona svoju kreativnost izražava i kroz izradu nakita, a važno je spomenuti da nađe vremena i za sportske aktivnosti, kao što je penjanje, dok tenis redovno trenira već sedam godina.

 

(NN)