Skupština, selfi, kuliranje, spavanje…
Nastavak sjednice Skupštine grada u svom trećem činu završio je kao u prethodna dva – puno priče bez ikakvog rezultata. Izvlačiti neke ozbiljne ekspertize iz onoga što gledamo od kraja decembra bio bi Sizifov posao jer sve i da postavimo najbolje teoretičare politike na svijetu, vjerovatno ne bismo imali odgovor kako objasniti dešavanja u Banjaluci.
PIŠE: Aleksandar Stojanović
Uostalom, kakva je sjednica i koliko su se građani, a i sami odbornici, umorili od prepucavanja dva tabora, najbolje pokazuje to da je najupečatljiviji detalj trećeg nastavka bila fotografija trojstvo – selfi, spavanje, kuliranje. Odnosno, fotografija troje odbornika koji su tokom sjednice pravili selfi, spavali i držali naočare za vrijeme rasprave.
I možda bi u nekim normalnijim uslovima takvo ponašanje odbornika izazvalo ružne reakcije, ali u ovom svemu – ko ih zaista može osuđuvati? Jer dotle su nas dovela prepucavanja dva bloka, da su upravo ovo troje najbolji reprezent i reakcija građana na sve što se dešava. Jedni stave naočare da se prave kako ništa ne vide, drugi spavaju, a treći se slikaju. Teško se odlučiti da li su fotografije od juče tragične ili komične. Ne možemo da se ne zapitamo da li je bolje u ovom besmislu koji je stvoren govoriti argumentovano i ozbiljno, jer postoji velika opasnost da od takvih naprave najveće budale. U vremenu kad je situacija ovakva, možda je jedini odgovor dobro zajebavanje.
Stigla je juče još jedna fotografija. Prazne sale kada se trebalo glasati. I zaista se teško odlučiti da li je bolje da se uopšte ne pojave kad vidimo šta rade dok su u sali ili je sramotno da je sala prazna kada treba usvojiti dokument od kojeg zavisi nekoliko hiljada građana. Dok gledamo koliko često dolaze na sjednice, nemoguće je da se ne zapitamo šta je nekome uopšte trebalo da dojavljuje bombu onomad.
Sve u svemu, pitanje rebalansa više nema važnost za građane jer izvjesno je da neće biti usvojen u februaru. Međutim, ima ogromnu političku težinu, jer ko iz ovoga izađe kao pobjednik, stiče finu prednost u kampanji za izbore, koja je evidentno već počela. Nije ovo borba za rebalans, koliko za odbornike manjih stranaka. Do tada ćemo gledati unakrsne presove gradonačelnika i predsjednika Skupštine, plaćene proteste, prepucavanja, prelijetanja, dilove, prevare, zakazivanja i otkazivanja sjednica, sjednice koje počinju, a nikad ne završe.
Rebalans možda ne dobijemo nikad, ali para za kampanju će biti. Zato do izbora sjedite, stavite naočare, uslikajte koji selfi ili se dobro naspavajte. I čekajte da Jokara uđe u Skupštinu. Onda ćete vidjeti šta je red. U cirkusu.
Dodik: Praznik rada jedan od najbitnijih dana u godini – kada slavimo značaj radnika
