SLUČAJ „KOPRENA“: Kako je tužilac, umjesto prema osumnjičenim, istragu usmjerila ka inspektorima?

Iako su tužilaštvo i policija u svijesti većine građana dvije odvojene institucije koje različitim sredstvima streme istom cilju – istini o počinjenim krivičnim djelima, a zatim i primjerenoj kazni – u slučaju nestanka Bojana Koprene u Bukvaleku kod Banjaluke 7. juna 2014. godine događa se potpuno suprotna situacija.

Naime, okružni javni tužilac Tatjana Ninković jednim potezom poništila je rezultate višegodišnje istrage MUP-a RS, odnosno zaključak policije da je Koprena ubijen, a da je počinilac Boško Diljević, uz pomoć brata Bogdana, dok je sukob zbog krađe ovaca bio motiv. Ninkovićeva je 10. juna 2019. potpisala naredbu o obustavi istrage, uz obrazloženje da „nema dovoljno dokaza da su osumnjičeni počinili krivično djelo“.

„Kako se Izvještaj Uprave za organizovani i teški kriminalitet bazirao isključivo na iskazu svjedoka Golubović Željka, kao jedinog navodnog očevica kritičnog događaja, a za koji iskaz je sam svjedok Golubović Željko posvjedočio da nije istinit i da je takav iskaz dao iz straha od postupanja policijskih službenika, a koji iskaz je u saglasnosti i sa materijalnim dokazima, kao i sa dokazima subjektivne prirode, prikupljenim tokom ove istrage, koji nesumnjivo potvrđuju da Golubović Željko kritične prilike nije uopšte bio u društvu sa Koprena Bojanom, to je u skladu sa odredbom člana 232 stav 1 tačka v) ZKP RS, donijelo odluku kao u dispozitivu ove naredbe. S ozbirom da počinilac predmetog krivičnog djela, počinjenog na štetu Koprena Bojana još uvijek nije otkriven, dalja istraga će se nastaviti prema nepoznatom učiniocu u KTN predmetu“, zaključila je okružni javni tužilac Tatjana Ninković u odluci.

Ministar unutrašnjih poslova RS Dragan Lukač nije krio zaprepašćenje ovakvim stavom Tužilaštva.

„Ovdje se radi o nesvakidašnjem događaju kada je riječ o odnosu tog tužilaštva. U ovom slučaju imamo izvršioce, ali i svjedoke ubistva i kada smo ih priveli, Tužilaštvo nije htjelo da ih prihvati, niti sasluša. Nažalost, iako imamo sva saznanja i dokaze u ovom slučaju da je Tužilaštvo obustavilo istragu protiv osumnjičenih lica i okreće je, ne znam zbog čega, na drugu stranu i optužuju naše inspektore za iznuđivanje iskaza”, rekao je Lukač.

Prema njegovim riječima, Tužilaštvo traži da MUP “postroji” svoje inspektore da bi ih prepoznao čovjek koji se sumnjiči za ubistvo Koprene.

“Ovo je nevjerovatno, ne znam šta se dešava u Tužilaštvu i sa ljudima koji rade na tom slučaju, jer smo od dokazanog ubistva došli do toga da naši inspektori budu optuženi za posao koji su radili prilikom dokazivanja ubistva”, rekao je Lukač.

U hronologiji događaja povodom ovog slučaja postoji niz nelogičnosti u postupcima Okružnog javnog tužilaštva, odnosno tužioca Tatjane Ninković, kako proceduralnih, tako i suštinskih. Neophodno je krenuti od činjenice da je OJT Banjaluka je 22. 12. 2017. donijelo naredbu o istrazi krivičnog djela – ubistvo Bojana Koprene. Braću Diljević su uhapšeni 19. 6. 2018. godine, akcijom Uprave za organizovani kriminal, na osnovu naredbe Okružnog suda Banjaluka. Izvještaj protiv njih predat je 20. 6. 2018. godine, ali tužilac Tatjana Ninković koja vodi istragu o ovom krivičnom djelu – ubistvu Bojana Koprene, nije htjela da preuzme lica u nadležnost.

Zašto se to desilo? U OJT Banjaluka navode da je svjedok Željko Golubović saslušan tek 28. 6. 2018. godine, što ne objašnjava na osnovu čega je tužilac donijela odluku da se lica puste na slobodu 20. juna, dakle osam dana ranije? Takođe, iz Tužilaštva ne odgovaraju zašto je tužilac Tatjana Ninković odmah po podnošenju izvještaja telefonom pozvala svjedoka Golubovića i obavila upozoravajući razgovor sa njim, upozoravajući ga da će morati dati izjavu pred osumnjičenim i kako će ih morati prepoznati. Da li se to čini u tužilačkoj praksi? Očigledno, ne.

Tu nije kraj, jer je Ninkovićeva, prema dostupnim saznanjima, vodila svjedoka Golubovića na poligrafisanje u MUP Kantona Sarajevo. Opet nema odgovora ove tužiteljke na dilemu – da li se to može okarakterisati kao zastrašivanje, koje je inače pripisala policiji? Dalje, 16. januara 2019. godine tužilac Tatjana Ninković obavijestila je Upravu za organizovani kriminal MUP-a RS da je u jami Drenik, prilikom vršenja uviđaja, nađena skočna kost lijevog stopala za koju je vještačenjem utvrđeno, sa velikom vjerovatnoćom, da pripada Kopreni. Postavlja se pitanje – zašto tužilac nije obavjestila porodicu Koprena i zašto ih i danas drži uvjerenju da je Bojan Koprena živ?

Inače, izvještaj Uprave za organizovani kriminal od 20. juna 2018. baziran je na izjavi tri svjedoka, a ne jednog, kako to OJT Banjaluka navodi, kao i na pratećim dokazima. Nakon naredbe OJT Banjaluka o sprovođenju istrage za ubistvo Bojana Koprene od 22. 12. 2017. godine, uzete su izjave od tri svjedoka, koje ukazuju da su izvršioci krivičnog djela – ubistvo Bojana Koprene, prema kompletnoj dokumentaciji iz istrage, upravo Boško i Bogdan Diljević.

Svjedok Radosav Sladojević je izjavio da mu se Bojan Koprena u noći nestanka, odnosno 7. jula 2014. godine, povjerio da namjerava otići u krađu ovaca na imanju braće Diljević. Svjedok Ljubiša Diljević je izjavio da je noću, takođe 7. jula 2014. godine, na imanju braće Bogdana i Boška Diljevića, „čuo viku i galamu od strane više lica i jedan pucanj, a sledeću noć primjetio je braću Diljević kako su konjima vukli njemu nepoznat teret u pravcu jame gdje su pronađene kosti Koprena Bojana“.

Svjedok Željko Golubović, kojeg apostrofiraju u OJT, izjavio je da je sa Koprenom „direktno učestovao u krađama na imanju Boška i Bogdana Diljevića“, a kritične noći, odnosno dana 7. jula 2014. godine, takođe je išao sa Bojanom Koprenom u krađu ovaca na imanje braće Diljević, što je detaljno obrazložio u svojoj izjavi. Dobro obaviješteni izvori ističu da je to učinjeno „bez bilo kakve prisile, prijetnje i iznuđivanja iskaza“, kako je navela tužiteljka Tatjana Ninković u svojoj naredbi o obustavi istrage protiv braće Diljević.

Simptomatično je da se se izjave svjedoka Ljubiše Diljevića i Željka Golubovića podudaraju, u smislu njihove percepcije postupanja braće Diljević prema Bojanu Kopreni.

„Golubović je istu izjavu ponovio u prvom saslušanju i tužiocu Tatjani Ninković, pa se postavlja pitanje kako se u tom slučaju nije radilo o iznuđivanju iskaza od tužioca. Nakon telefonskih upozorenja prema svjedoku od tužioca Tatjane Ninković – da će morati svjedočiti pred osumnjičenim, te da razmisli o svojoj izjavi, dolazi do novog saslušanja Željka Golubovića od Ninkovićeve, a MUP RS je u potpunosti bio isključen iz ovih radnji, tako da u policiji ne raspolažu saznanjima o stvarnim razlozima zbog kojih se Golubović predomislio“, ističu izvori dobro upoznati sa tokom istrage.

Inače, tužilac Tatjana Ninković dala je saglasnost za naredbu o pretresu stambenih i drugih prostorija braće Diljević, koji su izvršili policijski službenici Uprave za organizovani i teški kriminalitet 19. juna 2018. godine na imanju braće Diljević.

„Tužiocu Tatjani Ninković je Uprava za organizovani i teški kriminalitet dostavila zahtjev za izdavanje naredbe za pretres, uz koji su bili priloženi svi dokazi i obavještenja kojima je do tog momenta raspolagala ova Uprava, pa tako i izjave tri svjedoka. Davanjem saglasnosti na zahtjev ove Uprave, tužilac Tatjana Ninković u potpunosti je upoznata sa planiranim aktivnostima Uprave za organizovani i teški kriminalitet prema braći Diljević, odnosno znala je da će isti biti lišeni slobode i da će joj protiv Boška i Bogdana Diljevića biti podnesen izvještaj o počinjenom krivičnom djelu – ubistvo Bojana Koprene, a osumnjičeni sprovedeni u njenu nadležnost na dalje postupanje, u smislu njihovog saslušanja i dostavljanja prijedloga Okružnom sudu za određivanje pritvora protiv tih lica“, kažu odlično obaviješteni sagovornici, negirajući tvrdnje tužiteljke da nije bila upoznata sa svim postupcima policije.

Zato su nejasni razlozi zbog kojih je tužilac Tatjana Ninković promijenila svoje mišljenje, mada je jasnije da je bilo ozbiljnih propusta u njenom djelovanju u čitavom ovom slučaju.

„Zbog njenog neprofesionalnog postupanja prema svjedoku Goluboviću, postavlja se pitanje osnova sumnje za krivično djelo – povreda zakona od strane sudije ili javnog tužioca iz člana 346. stav 1 Krivičnog zakona RS“, kažu pravnici, upoznati sa konkretnim okolnostima.

Upravo zbog toga, MUP RS je 22. juna 2018. godine Visokom sudskom i tužilačkom savjetu BiH dostavio pritužbu na rad okružnog javnog tužioca Tatjane Ninković, a ovu pritužbu je istog dana dostavio i na adresu glavnog okružnog tužioca Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka Želimira Lepira. Takođe, istoga dana, 22. juna 2018. godine, MUP RS dostavio je i Republičkom javnom tužilaštvu pritužbu na rad okružnog javnog tužioca Tatjane Ninković.

Dakle, okružni javni tužilac Tatjana Ninković svoje neprofesionalno postupanje u ovom krivičnom predmetu pokušala je amnestirati tako što je, iz samo njoj poznatih razloga, obustavila istragu protiv braće Diljević, a ovu obustavu u Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka pokušavaju opravdati pokretanjem istrage protiv policijskih službenika za krivično djelo „Iznuđivanje iskaza“ od svjedoka Željka Golubović, kao i od osumnjičenih, Bogdana i Boška Diljevića.

Sve u svemu, postavlja se pitanje – da li je Tatjana Ninković jedini tužilac u BiH kojeg je VSTS-u prijavaila policija? Odgovor je – jeste, što je ranije i sama potvrdila, nakon čega je i pokrenuta istraga protiv inspektora Uprave za organizovani kriminalitet, čime je njen neprofesionalizam dobio nadgradnju u vidu pukog hira i revanšizma. Što je možda „legitimno“ u nekim drugim profesijama, ali je u tužilačkoj – nedopustivo.

A za to vrijeme, dok Ninkovićeva djeluje vođena ličnim hirovima, njenom zaslugom u drugi plan odlazi suštinsko pitanje, koje je dužna da razriješi – ko je odgovoran za smrt Bojana Koprene? Red je da to saopšti, kada već, nekom misterijom, „zna“ ko nije odgovoran.