Vijesti 09.05.2024.

Služen pomen za srpske žrtve ustaškog pokolja u Bijelom Potoku

ČITANJE: 2 minute

Služenje pomena i prisluživanje svijeća kod spomen-obilježja u mjestu Bijeli Potok kod Banjaluke juče su obilježene 82 godine od pokolja 54 srpska civila iz tog mjesta, koja su na Vaskrs 1942. godine svirepo ubile ustaše, a najmlađa žrtva imala je samo jednu godinu.

Ustaše iz susjednog sela Debeljaci ubijale su srpske žrtve, na zvjerski način, maljevima, kamama, sjekirama i drugim hladnim oružjem, a najmlađa žrtva imala je jednu godinu.

Predsjednik Udruženja porodica, potomaka i poštovalaca žrtava ustaškog terora “Bijeli Potok” Branko Milinković istakao je da mlade generacije u Republici Srpskoj moraju da njeguju kulturu sjećanja kako se strahote poput ustaškog zločina u ovom mjestu nikada i nikome ne bi desile.

“Ovdje treba da se okupljamo svake godine u sve većem broju, kako bi sačuvali sjećanje na nedužno stradale ljude koji su ubijeni od ustaške ruke samo zato što su bili Srbi”, istakao je Milinković.

On je rekao da je dobro što su pomenu žrtvama prisustvovali brojni građani.

Parastosu je prisustvovao i gradonačelnik Draško Stanivuković, koji je tom prilikom poručio da su uz Bijeli Potok i druga naselja u Banjaluci patila i stradala od ustaške ruke, boreći se za slobodu.

“Jedina krivica je to što su bili Srbi i pravoslavci, borili se za svoje i živjeli na svojim ognjištima, vjerovali u komšije, u prijatelje i u sve druge narode koji su ovdje živjeli”, kazao je gradonačelnik, dodajući da kada pogledamo cijeli 20. vijek,  2,5 miliona Srba je pobijeno, a da nam se danas za svu žrtvu kao „nagrada“ pokreće sramna rezolucija protiv nas.

Kako je istakao, naš je usud, nažalost, da trpimo nepravdu, ali da govorimo istinu i da imamo naš odgovor, da se borimo za svoje i da znamo šta je naša istorija i šta su naši korijeni.

“Upravo danas polažući vijence ovdje na ovom spomen-obilježju, kao i na Spomeniku borcima NOR-a,  Banjaluka se prisjeća velike žrtve svog naroda za slobodu i svijeta i čovječanstva,  ali i za našu vjekovnu slobodu na našim ognjištima”, zaključio je Stanivuković.