SPECIFIČAN FENOMEN: Snijeg u Alpama postaje krvavo crven

Šokantno je i neugodno naići na takav prizor na mirnom obronku planine. Pješačite li dovoljno visoko u francuskim Alpama tokom kasnog proljeća i početkom ljeta, velika je vjerojatnost da ćete naići na prilično čudne snježne mrlje među sivim vapnencem i zakržljalim nakupinama vegetacije. Ovaj snijeg nije bijel, nego krvavo crven, piše BBC.

Krvavi snijeg

Ovaj specifičan fenomen, poznat i kao krvavi snijeg, rezultat je obrambenog mehanizma koji proizvode mikroskopske alge što rastu u alpskom snijegu. U pravilu ove mikroalge imaju zelenu boju jer sadrže hlorofil, porodicu pigmenata koje proizvodi većina biljaka kako bi mogle apsorbirati energiju iz sunčeve svjetlosti. Međutim, kad snježne alge plodno porastu i budu izložene jakom sunčevom zračenju, one stvaraju molekule pigmenta crvene boje poznate kao karotenoidi, koji djeluju kao sunčani štit kako bi zaštitile svoj hlorofil.

Iako su crvene snježne alge već dugo poznate, u knjizi iz 1819. spominje se da su otkrivene tokom ekspedicije na Arktik 1818. godine, još se oko njih isprepliću misterije koje naučnici pokušavaju odgonetnuti.

Prije dvije godine botaničari sa Karlovog univerziteta u Pragu identifikovali su potpuno novi rod mikroalgi, koji je odgovoran za pojavu crvenog i narančastog snijega u različitim dijelovima svijeta, a koji su nazvali Sanguina prema krvavocrvenoj boji koju proizvode.

To nije jedina vrsta mikroalgi odgovornih za crveni snijeg. Nekoliko drugih vrsta, poput alge Chlamydomonas nivalis i algi koje rastu u blizini kolonija antarktičkih pingvina, pod nazivom Chloromonas polyptera, također proizvode pigmente za stvaranje snijega obojenog crvenim i roza bojama.

Znakovi klimatskih promjena

Bolje razumijevanje crvenih snježnih algi ima daleko veće značenje od jednostavnog objašnjavanja mrlja neobične boje u Alpama i blizu polova. Njegova pojava i nestanak važni su biljezi klimatskih promjena i toga kako one utiču na osjetljive eko-sisteme u kojima se nalaze alge.

Sve veća količina crvenih snježnih algi takođe može pridonijeti klimatskim promjenama. Crveni pigment zatamnjuje površinu snijega, smanjujući količinu svjetlosti i topline koju reflektuje nazad u svemir, što je poznato kao albedo efekt. Privukavši više sunčeve topline, snijeg se topi još brže, što omogućava algama da se šire dalje.

U širem opsegu dodatna toplina koju apsorbira zatamnjeni snijeg može promijeniti temperaturu u okruženju, ubrzavajući topljenje snježnih nanosa i ledenjaka.

Studije su pokazale da se cvjetanje crvenih algi događa na ledenjacima diljem svijeta, od Antarktika do Himalaje i Arktika.

Druge tajne crvenog snijega

Čak i ostavljajući po strani njihovu ulogu u klimatskim promjenama, naučnici otkrivaju druge tajne crvenog snijega.

Maréchal i njegovi kolege nedavno su otkrili da crvene snježne alge rastu samo na nadmorskoj visini većoj od 2000 metara u francuskim Alpama, a posebno cvjetaju na oko 2400 metara. Prema Maréchalu, alge Sanguina nalaze se na visokim nadmorskim visinama zbog količine, kvalitete i trajnosti tamošnjih snježnih nanosa. Zanimljivo, naučnici dosad nisu uspjeli uzgojiti ove alge na pravom snijegu u laboratoriju.

“Iz tog razloga istraživači trebaju prikupiti što više uzoraka za preciznije istraživanje”, kaže Maréchal za BBC.

Tokom nedavne dvodnevne ekspedicije na prijevoj Lautaret u jugoistočnoj francuskoj pokrajini Hautes-Alpes u lipnju ove godine, Maréchal i njegovi kolege iz konzorcija ALPALGA pet francuskih instituta posvećenih proučavanju planinskih algi prikupili su svoje prve ovogodišnje uzorke. Za razliku od prethodnih godina, snijeg nije imao tipičnu crvenu nijansu. Umjesto toga, dominirala je oker žuta.

Vjeruju da je žuta nijansa nastala zbog prisutnosti pijeska na snijegu, koji je poremetio boju koju daju alge. Iako to nije neobična pojava, ova je godina bila iznimna jer su jaki vjetrovi nosili puno saharskog pijeska do alpskih visina.

“Ovo nam je pružilo izvrsnu priliku za procjenu odnosa između pijeska i rasta snježnih algi. Analizom ovih čestica pokušat ćemo utvrditi pruža li pijesak hranjive sastojke, metale ili bilo koje druge specifične elemente koji mogu pozitivno ili negativno ometati rast algi”, kaže Maréchal.

Njegovi se saradnici nadaju da će poboljšati razumijevanje algi tako što će istražiti kako razine željeza u snijegu i kiselost utieču na rast crvenih algi. Takođe proučavaju mogu li drugi mikroorganizmi i životinje koje žive uz snježne alge imati određenu ulogu.

Što se zapravo događa s crvenim algama tokom zime?

“Dok snijeg pada, često zarobi minerale i elemente poput kiseonik i fosfora, što su antropogene i prirodne pojave”, kaže Benning. Snježne alge se tada mogu njima hraniti, dok bakterije u snijegu stvaraju trofični odnos s algama.

“U ovom su eko-sistemu snježne alge primarni proizvođači. Kad cvjetaju, fotosintetiziraju, troše hranjive sastojke i proizvode otpadne proizvode poput šećera i drugih komponenata, koje služe kao moguća hrana za bakterije i druge mikroorganizme”, objasnila je Benning.

Prema Maréchalu, čini se da alge, kojima su potrebni samo ugljikov dioksid i svjetlost, čine osnovu složenijeg i zrelijeg eko-sistema koji uključuje bakterije, gljivice i jednoćelijske životinjske stanice poput zooplanktona. Iako u ovim mrljama obojenog snijega život cvjeta, one su takođe kratkog vijeka, pojavljuju se samo nekoliko sedmica u godini. Kad vrijeme ponovno zahladi, boja nestaje i snijeg se vraća u uobičajenu bijelu boju. Zato se postavlja intrigantno pitanje – što se zapravo događa s crvenim algama tokom zime?

“Jedna je teorija da one miruju i postaju gotovo prozirne dok se smrzavaju. Kad više nije potrebna, gube pigmentaciju jer je to proces koji troši energiju”, zaključuje Benning za BBC.

(N.S)