Sprema se oluja plaćenika
S obzirom na to da se plaćenici sve češće smatraju rješenjem za neke od najgorih sigurnosnih problema na svijetu, sada i osnivač Blackwatera i donator Donalda Trampa, Erik Prins, navodno nudi svoje privatne vojne usluge u Ukrajini.
Zavisnost Rusije o plaćenicima za skupu invaziju na Ukrajinu dobro je poznata, u prvom redu kroz mješavinu izvršenih zvjerstava u ratu i izdaje od strane grupe Wagner – čiji je šef Jevgenij Prigožin svoje plaćenike poveo u marš na Moskvu, da bi ga zatim naglo prekinuo i zatim poginuo u nikad posve razjašnjenoj avionskoj nezgodi – a sada kroz složeni sistem drugih korporacija povezanih s Kremljem koje na ratište šalju desetke hiljada ruskih “dobrovoljaca”, zajedno s plaćenicima iz trećih zemalja iz Azije i Afrike.
Afričke države takođe su počele zapošljavati ruske, turske, rumunske i južnoafričke privatne vojne firme (PMC) za borbu protiv pobunjenika, raspoređivanje dronova protiv džihadista i za povrat područja bogatih resursima koje su preuzeli pobunjenici.
Daleko od toga da se povlači pred ovim rastućim trendom, koji uključuje korporativne subjekte koji obavljaju vojne zadatke nezavisno od države – i iz motiva povezanih s profitom, a ne s patriotizmom i dužnošću – čini se da i Trampova administracija prihvata taj koncept, piše u svom komentaru za Newsweek Alia Brahimi, viša saradnica u programima Atlantskog savjeta za Bliski istok te autor i voditelj podkasta “Guns for Hire”.
Činjenice na njihovoj strani
Prins je posjetio Ukrajinu samo nekoliko dana nakon što se proširila vijest da američki predsjednik želi premostiti svoje oklijevanje da pošalje američke vojnike u Ukrajinu s hitnom potrebom za američkim sigurnosnim garancijama, pribjegavajući privatnim vojnim firmama.
Prins, čiji su podizvođači za Blackwater dostigli najnižu tačku u Iraku masakrom na Nisour Squareu 2007. godine, trenutno posluje pod zastavom Vectus Globala. Ta firma je ispregovarala ugovor za borbu protiv nasilja bandi na Haitiju, ostrvu bogatom mineralima, raspoređujući do 200 privatnih vojnih terenskih podizvođača i naoružanih dronova. To se nadovezuje na sporazum s Ekvadorom od ranije ove godine, gdje je Prins objasnio da njegove snage “pružaju policiji i vojsci alate i taktike za efikasnu borbu protiv narko-bandi”.
Trampova administracija negirala je bilo kakve veze s djelovanjem firme Vectus Global na Haitiju. Međutim, sama administracija se u međuvremenu potiho okrenula američkim privatnim vojnim firmama kako bi pokušala riješiti krajnje zamršene probleme u Gazi – prvo kao kompromisnoj snazi za upravljanje kontroverznom kontrolnom tačkom Netzarim tokom primirja početkom ove godine, što se činilo efikasnim, te drugo, kao pružateljima sigurnosti za Izraelski humanitarni fond za Gazu, što se pokazalo višestrukom katastrofom.
Nije slučajno da se plaćenici vraćaju na scenu u vrijeme kada se sva pravila nanovo ispisuju – Pax Americana završava, globalna moć se rebalansira, a plaćenici su idealni remetioci u stvarnosti post-istine obilježenoj demokratskim nazadovanjem i ratovanjem u sivoj zoni. Oni odvajaju vojne avanture od svojih političkih troškova jer biračka javnost ne “osjeća” ili čak ni ne zna ni za bilo kakve smrti. Nemaju službenu povratnu adresu, što ponekad otežava da se bude siguran od koga je došao napad i kako na njega odgovoriti. Takođe, efikasno uklanjaju mogućnost obeštećenja jer ih je teško progoniti za ratne zločine.
Uz ovaj jaz u odgovornosti, plaćenici takođe otvaraju velike operativne praznine. U Kamerunu je toliko sposobnih časnika dezertovalo iz vojske kako bi se borili za Rusiju u Ukrajini za platu do 3000 dolara mjesečno, da je kamerunska vlada u martu uvela zabranu uniformisanim muškarcima da napuštaju zemlju. Kamerunske oružane snage trenutnoo se bore na više frontova – protiv separatista koji govore engleski na jugu, srednjoafričkih bandi na istoku, pirata na obali i metastazirajuće džihadističke pobune na sjeveru.
Sahel je sada globalni epicentar terorističkih napada, koje obilježava sve veća sofisticiranost i zamah. Širom ove nestabilne regije, plaćenici su postali sila i za izazivanje haosa i za autoritarnu konsolidaciju. Dok s jedne strane, grupe ad hoc plaćeničkih boraca izazivaju glavobolju i uvaljuju u nevolje vlade u Sudanu, Libiji, Maliju i Čadu, s druge strane, niz vojnih hunti u zloglasnom sahelskom “pojasu pučeva” sada ugovara ruske i turske privatne vojne firme kako bi ojačale državu.
Možda je pitanje vremena kada će se ova dva plaćenička modela sukobiti na bojnom polju – svaka strana ima pristup vlastitim vazdušnim snagama putem jeftinih dronova – replicirajući i proširujući generalnu dinamiku građanskog rata u Libiji 2019.-2020., koji su vodile suprotstavljene plaćeničke vojske, navodi autorica.
Prijeti povratak u Srednji vijek
U međuvremenu, ne razvijaju se nikakvi značajni ili barem legitimni lokalni kapaciteti za suočavanje s rastućom džihadističkom prijetnjom ili za suočavanje s bilo kojim od propusta u upravljanju koji je podstiču. Ista zabrinutost postoji na mjestima poput Haitija i Ekvadora jer se strani plaćenici sa svojim dronovima regrutiraju na štetu izgradnje lokalnih oružanih snaga i nacionalne policije.
Takođe, plaćenici su se pokazali kao oni koji šire nestabilnosti. Nakon što su im ugovori istekli u Jemenu i Libiji, plaćeničke vojske vratile su se u Sahel prepune resursa, ambicija i borbenog iskustva samo da bi izazvale velike probleme – tuareški plaćenici ponovno su pokrenuli pobunu u Maliju koja je prerasla u džihad, ugovorni borci u Čadu ubili su predsjednika, a Snage brze podrške pokrenule su održivu i genocidnu ofanzivu kako bi preuzele kontrolu nad Sudanom.
Stotine, ako ne i hiljade afričkih državljana, koji se sada bore u ratu visokog intenziteta u Ukrajini, mogli bi ponovno uvesti sličnu destabilizirajuću dinamiku na afričkom kontinentu, a posebno u Sahelu, kada se jednom u Ukrajini postigne primirje.
Ovaj ‘bumerang efekt‘ samo je jedan od mnogih rizika povezanih s plaćenicima, koji ratove čine pristupačnijima, neprozirnijima, brutalnijima – i vjerovatnijima. Obnovljeni američki interes za plaćenike i privatne vojne kompanije samo će ubrzati njihovu globalnu upotrebu i u završnici bi mogao (ponovno) normalizovati srednjovjekovni pojam ubijanja radi profita, zaključuje Alia Brahimi za Newsweek, prenosi Jutarnji.hr.
Otkriven narko-tunel ispod granice SAD i Meksika: Zaplijenjena tona kokaina VIDEO
