Šta donosi razgovor Šolca i Putina i može li Tramp promijeniti kurs EU prema Ukrajini?
Nakon gotovo dvije godine prekida, razgovor između njemačkog kancelara Olafa Šolca i ruskog predsjednika Vladimira Putina označava značajan trenutak u odnosima EU i Rusije u kontekstu rata u Ukrajini. Šolc je, u jednočasovnom telefonskom razgovoru jasno pozvao Putina da okonča invaziju, povuče trupe i bude spreman na pregovore sa Ukrajinom. Iako je šef njemačke vlade pokušao da osigura diplomatski kanal za mir, reakcija Ukrajine i predsjednika Zelenskog koji je poručio da ovakvi razgovori samo ojačavaju Putinovu poziciju, otkriva i te kako složen odnos EU I Ukrajine.
Šolc, koji je poznat po tome što balansira između tvrdih stavova prema Rusiji i nastojanja da izbjegne potpuno potpirivanje sukoba, sada se nalazi na ključnoj tački: kako dalje, u svjetlu nadolazećih političkih promijena, posebno onih koje bi mogle uslijediti nakon predsjedničkih izbora u SAD-u i pobjede Donalda Trampa.
Baš zbog novonastale situacije, Šolc je odlučio da prekine šutnju od dvije godine i razgovara sa Putinom.
Šta je Šolc želio da postigne telefonskim razgovorom?
Kancelar Šolc, koji je u prethodnim mjesecima pomno balansirao između pružanja pomoći Ukrajini i održavanja evropske stabilnosti, ovom pričom vjerovatno pokušava da pošalje poruku Putinovom režimu – Njemačka neće odustati od podrške Ukrajini, ali je i dalje posvećena traženju diplomatskog rješenja. Pozivanje Rusije na pregovore, iako u Ukrajini doživljeno sa skepsom, možda je i pokušaj da se Moskvi da izlaz iz trenutne izolacije, čime bi se, barem djelimično, smanjili geopolitički pritisci na Evropu.
Ono što je takođe važno naglasiti jeste da je u razgovoru sa Putinom, Šolc ukazao na ozbiljne posljedice, poput slanja sjevernokorejskih vojnika u Rusiju, što bi moglo dodatno eskalirati sukob. Šolc pokazuje da Njemačka, kao i EU, neće tolerisati proširivanje rata, naročito u trenutku kada je Ukrajina suočena sa ozbiljnom vojnom krizom i manjkom ljudstva na ratištu.
Međutim, reakcija iz Kijeva bila je jasna – razgovori sa Putinom mogu samo doprinijeti njegovoj legitimizaciji, a ne stvaranju temelja za istinski mir. Zelenski je, u razgovoru sa Šolcom, naglasio da Putin neće donijeti ništa novo za pregovaračkim stolom, već da bi se takvi razgovori samo koristili kao platforma za izlazak Rusije iz međunarodne izolacije.
Veza Tramp – EU
S obzirom na političke turbulencije u SAD, ključni faktor koji bi mogao promeniti dinamiku odnosa prema Ukrajini u Evropskoj uniji je povratak Donalda Trampa na političku scenu. A njegov povratak mogao bi značajno uticati na tok rata i na međunarodnu strategiju EU, naročito u pogledu podrške Ukrajini.
Tramp je tokom svog prvog mandata bio poznat po svojim pro-ruskim stavovima i tendenciji da umanji ulogu SAD u međunarodnim pitanjima koja nisu direktno ugrožavala američke interese. U njegovom pogledu na Rusiju, razgovori i diplomatija su bili često preferirani prije nego što bi se pribjeglo oštrim sankcijama ili vojnoj akciji. Sada bi Evropska unija bi mogla biti suočena sa smanjenim američkim pritiscima na Rusiju i sa novim apetitima za pregovaranje sa Kremljom, što bi moglo da utiče na politiku Šolca i drugih evropskih lidera.
Za Njemačku, koja je dosad insistirala na tome da bude ključni posrednik između Ukrajine i Rusije, povratak Trampa na vlast mogao bi donijeti izazove u njenoj spoljnopolitičkoj strategiji. Njemačka bi se možda našla pod pritiskom da ublaži svoj stav prema Rusiji, dok bi SAD, uz Trampovu politiku, mogla otvoriti vrata za potencijalne pregovore sa Putinom. Jer kako Tramp reče, sukob u Ukrajini bi mogao on riješiti za 24 časa. Ipak, ne misle sve države unutar EU isto. Zemlje poput Poljske i baltičkih država mnogo su oštriji prema Rusiji i insistiraju na većoj podršci Ukrajini.
Kako se mijenja evropska politika prema Ukrajini?
Za EU, koja je već oslabljena unutrašnjim podjelama oko pitanja migracija, ekonomije i spoljnih odnosa, Trampovo ponovno uspinjanje na političkoj sceni može biti katalizator za promjene. Evropske zemlje koje su do sada podržavale oštru politiku sankcija protiv Rusije možda će morati da preispitaju svoju strategiju u svjetlu novih američkih stavova.
Ako Tramp pozove na smanjenje američkog angažmana u Ukrajini, EU bi mogla postati jedina ta koja će ostati uz Ukrajinu. To bi značilo da Njemačka i druge evropske sile moraju donijeti teške odluke – hoće li ojačati svoju podršku Ukrajini, ili će popustiti pod geopolitičkim pritiscima i potražiti diplomatiju kao izlaz iz sve dublje krize? A realno gledajući, teško da bi EU mogla sama da izgura rat u Ukrajini i podršku Kijevu bez Sjedinjenih država.
Mnogi u Berlinu, posebno u Šolcovoj stranci SPD, traže balans, ali odluke koje budu donesene narednih mjeseci i godina neće samo oblikovati sudbinu Ukrajine – oblikovaće i budućnost evropske politike prema Rusiji i globalnoj stabilnosti.
Očekivanja
Razgovor između Šolca i Putina sigurno neće donijeti trenutni preokret u ratu, ali on jasno daje do znanja da Berlin i EU ostaju u potrazi za diplomatijom, čak i kada se suočavaju sa sve većim geopolitčkim izazovima. Kako se budu razvijali događaji, ulogu Evropske unije, a posebno Njemačke, mogla bi oblikovati upravo politika koju bude vodio novi američki predsjednik. EU bi mogla postati suočena sa izborima koji će testirati njenu unutrašnju povezanost ili razjedinjenost, posvećenost Ukrajini ili okretanje leđa Kijevu. A na globalnom planu, ruke trlja Putin, dok gleda kako se evropski igrači međusobno svađaju.
N.Sp.
Oznake: Dejan Rauš
