Šta se najviše čita: Banjalučani ne odustaju od erotike na crno-bijelom papiru
Iako su i danas dnevne novine i časopisi prva asocijacija kada spomenemo trafiku, realnost je da se one u današnje vrijeme nalaze tek na trećem mjestu po traženosti u ovim objektima, iza ubjedljivih cigareta i dopuna, a ispred slatkiša.
Prošetali smo gradom, zastali pored nekoliko trafika i u razgovoru sa radnicima pokušali saznati šta naši sugrađani najviše čitaju.
– Sedmično prodam tek 2-3 politička nedjeljnika, rijetko koji više, samo ako npr. „Nin“ ima na naslovnici najavu intrevjua baš nekog popularnog. Ukupno prodam i 30-ak dnevnih novina svaki dan, odu i 3-4 sportska izdanja. Novine iz Srbije u posljednje vrijeme sve više se traže, „Kurir“, „Informer“, a sada i „Alo“ koji košta 40 feninga. Enigmatika, kako jeftinija, tako i luksuznija izdanja, tokom sedmice se prodaju u 40ak primjeraka, a „Skandala“ i „Sveta“ do 20 primjeraka – kaže za banjaluka.net vlasnik jednog kioska u banjalučkom naselju Mejdan Bojan Šajinović.
On navodi da erotski časopisi i dalje dobro prolaze te da ih ekspanzija interneta, koji je omogućio ovakav sadržaj lako dostupnim i besplatnim, nije u potpunosti marginalizovala.
– I dalje su traženi, prodam bar 15-20 mjesečno, od luksuznih izdanja pa do onih najjeftinijih crno-bijelih, štampanih na najgorem papiru. Naravno, ta izdanja kupuju većinom starije osobe, koje vjerovatno slabije koriste internet, a moram reći da nisu u pitanju samo muškarci, ima i žena zainteresovanih za takvu „literaturu“. Većina se iz nekog razloga ograđuje riječima kako te novine nose rođaku u bolnicu ili neki sličan izgovor, imaju potrebu da naglase da nije za njih, iako je meni, a vjerujem i svim ostalim kolegama koji rade ovaj posao, to potpuno nevažno – ističe naš sagovornik i dodaje da se prodaju i pisani ljubavni romani za koje se interesuju isključivo žene.
„Treće oko“ uzimaju samo stariji
Da moraš biti i dobar psiholog kako bi prodao novinu već odavno znaju svi ovdašnji vlasnici medija, a da sa poklonom uz njih, ma kakav on bio, neće pogriješiti, potvrđuje i Šajinović.
– Kada novine imaju bilo kakav poklon idu vidno brže. Često ljudi pitaju ima li knjiga ili nešto drugo uz neke novine i ako ima, kupuju, bez da i pitaju o kojoj novini je riječ. Ili ako nema, okreću se, ne pogledaju ni naslovnice.
Da pojedini Banjalučani ne štede kada je riječ o stavrima koje ih posebno interesuju pokazuje i solidna prodaja specijalizovanih časopisa.
– Nekima nije žao izdvojiti i veći iznos, 10 KM i više, za kvalitetne specijalizovane časopise koji se bave nekom sferom njihovog interesovanja, npr. o automobilima, kompjuterima, šivenju, krojenju, hrani itd.
Na naše pitanje kako prolaze novine „Treće oko“, naš sagovornik ističe da i one pronalaze put do svojih čitalaca, i to onih starijih od 40 godina, dok izdanja o astrologiji i horoskopu nemaju generacijske barijere, ali su zato preplaćene samo na žene.
On dalje navodi da su traženi i „Mali oglasi“, i to mnogo više nego što se kupuju.
– Dosta je onih koji nemaju posao pa im je dati novac za novine prevelik trošak, a žele samo da pogledaju ima li ikakvog zaposlenja za njih, pa zamole da uz koisk prelistaju. Uvijek im to dozvolim. Oni pogledaju, uredno vrate, zahvale se i odu. Žao mi samo bude što najčešće ne pronađu ništa u njima na šta bi mogli konkurisati – kaže Šajinović.
Da ova statistika vrijedi i na drugim trafikama, potvrdili smo na Starčevici, gdje radnica nije bila raspoložena da joj se ime javno spominje, ali je dala kratak komentar.
– Ma kakve ozbiljnije novine, kada neko mlađi kupi nešto tako skroz se iznenadim. Džabe vi šetate, odmah ću vam reći da na svakoj trafici idu samo „Skandali“, „Svetovi“ i ostalo žutilo – dala nam je presjek stanja u samo dvije rečenice.
Stripovi preskupi
Strip junaci, koji su nekada izlazili u „Zlatnoj seriji“ i „Lunov magnus stripu“ i danas izlaze, te recikliranje starih ali i nove avanture Zagora, Dilan Doga, Mister Noa i drugih možemo pronaći u mnogo luksuznijim izdanjima nego što je to bio slučaj dok su izlazili u periodu bivše Jogoslavije.
– Međutim, problem stripova je visoka cijena. Kupuju ih uglavnom muškarci stariji od 30 godina, kojima je ljubav prema stripovima ostala još od djetinstva, a danas su zaposleni pa ih sebi mogu priuštiti. Ono što sam primjetio jeste da ne stoji teza, koja se danas često spominje, kako nove generacije stari strip junaci ne zanimaju. Mlađi se za njih baš često „zakače“, ali im roditelji rijetko kada udovolje želju i kupe ih. Koštaju od 6, pa i preko 10 KM što je danas ipak previsoka cijena za većinu domaćinstava – zaključuje Šajinović.
(banjaluka.net – O. Tešić)
