Šta su pejdžeri i kako je došlo do akcije kakva nikad u istoriji nije viđena

PIŠE: Goran Vojković

Kako je uopće moguće da tisuće pagera koje je koristila oružana skupina Hezbolah gotovo istovremeno eksplodiraju? Zašto i kako baš pageri?

Kako pageri (hrvatska Wikipedija kaže pejdžeri) nisu nikada bili rašireni u nas, većina od vas ih nije nikada držala u ruci – evo nekoliko pojašnjenja. Uzmite u obzir da su objašnjenja sukladno do sada dostupnim nepotpunim podacima (pa ima i par pretpostavki) te znanju vašeg autora koji je stari radioamater.

Pager, imali ste ih prilike vidjeti tko je gledao američke doktorske serije iz 80-ih, je uređaj za jednosmjernu ili (složeniji modeli) dvosmjernu komunikaciju. Prilično je star – prvi su još iz 50-ih godina prošlog stoljeća, makar su popularnost dobili nešto kasnije. Najjednostavniji su prikazivali samo brojeve – obično broj telefona koji treba nazvati. Govorimo o dobu prije mobitela – dobijete broj na pager, odete do prvog telefona ili telefonske govornice (da, prapovijest!) i nazovete taj broj. Složeniji su pokazivali i poruke – nešto tipa kasnijeg SMS-a.

Uređaj koji za razliku od mobitela ne pokazuje vaš položaj

Jednosmjerni pageri (takvi su bili i ovi koje je koristio Hezbolah) mogu samo primati poruke, koje šalje posebna mreža odašiljača. Koristi se poseban protokol (POCSAG – Post Office Code Standardisation Advisory Group), izvorno razvijan još od 70-ih godina, prilično jednostavan i spor – no za kratku poruku od stotinjak znakova vam i ne treba neka brzina.

Ono što je važno napomenuti – vaš pager ne komunicira s odašiljačem. Ako ste izvan dometa ili nešto drugo, uređaj isključen – nećete primiti poruku. Zato se i poruka emitira nekoliko puta – kako bi došla do vas. Zamislite ovaj pager kao automobilski radio s RDS-om, pokazivanjem imena radiostanice koju slušate. Ako je radio uključen i ako je signal dovoljno jak, uz glazbu ćete dobiti i kratku digitalnu informaciju. Pokazat će se na vašem ekranu. Ali, vaš radio ništa ne emitira. Ne otkrivate svoj položaj!

Postoje i suvremeniji, dvosmjerni pageri – gdje možete odgovoriti, ali onda se barem približno može saznati i vaš položaj. Ne baš precizno kao kod mobitela, ali približno može. Ovaj model koji je koristio Hezbolah nije bio dvosmjeran – jednosmjeran je, samo prima poruke. Ne otkriva svoj položaj.

Mobiteli su realno uređaji za praćenje

Mobiteli su se davno pokazali problematičnima, izraelske službe lako prate mobitele i kretanje ljudi koji koriste mobitel. Ako nekome znaju položaj – onda mu mogu poslati agente ili raketu. Nije to ništa novoga, već davne 1996. godine čečenskog lidera Dzhokhara Dudaeva ubila je Rusija, koja ga je locirala dok je koristio satelitski telefon. Poslali su mu dvije rakete na mjesto odakle je telefonirao.

Kako je netko već primijetio – mobilni telefoni su uređaji za praćenje koji usput služe telefoniranju. Ne samo da mobitele mogu pratiti tajne službe već i hrpa aplikacija rado šalje vaš položaj. Ako želite ikakvu privatnost – nemojte nositi mobitel sa sobom. Mogu vas pratiti praktički svi. Pitanje je samo jeste li im dovoljno bitni da bi trošili resurse na vas.

Stara tehnologija koja se ne može pratiti

Tražeći način da ih se ne može pratiti, Hezbolah se sjetio preko pola stoljeća stare tehnologije, pagera, koji su samo prijemnici – pošalješ nekome, ili većem broju ljudi poruku, oni ako su u dometu odašiljača to prime, ali njihov pager je jednosmjerni – to je radijski prijemnik, ničim ne govori o položaju onoga tko je primio poruku.

E sada, pageri, posebno ovi jednosmjerni, nisu nešto popularni izvan SAD-a i još nekoliko država (u nas su se zadnji put u većem opsegu koristili još za vrijeme Univerzijade u Zagrebu!), pa kada je Hezbolah naručio nekoliko tisuća komada, nekome je sinula lampica za nevjerojatnu operaciju…

Odakle Mađarska u priči?

Sada ide pravno-tehnički dio priče. Kako i zašto uopće veza prema Mađarskoj? Patentna prava ističu uglavnom nakon 20 godina, a govorimo o jako staroj tehnologiji. Kod pagera više nema nijednog dijela koji je pod nekom zaštitom intelektualnog vlasništva, dakle uredno možete sastaviti svoj model od nule, a i „posuditi“ tuđa tehnička rješenja.

Iz gornjeg razloga izvorni proizvođači rado daju licence i robni žig. Znači proizvođač pagera, kao što je Gold Apollo, tajvanska firma, za neke novce će dati cjelokupno rješenje i svoj robni žig, svoj „logo“, računajući da ionako bilo tko drugi može složiti svoj pager – protokoli su javni, tehnička rješenja su davno izgubila zaštitu. Pa bolje dati know-how i logo kroz licencu i nešto zaraditi, nego ne dobiti ništa, a druga firma, ovdje europska, opet računa: bolje kupiti know-how i licencu, pa lakše sastavimo proizvod i još je brendiran.

Vjerojatno nigdje na lageru nije bilo nekoliko tisuća ovako jednostavnog jednosmjernog modela (podsjetimo se – postoje i dvosmjerni gdje možete odgovoriti na poruku), a narudžba od nekoliko tisuća uređaja bila je premala za izvornog proizvođača – serije su kod azijskih proizvođača elektronike puno veće.

Nekoliko tisuća ovih jednostavnih uređaja može napraviti svaka malo bolja manufaktura u Europi, vjerojatno postoje stotine malih pogona gdje se ovako nešto može napraviti. Tu se pojavljuje mađarska kompanija BAC Consulting KFT, koja je bila posrednik. Mađarska vlada kaže da Gold Apollo AR924 po licenci nije izrađen kod njih, ali mogao je biti izrađen bilo gdje, u malo boljoj radionici.

Izrael je očigledno posložio operaciju – niko drugi ne bi to mogao

Sada dolazi onaj špijunski dio – Izrael je očigledno dobio informaciju što Hezbolah želi i zašto. Ovo što je napravljeno nitko drugi na planeti osim Mossada ne bi mogao napraviti. U procesu proizvodnje negdje je ubačen eksploziv. Je li na tiskanu pločicu dodan lažni kondenzator ili otpornik koji je sadržavao eksploziv – realno u kondenzator se može staviti dosta toga – ili je dio baterije iskorišten kao eksploziv (ovaj model kako čitamo ima internu litijsku bateriju), to ćemo još saznati.

Aktivacija je vjerojatno bila određena riječ ili serija brojeva. Dakle, prilagođen je i softver. Jučer je poslana ta riječ ili serija brojeva, s iste mreže s koje su pageri primali informacije Hezbolaha. Ili možda postavljene paralelne mreže. Saznat ćemo i to s vremenom.

Ne samo da je desetak operativaca Hezbolaha ubijeno (nažalost je, po dostupnim informacijama, stradalo i dvoje djece), mnogi su postali invalidi, ozlijeđeno je prema onome što sada znamo nekoliko tisuća operativaca, već je ovime i razotkrivena cijela mreža. Tajni suradnici, povezivanje, mjesta gdje se nalaze, gdje žive, njihove društvene mreže – sve je otkriveno. Ozlijeđen je čak i iranski veleposlanik – koji je, eto sasvim neobično, tko će ga znati kako, imao pager Hezbolaha uz sebe.

Izrael i Mossad (koji naravno o cijeloj priči ne govore, a pitanje je hoće li ikada službeno potvrditi) su poslali iznimno jaku poruku svima u Hezbolahu.

Novi sigurnosni propust Hezbolaha – voki-tokiji

Hezbolah je za međusobnu komunikaciju koristio voki-tokije. Male, ručne radiostanice, opet kako ne bi morali koristiti mobitele. Kako ih ne bi mogli pratiti. Danas su, čini se, stotine tih voki-tokija eksplodirale. I oni su bili prilagođeni i opremljeni eksplozivom.

O ovome jučer i danas će se snimati filmovi i pisati knjige. U cjelokupnoj povijesti je teško naći neku sličnu operaciju. Možda trojanski konj, ako ima povijesne istine u tome.

(index.hr)