Politika 18.03.2023.

Stanivuković o odnosu sa skupštinskom većinom: „Nije simbioza, nego obrenovićevska politika“ VIDEO

ČITANJE: 6 minuta

Neki bi rekli da imamo skupštinsku većinu zato što ne znaju šta sve morate proći da bi određene stvari završili. Na hiljade načina se borim za Banjaluku i ako me neko pita da li sam za vlast ili opoziciju, ja sam za Banjaluku. To je obrenovićevska politika, neka se ljuti ko hoće .Znači nikakva vrsta političkog spajanja, simbioze ili kako to već neki kažu.

Ovim riječima gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković u intervjuu za portal Banjaluka.net odgovara na tvrdnje da se približio SNSD-u, te da je u Banjaluci na sceni „politička simbioza“. U razgovoru za naš portal, Stanivuković je govorio o projektima u Banjaluci, najavljujući da je riječ o „istorijskim projektima“ kakve grad na Vrbasu „nije vidio decenijama i vijekovima“, odnosima unutar opozicije, njegovom viđenju politike i planovima za budućnost.

– I dalje imamo mnogo borbi, da imam skupštinsku većinu imali bi duplo veći efekat i duplo više novca – rekao je Stanivuković.

Na početku razgovora, Stanivuković je najavio brojne projekte – kolektor na rijeci Vrbas, Centralno spomen obilježje, mostove u Česmi i Docu, završetak škole u Adi, izgradnju škole na Paprikovcu, izgradnju hotela Palas, vidikovca na Banj brdu i slično.

– Banjaluka je u svom najvećem investicionom ciklusu. Sve što radimo biće završeno do naredne godine i na to sam kao gradonačelnik ponosan – kaže on.

I vi, ali i Vaši prethodnici su se pozivali na period bana Milosavljevića. Po čemu ste Vi to drugačiji od njih, zbog čega se baš u Vašem mandatu ove stvari pokreću?

Stanivuković: Pretpostavljam da se nikom nije dalo ulagati toliki trud i energiju da se te stvari riješe. Hotel Palas, zašto se čekalo toliko? Unazad dvije godine svakih sedam dana predstavnici kompanije Cepter, predstavnici RUGIPP-a, grada po sat vremena sastanaka. Svaki dan rješavamo parcelu po parcelu za to pitanje, pa projekat, pa investitora koji će uložiti novac i trebate to sve završiti. Tamo se nalazi preko 70 malih parcela i u tome je problematika. 50 godina park Mladen Stojanović nije obnovljen, staza, zamijeniti klupu, nemate toalet. Milioni su rasparčani i pokradeni, a niko se nije sjetio. Kao dijete sam hodao Banjalukom i maštao šta želim da bude. Danas imam priliku da ostvarim taj dječački san. Znate koji je rizik i izazov kada je došla porodica Đoković da kažete idemo da gradimo taj kompleks. Svi pronalaze mane, naravno da je rizično prvo ispoštovati rok, pa pronaći radnu snagu, obezbijediti finansije, dokumente, projekte… Uključen sam u svaki dokument vezan za taj projekat, nema dana da nisam na gradilištu. Primjetio sam da se sve svelo na paušalnost, proizvoljnost. Niko ne vidi gradonačelnika koji do 23 časa ostane u kabinetu sa svojim saradnicima i koji u 6 ili 7h nalazi na tom gradilištu. Kažu „Samo se slika“, a ja sam na tom gradilištu bio 60 puta i dva puta sam postavio objavu, a preostalih 58 puta su bili problemi koji su zahtijevali da budem tamo.

To je Vaš posao kao gradonačelnika. Ako smijem biti ličan, ne volim kad se političari žale na puno posla.

Stanivuković: Mi političari, gradonačelnici smo ljudi, imamo emocije, vrijeme, žrtvu koju podnosimo. Ona se često u javnom prostoru stavlja pod krov svi smo isti, najgori, kradu, niko ne radi. Suština je drugačija.  Naravno da radite, vaše propisano radno vrijeme je 8 sati, ali je to često i 17, 18 časova i onda neko hoće da to obezvrijedi. Nije potrebno da čitavu jednu profesiju ukaljamo, nije sve isto i ne možemo svi biti isti.

Uvažavate li bojazan pojedinaca da će niz, ako možemo reći, nepravilnosti tokom izgradnje teniskog kompleksa postati pravilo, a ne izuzetak?

Stanivuković: Za mene bi najjednostavnije bilo da smo ga odbili. Sad kad smo prihvatili možda smo i sad neodgovorini, prihvatili smo nešto što samo Bog može znati da li je moguće, ali vi uradite sve da od nemoguće stvorite moguće. Naravno da u trenutku kada za dvoranu od 5.000 mjesta i cijeli sportski kompleks dobijete četiri mjeseca uz sve napore ne zavise sve stvari od vas. Treba imati hrabrost za velike odluke. Svjedok sam hrabrosti mojih saradnika i mene da donosimo ovakve odluke, da rizikujemo svjetski projekat, ali takve su okolnosti. Naravno da ovaj pojedinačan primjer neće biti praksa. Ne događa se svake godine da dobijete ovakav projekat i zato ovu ponudu ne možete odbiti. Ovo su za nas Olimpijske igre.

A hoće li se završiti sve na vrijeme? Jer, ako se ne završi, hrabrost se može pokazati kao glupost.

Stanivuković: Svaki dan rizikujem i to je moja svakodnevnica odlučivanja. Morate imati vjeru, dati trud i imati rizik. Uradili smo prvo Dajak pristanište. Ni jedan gradonačelnik ranije se nije sjetio da to uradi. Projekat je koštao pola miliona KM, a kada smo krenuli u projekat imali smo obezbijeđenih 100.000KM. Rekao sam radite, očekujemo prihode i na kraju smo ostvarili suficit od 20 miliona KM. Ove godine ne očekujemo suficit od 20 milina KM, jer smo ušli u investicioni ciklus 20 miliona iznad naših kapaciteta. Dao sam saradnicima zadatak da uvećaju 20 miliona prihodi, jer imamo svoje projekcije. Ljudi će vam se pridružiti i pomoći kada krenete. Tako smo krenuli i sa Centralnim spomen obilježjem. Na velikoj poziciji morate biti veliki. Ne možete biti mali i igrati na sitno. To je razlog zbog kojeg vaš sagovornik postiže tri ili četiri puta veće efekte i projekte od svih prethodnih gradonačelnika koji su imali skupštinsku većinu, i jare i pare i kredite i Vladu, a mi bez skupštinske većine realizujemo najveće projekte.

Neki bi rekli da imate skupštinsku većinu.

Stanivuković: Neki bi rekli da imamo skupštinsku većinu zato što ne znaju šta sve morate proći da bi određene stvari završili. Narod ne vidi koliko noževa u leđa dobijemo tokom dana, niti ja o tome mogu da pričam.  Imali smo i slučaj sa pontonskim mostom u Motikama. Takvih noževa imate na dnevnom nivou. Pa evo i voda, voda je pojeftinila za sedam odsto. Godinu dana ne možemo dobiti da se cijena vode vrati bar na taj nivo, znate koje gubitke Vodovod istrpi za taj period. Na hiljade načina se borim za Banjaluku i ako me neko pita da li sam za vlast ili opoziciju, ja sam za Banjaluku.

Kako dođete do tog rješenja? Da li Vi nešto date toj većini, neki kompromis ili ih prosto politički „prevarite“?

Stanivuković: Na Organizacionom odboru Teniskog saveza su kazali da Grad mora više participirati. Ja im kažem na tom sastanku u pravu ste, kompleks košta mnogo. Mi smo vratili 35 miliona vaših kredita, a digli smo 0 maraka, ‘ajmo sada manje dići. Banjaluka daje 10 miliona za projekat dvorane, ali ako dignemo kredit za kolektor i most u Docu i tako dobijete kredit. Znači nikakva vrsta političkog spajanja, simbioze ili kako to neki kažu. Morate da se borite. Ja bih volio da smo mogli dići 25 miliona, ali to nije realno. Neradna nedjelja i dan danas nije prošla. I dalje imamo mnogo borbi, da imam skupštinsku većinu imali bi duplo veći efekat i duplo više novca.

(Ostatak intervjua u pismenoj formi možete čitati sutra na našem portalu)

(Aleksandar Stojanović)