Stanivuković otkrio detalje: Evo kako će funkcionisati „Kartice prijateljstva“ VIDEO

Kartice prijateljstva mogu se koristiti na 25 prodajnih mjesta, a očekuje se da će taj broj biti i veći. Građani će na 1.000 KM uštedjeti oko 200 KM, a pravo na korištenje, pored penzionera, imaće i samohrani roditelji i roditelji djece sa smetnjama u razvoju.

Kazao je ovo u intervjuu za portal Banjaluka.net gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković govoreći o najnovijoj akciji Gradske uprave, odnosno podjeli “Kartica prijateljstva”, kojima se u određenim radnjama mogu ostvariti popusti na kupovinu.

“Veliko je interesovanje. Ako uporedimo s karticama za prevoz za penzionere, tada se prijavilo hiljadu ljudi za dva dana. Sada se prijavilo dvije hiljade ljudi već poslije prvog dana. Procedure su vrlo jednostavne. Mi ne tražimo način da neko ne dobije, nego da svi dobiju”, kazao je Stanivuković.

On je u intervjuu za naš portal govorio o svim aktuelnim temama u najvećem gradu Srpske, projektima koji su u toku, odgovarao je na kritike na račun njegovog rada, ali i o planovima za budućnost.

RAZGOVARAO: Aleksandar Stojanović

Možete li nam otkriti više detalja u vezi s “Karticama prijateljstva”, o čemu se tu radi?

STANIVUKOVIĆ: Društveno odgovorne kompanije prihvatile su partnerstvo sa gradom, sa gradom gdje oni posluju, kako bi se pomoglo građanima. Prvo je zamišljeno kao ideja da se pomogne roditeljima djece do sedam godina. Kolica za djecu koja koštaju oko 1.000 KM, imaćete popust oko 300 KM. Sjedalica za auto ako košta oko 400, 450 KM, sada imate popust od 200 KM. Neko će reći da imaju kolica i od 600 KM. Pa u redu, provučete ovu karticu i na to imate popust od 20 odsto.

Školjka jaja je negdje oko 3,60 KM, s karticom je tri KM. Neko kaže da ima za 2,80. I na taj asortiman kada provučete karticu dobijete popust 20% odsto. Tako je za lijekove. Otprilike na 1.000 KM kupovine ušteda je oko 200, 220 KM. Ponosan sam, na primjer, da će hljeb, koji je 2,20 sada, biti jednu konvertibilnu marku. To važi za sve naše penzionere, roditelje djece uzrasta do sedam godina i, evo eksluzivno da kažem, za samohrane roditelje.

Zakon je rekao šta je samohrani roditelj. Mislimo na one koji nisu u braku, razvedeni roditelji kada su djeca kod majke ili oca. Takođe, tu su i roditelji djece s poteškoćama u razvoju. Imaju popust na sve prehrambene proizvode, lijekove, proizvode bijele tehnike, bebi-opremu…

Koliko građana će obuhvatiti ova mjera?

STANIVUKOVIĆ: Prema našim evidencijama, radi se o oko 60.000 do 70.000 građana koji će ostvariti pravo. U ovom trenutku imamo 25 prodajnih mjesta. Jedno od njih je Zoki komerc, Nešković pumpe na točenje goriva, Moja apoteka… Hvala im na partnerstvu.

Dakle, to je samo dobra volja tih kompanija? Grad neće plaćati nikakvu razliku?

STANIVUKOVIĆ: U ovom trenutku jeste dobra volja, ali mi ćemo razmišljati da imamo jednu budžetsku stavku, da subvencionišemo neke popuste. Imali smo još neke firme koje su htjele da budu dio ovoga, ali su odustale. Ona druga strana koja mene ne podržava prijeti inspekcijama. Ogroman je pritisak na ove koji rade da odustanu. Kao što nam ne daju besplatne placeve. Kažu ti doktori iz SNSD-a da to nije u skladu s nečim. Pustite vi to, hajde podržite ideju, a mi ćemo napraviti to u skladu sa svim propisima i procedurama. Vi samo dignite ruku.

Tako da hvala ovima koji su izdržali pritiske i ucjene i koji su odlučili da stave logo firme na karticu. Mi očekujemo kroz svaki mjesec sve veći broj proizvođača, sve veći broj prodajnih mjesta, onih koji će se pridružiti ovoj akciji.

Ali, ponavljam, ovo je tek početak, dalje se ideja razrađuje. Imamo želju da vidimo koji su proizvodi najtraženiji da za njih napravimo subvencije. Gledaćemo šta je najtraženije po kategorijama, šta to građanima najviše treba.

Znate kako se kaže da je besplatno najskuplje. Može li Grad izdržati da se tako dijeli? Neki su mišljenja da to ekonomski nije održivo, da će se Grad dovesti u problem. Kako je moguće da se tako sve dijeli besplatno, odakle nam novac?

STANIVUKOVIĆ: Ja u Vašem pitanju vidim dozu komplimenta, ali i čuđenja kako to uspijevamo. Volio bih da mi uperite prstom u jedan grad u Evropi koji ima sve ovo. Budžet Banjaluke je najsnažniji temelj, kao armirani beton. Čvrst, stabilan, sve naše obaveze izmirujemo. Onaj dio obaveza što imamo prema dobavljačima je produkt neusvajanja rebalansa, ne nepostojanja novca. Imamo novac, ali nam fali papir da platimo. Čekamo taj rebalans.

Kada legalizujete kuće, vi ljudima riješite životno pitanje i platite za njih 15.000-20.000 maraka. Ali imate ljude koji su srećni i koji su spremni plaćati porez na nepokretnost, koji je prihod grada.

Naviknućete ih na besplatno. Možda će tražiti da Grad plati i porez za njih.

STANIVUKOVIĆ: Ne, ne, racionani su to ljudi. To su ljudi koji su u ratu pravili svoje kuće. I njima nije problem plaćati nešto mjesečno, ali je problem dati 17.000 KM za papir koji vrijedi 10 feninga.

Na primjer, radimo vodu u Jagarama. I od 100 kuća, priključi se 30. Sedamdeset domaćinstava se ne priključi. Zašto? Nađe neki lokalni bunar jer ne može da plati priključak 1.000 KM. Onda mi damo priključak, a građani plaćaju vodu. I kroz godinu, dvije plaćanje vode i zarada se izniveliše. Mi ćemo otplatiti taj priključak.

Ali baš “Vodovod” sada posluje u minusu.

STANIVUKOVIĆ: Nije. Ja sam baš dao jedan primjer. Briga me ako je Đoković izgubio prvi set, meni je bitno da na kraju pobijedi. Dakle, “Vodovod” je i prošle godine za vrijeme Dudukovića imao prva dva kvartala u minusu. Punjenje budžeta ne ide pravolinijski, pa svaki mjesec isti prihod. Na primjer, “Vodovod” ima pojačan prihod u drugom dijelu godine. Imate dva, tri velika dužnika od po pola miliona maraka, ima ih da su dužni po 200.000-300.000, deset od 100.000. I njihove uplate dođu odjednom u novembru, u decembru imate pozitivan bilans.

“Vodovod” je stabilan. Prvi put smo se odlučili podijeliti ove priključke za vodu besplatno. Mi to uspijevamo.

Imamo četiri puta više izdatih građevinskih dozvola. U Banjaluci ove godine se četiri puta više gradi kuća. To je rezultat besplatnih građevinskih dozvola. Ljudi će uštedjeti. Djeca su dobila knjige, pripremili smo besplatne placeve za mlade bračne parove. Ponosan sam na ovo što smo uradili. Da nismo uradili, rekli bi da je sve skupo, da se sve plaća. Sada kad smo uradili, kažu da ćemo bankrotirati. Nećemo. Garantujemo za finansije.

Radimo ispravno. I još jedna stvar. Vratili smo 25 miliona maraka kredita više nego što smo podigali. Dvadeset pet miliona. Mi sada dignemo 10 miliona, opet smo vratili 15 miliona više.

Legalizacija, centralno spomen-obilježje, hotel “Palas”, to su priče koje rješenje čeka decenijama. Mi smo to sve riješili za tri godine. Izgradnja kolektora je trebalo da krene prošle godine. Međutim, Skupština nikada nije htjela usvojiti regulacioni plan. Jedanaest puta smo predlagali. Da smo imali normalne skupštine, imali bismo riješeno pitanje kolektora na Crkvenoj. Sa Kinezima smo već postigli sporazume, za godinu i po dana možemo imati kolektore na Vrbasu, čist Vrbas. Uredili smo šest kilometara obale Vrbasa. Za 10 godina prije nas nije urađeno ni šest milometara. Kastel je osvijetljen, most u Česmi imamo, centralno spomen-obilježje, kuća Milanovića, škola u Adi je prva škola nakon 22 godine.

Ali iz SNSD-a podsjećaju da je većinu tih projekata finansirala Vlada. Kuću Milanovića, centralno spomen-obilježje, škola u Adi, most u Česmi, sve su to projekti koje je finansirala Vlada.

STANIVUKOVIĆ: Hajmo jedno po jedno. Da je ta vlada najbolja na svijetu, imala je svog gradonačelnika 22 godine, imali su skupštinsku većinu koju ja nemam, Vladu, predsjednike, nivo BiH… Imali su sve. A gdje je to sve bilo? Gdje su ti projekti? Šta to znači? Trebao je jedan čovjek koji ima inicijativu, strast, želju i koji ovaj posao ne radi, nego ga živi. Taj čovjek se zove Draško Stanivuković.

E sada, nisam nikada bio licemjer. Ja kažem hvala Vladi Republike Srpske, hvala mnogo. Hvala i predsjedniku. Hvala i bilo kojem ministarstvu. Ko god je potpisao akt da to bude. Ali ja znam koje muke su se morale proći da dođe do toga.

Kada govorimo o spomeniku, 12 miliona grad je dao u zemlji. Drugo, uradili smo projekat koji oko 300.000, 400.000 maraka. Pa smo našli ljude koji će donirati taj projekat. Hvala CPK, projektantskoj kući. Konkursno rješenje je koštalo 100.000 evra. U ovom trenutku, grad je za taj spomenik dao, donirao 1,2 miliona KM. Vlada je dala oko 2,6 miliona. Hvala svakome. Ja nemam problem s tim.

Kada sam postao gradonačelnik, predsjednik Srbije je došao i ja tražim novac za most u Česmi. Kaže predsjednik Republike Srpske: “Ne, ne, mi ćemo most u Česmi”. Odlično, Vlada onda most, a onda mi želimo školu. Predsjednik Vučić je rekao šta god vi odaberete, ja hoću. I za to mu ogromno hvala.

Ja sam tek postao gradonačelnik. I dolaze dva predsjednika i kažu: “Biraj koji ćeš projekat”. Ja sam bio zatečen. Ali sam znao da je prioritet most u Česmi. Znate koliko čeka most u Česmi? Od 1974. godine.

Vjerujem da to Bog dobro poslaže. Da baš ja tu sjedim u tom trenutku sa željom da uradim nešto prema tim ljudima, jer sam obećao. I da se desi da tada član Predsjedništva BiH, sada predsjednik Republike, s kojim sam imao politička razmimoilaženja, da on želi pokazati da je najsnažniji i kaže: “Mi ćemo most”. Ja kažem odlično, tako da Bog to savršeno posloži.

Znači, bogomdani ste?

STANIVUKOVIĆ: Ne, ne, mislim na okolnosti. I rekao sam tada: “Predsjedniče, nemojte da se svađamo. Evo vi most, ja kažem škola”. Na kraju smo uradili i školu i most.

Sad, ko je to uradio? Nije ni važno. Važno je da je urađeno. Neka se svi pomalo hvalimo, a najvažnije je da su građani zadovoljni. I dobro je da se takmičimo.

Hajdemo sad dalje, kružni tokovi. Imao sam sastanak sa ministrom Nedeljkom Čubrilovićem i on kaže da se može izdvojiti do pet miliona KM za Banjaluku. Ja kažem da je prioritet da se riješi onaj dio na Petrićevcu, jer je Petrićevac odsječen. Kod “Audi” centra isto. Radimo i tu kružni tok.

Ali, inspekcija je zatvorila radove i tu.

STANIVUKOVIĆ: Mi smo rekli da želimo da riješimo sve kružne tokove na zapadnom tranzitu. I krenemo u tom pravcu, krenemo s pripremnim radovima. Nismo krenuli bez papira. Sa pripremnim radovima smo krenuli kad smo vidjeli da nam treba sedam dana do građevinske dozvole. I izvedeni su radovi na ulicama koje su gradske, krenemo u tom pravcu da bi nama na kraju tražili saglasnost “Voda Republike Srpske“. Pa ne pravimo kružni tok u Veneciji, nego u Banjaluci.

Imamo i tu zemlju Univerziteta, pa nam treba njihova saglasnost. Onda to ide na njihov upravni odbor, pa odatle na Vladu, pa na Vladi stoji 32 dana, pa 70 dana stoji kod ministra. Onda čekamo taj papir iz “Voda”. Jedna se razboljela, kad sam dočekao da ozdravi, onda ona shvati da nije kompetentna. Pa su nam dali drugog referenta. Pa je on otišao u Igalo. Ljudi nema 35 dana. I sad mi recite do koga je?

Imamo i “jare i pare”. Projekat, sredstva. I imate doktora koji zove ljude da ne daju papire. I kad dobijemo, oni čovjeka smijene.

Jel’ neko za Banjaluku u kojoj se ništa ne gradi. Kaže mi jedna novinarka: “Vi kao da je sutra sudnji dan, sve mora sutra, sve je raskopano”. Da, moramo, kasnimo za Evropom i svijetom. Moramo više da radimo, da ulažemo, da stignemo zaostatak.

Bojite li se one “ko žurio, vrat slomio” u političkom smislu?

STANIVUKOVIĆ: Ne bojim se ja toga…

Hoću reći, neki spočitavaju da se ne poštuju procedure, da se radi kao da je stvarno sutra sudnji dan. Mislite li da će ostaviti konsekvence po Vas? Toliko toga je otvoreno, a ne završava se… Građane ne zanima ko je bio na godišnjem, ljudi vide raskopane kružne tokove. Vama će spočitati da je nešto početo, a nije završeno.

STANIVUKOVIĆ: U pravu ste, treba biti spreman na to. Kada to završimo, niko neće pričati ko sve nije dao da se gradi spomenik. Ali će se znati da je završen i da je jedan od simbola ovog grada. Morate znati šta je krajnji cilj, a uvijek će biti muka na tom putu. Evo, narod u Kuljanima je ljut na nas. S razlogom. Kažu ne radi se. Ne interesuje narod šta je vaš problem, a možda bi trebalo. Tamo ima 10 ljudi koji ne daju svoju među, iako ćete im platiti. Pa tri kuće ne daju priključak za kanalizaciju.

Kada će početi radovi na hotelu “Palas“, koji su ključni projekti za budućnost, ali i kakve su mogućnosti da Banjaluka dobije prvu tramvajsku liniju, pogledajte u videu.