Magazin 08.02.2016.

Stari zaboravljeni zanati: Čime su se bavile abadžije, mutavdžije, rabažije, opančari, kujundžije

ČITANJE: 5 minuta

1. Abadžija

Abadžija je zanatlija, koji od abe- jako grubog vunenog materijala, sukna- pravi narodne nošnje.

2. Grnčar

Grnačarstvo je jedan od najstarijih zanata kojima se čovjek bavio još od davnina. Ove zanatlije biraju odgovarajuću vrstu zemlje, koju potom miješaju sa vodom, a zatim je mijese. Ovim postupkom dobijaju tjestastu masu od koje prave najrazličitije oblike.

Ovaj zanat se nekada isključivo radio samo ručno pa je trebalo više vremena da se napravi posuđe. Sa pronalaskom grnčarskog točka, postupak izrade predmeta je znatno brži.

Svi predmeti koji su se ovim postupkom pravili, stavljali su se u hladovinu ili na promaju da se dobro osuše. Nakon toga, po želji su se premazivali i oslikavali raznim bojama.

Potom se grnčarija pekla u specijalnim pećima na drva. Pečenje je, u zavisnosti od veličine predmeta, trajalo od nekoliko sati do nekoliko dana. Nakon pečenja, grnčarija se pažljivo hladi, što zahtjeva veliku vještinu zanatlije.

3. Mutavdžija

Drugi naziv za mutavdžije je pletilja ili tkač. Ovaj stari zanat podrazumijeva tkanje seoskih torbica od kozije dlake u kojima se ranije nosilo vino, so, sir, hljeb, pogača ili rakija kada se išlo u rad na njivu. Često su se u te torbice pakovale stvari djeci za školu. Svaki kraj je imao svoju kombinaciju boja, kao znak raspoznavanja na torbicama.

Postoje i mutavdžije koji prave i korpe, takozvane korpar-mutavdžije. Korparstvo je počelo da se razvija kod nas početkom 20. vijeka. Korpar-mutavdžije prave korpe od pruća crvene vrbe.

Majstori – korpari najčešce pletu na različitim drvenim kalupima i za svaki proizvod postoji drugi kalup.

Danas se proizvodi od pruća najčešće mogu nabaviti na vašarima. Variraju od malih suvenira, preko namještaja od pruća do izrade raznih korpi za praktičnu upotrebu u domaćinstvu.

4. Odžačar

Odžačari su čistili gar iz dimnjaka, koji je ometao gorenje peći u vrijeme kada se grijalo i kuvalo u pećima na drva. Ove zanatlije su bile poznate po svojoj četki koja je montirana na dugačkoj sajli i kojom su se čistili dimnjaci. Pošto se često događalo i da neki predmet zapadne u odžak, odžačari su nosili i tešku gvozdenu kuglu, kojom bi čistili odžake od tih predmeta.

Najprepoznatljiviji su bili po svojim odijelima crne boje i licu koje je skoro uvijek bilo garavo. Nosili su i male crne kapice.

Smatralo se da sresti odžačara znači sreću i pri susretu sa odžačarom je trebalo zavrnuti u krug jedno dugme na sebi (ali ne toliko da se otkine). Srećom se smatralo i ako se „ukrade“ dlaka iz odžačarske četke, kad on „ne vidi“.

5. Rabadžija

Rabadžija je najčešće sa volovskom zapregom radio „u nadnicu“. I, mada su volovi bili sporiji od konjske zaprege, daleko su bili snažniji i mogli su više da vuku. Ovo zanimanje postoji još i prisutno je naročito tamo gdje su putevi loši. Danas rabadžije uglavnom izvlače drveće iz šume do puta.

6. Opančari (obućari)

Opančar je zanatlija koji se bavi ručnom izradom obuće, prije svega opanaka.Svoj procvat na našim prostorima ovaj zanat doživljava u periodu od druge polovine devetnaestog do pedesetih godina 20. vijeka. Već od polovine 20. vijeka ovaj zanat počinje da se gubi.

Danas u Srbiji postoji samo nekoliko opančarskih zanatskih radnji, a opanci se prodaju uglavnom kao suveniri ili za potrebe folklornih grupa, kao dio narodne nošnje.

7. Kujundžija

Za ovaj zanat se može reći da spada pod jednu vrstu umjetnosti. Kujundžije se bave izradom ukrasnih predmeta, najčešće nakita. Nekada su kojundžije sve ručno radile, a za svoj posao su koristile prost alat. Danas zlatari, za obradu materijala i izradu ukrasa koriste savremenu tehnologiju i razne vrste dragog kamenja.

Najčešći proizvod ovih zanatlija je nakit : prstenje, burme, minđuše, šnale, broševi, ogrlice,narukvice i slično.

Pored izrade ukrasnih predmeta zlatari se bave i gravurom tako da na svojim proizvodima (ili na proizvodu koji im se donese) graviraju slova, riječi ili čitave crteže. U novije vrijeme zlatari se bave i ukrašavanjem ručnih i džepnih časovnika ili metalnih upaljača. Pored izrade i obrade ukrasa i nakita zlatari se u novije vrijeme bave pozlatom ili posrebravljanjem nakita ili nekih drugih predmeta.

8. Berberin (brica)

Pod berberinom se uglavnom podrazumijeva muški frizer dok se ženski frizer bavi damama i ima daleko složeniji posao. Berberska stolica je stolica sa rukohvatima i naslonom za glavu. Može se okretati u krug i dizati i spuštati.

Sem što su uređivali muškarcima kosu, brkove i bradu, brice su često preuzimale na sebe i uloge ljekara, pa su u nedostatku istih ljudima kačili pijavice i vršili rituale obrezivanja.

9. Sarač

Sarač je stari srpski zanat. To je zanatlija koji izrađuje predmete od kože, prije svega sedla, opasače, kajase, futrole za vatreno oružje, bičeve i novčanike. U srednjem vijeku zabilježeno je da ovu opremu izrađuju majstori-sarači.

Sarač izrađuje proizvode ručno, dok među najpoznatijim alatima je saračko šilo i igla kojom se ručno ušiva. Alat je mnogobrojan i podrazumijeva mnoštvo različitih noževa, sječiva, makaza, zumbi, kalupa.. Proizvode saračkog zanata krasi izuzetno kvalitetna izrada proizvoda. Vještina obrade kože-izbor, načini štavljena; kao i razvoj zanata-zanatlije, esnafi, alat, proizvodi čine ”Sarački zanat”.

10. Bombondžije

Ovaj zanat podrazumijeva proizvodnju bombona. U tu svrhu se najčešće koristio šećer, sa raznim ekstraktnim dodacima i bojama. Od istog materijala su pravljeni i štapići u obliku lula, poznati i kao luluce.

Bombondžija je svoje proizvode prodavao u svojoj Bombondžijskoj radnji. U vrijeme pijačnih dana, vašara ili sabora, bombondžija bi izlazio iz radnje i na pokretnoj tezgi ili na kolicima bi prodavao svoje proizvode.

Pored bombona, bombondžije su prodavale i šećerne table, ratluk, karamele i druge slatkiše.