STARI ZANATI NA IZDISAJU Priča o najstarijem časovničaru u Banjaluci

Zanatlija je sve manje, a stari zanati kao da nikome nisu interesantni, osim pojedinih majstora koji čine sve kako se tradicija ne bi ugasila.

Majstori starih zanata ističu da se sve manje mari za kvalitet, zbog čega ni njihove usluge nisu na cijeni. Najstariji časovničar u gradu na Vrbasu Dušan Kudra s ponosom priča kako uprkos svim preprekama i dalje voli svoj posao, a radi ga više od tri decenije.

– Bateriju svi misle da mogu zamijeniti i da je suština ovog posla u tome, ali mehanizmi za satove su dosta komplikovaniji od toga. Takođe, nikad sebi ne bih dozvolio da kupim sat putem nekog “onlajn šopa”, jer je to uglavnom nekvalitetno. To nikad ne bih mogao da prodajem – rekao je Kudra.

Dodao je da je primijetio da mnoge mušterije donose baš te jeftine satove na popravku, a najviše je to slučaj kod djevojaka.

– Djevojke više koriste satove kao nakit i bitno im je da ih imaju što više, da je druga boja kaiša. Mislim da manje mare za kvalitet sata – kazao je Kudra.

Jedini registrovani vunovlačar na području grada Goran Irić rekao je da taj posao obavlja 32 godine i da je zanat naslijedio od djeda, tako da je tradicija vunovlačarstva u njegovoj porodici duga.

– Prvo se vuna opere i dobro osuši, poslije toga ide na preradu, tj. češljanje, a onda žene uzimaju i rade šta hoće od vune. Neke pletu priglavke, neke džempere, a od dobre vune mogu sve – rekao je Irić.

Dodao je da nema novca za reklame i da mu je najbolja reklama kad neko kupi kod njega, pa preporuči drugom kupcu.

– Teška su vremena, narod nema para. Kod mene je kvalitet najvažniji, ali za sugrađane je to i dalje skupo. Jorgan košta 160 maraka. Nekad bude porudžbina, ali nikad ne znam koliko ću posla imati. Velika je neizvjesnost – žali se Irić i dodaje da je pokušavao da dobije podsticaj od države, ali nije uspio u tome.

S druge strane, zainteresovanost za umjetničke zanate je sve veća. Umjetnica i keramičarka Sonja Biković, koja ima galeriju, kaže da se izradom predmeta od keramike bavi od 1991. godine i da u tome pronalazi izuzetno zadovoljstvo.

– Prvenstveno se bavim vajarstvom, ali pošto toga nije bilo u registru da prijavim, onda sam svoj posao upisala pod grnčarstvom, iako je to samo jedna tehnika koju ja koristim. Posebno sam ponosna na radionice keramike, u kojima uglavnom budu od dva do četiri polaznika. Srećna sam što sam imala priliku da dobijem i novac od grada, pa su to postale škole keramike. Jana Kulja je jedna od polaznica koja se sad samostalno bavi ovim poslom – kazala je Bikovićeva i dodala da se kod nje mogu vidjeti unikatne figure u obliku slona, sove, anđela, da pravi šolje u obliku mačke i slično.

Podrška iz gradske kase

Iz Odjeljenja za privredu su rekli da grad podstiče i stimuliše preduzetnike koji registruju djelatnosti u oblasti zanatstva, kroz program zapošljavanja i samozapošljavanja.

– U skladu sa Zakonom o zanatsko-preduzetničkoj djelatnosti, samostalni preduzetnici jednim aktom mogu registrovati sve djelatnosti – trgovinsku, ugostiteljsku, zanatsku i dr. Prema navedenim propisima, a uvidom u registar, utvrđeno je da je 17 preduzetnika steklo status na lični zahtjev – kazali su iz Odjeljenja.