Strano sijanje straha i domaće sijanje otrova

Piše: Nenad Stevandić

Pred nama je veliko ubrzanje procesa u Bosni i Hercegovini. Ti procesi će dovesti do kulminacije krize i iznuđenih odgovora iz Republike Srpske.

Utoku su operacija i procesi ovladavanja pravosuđem u Bosni i Hercegovini od strane SDA. Paralelan je proces ovladavanja pravosuđem u Republici Srpskoj od strane međunarodnih faktora.

Jer bilo bi providno i teško bi prošlo da se to u Republici Srpskoj direktno radi sa SDA koja je u samoj BiH uništila kredibilitet institucija štiteći direktora obavještajne službe i predsjednika vlade FBiH, u kojoj nema pritvaranja i ucjenjivanja, optuženih političara, direktora, privrednika ili oficira Armije BiH kako bi se kriminalizovao sistem iako su djela i iznosi novca mnogostruko veći nego u Republici Srpskoj, gdje je u toku kriminalizacija cijelog upravljačkog establišmenta.

Da se ne spominje potpuna instrumentalizacija Ustavnog suda BiH gdje se nikad nije birao strani sudija iz Hrvatske, Srbije, Kine ili Rusije, već isključivo iz spektra koji djeluje na štetu Srba, a ponekad i Hrvata. Upravo su izabrali i Albanca tako da je situacija u BiH nastavila da klizi u sunovrat.

FBiH ne funkcioniše već više od tri godine, koliko ne može implementirati rezultate izbora, a u samoj BiH na nivou zajedničkih institucija su prekidi kriza kraći, ali se ponavljaju i samo se najavljuju nove krize i blokade.

I zanimljivo, niko ne priprema sankcije liderima FBiH, ne prijeti im ukidanjem, ili sankcijama jer je to, naravno, rezervisano samo za Republiku Srpsku. A Republika Srpska funkcioniše u punom institucionalnom i demokratskom kapacitetu i ostvaruje uspjehe na ekonomskom polju u vidu rasta plata i BDP.

To se ne vidi ni u medijima u FBiH, kao ni u RS. Za Republiku Srpsku je već sasvim jasno da medijske i političke akcije, harange, i okršaji opozicije sa vlašću, doprinose stvaranju nestabilnosti koja odgovara svima osim građanima Republike Srpske i samoj Srpskoj. Stvorena je medijska slika da je veći dio naroda danas zbunjen, sa gomilom informacija, a još više sa ogromnim brojem dezinformacija. I medijski pismeniji građani više ne znaju kome da vjeruju.

„Strani faktor“ stalno radi analize i istraživanja, mada se i „golim okom“ vidi da je vlast bez energije, a opozicija bez snage. Naravno da se trude da opoziciji koja je raznolika sa netrepeljivošću i sujetom lidera, udahnu snagu i postroje ih u složniju i borbeniju formaciju, a vlast da ustraše, podijele i onemoguće u obnavljanju energije.

Sijanje straha od nove američke administracije, koja je zadužena za BiH, vidljivo je u prijetećem tonu kojim se izaslanik SAD za zapadni Balkan Gabriel Eskobar obraća srpskom članu Predsjedništva BiH. Nastavlja se sa imenovanjem Metjua Plamera zaduženog za reformu izbornog zakonodavstva BiH (BiH, a ne SAD), najavom dolaska diplomatski agresivnijeg ambasadora SAD, Majkla Marfija i prijedlogom imenovanja Džejmsa O Brajana, koji bi trebao biti zadužen za „biranje meta“ koje trebaju biti kažnjene, sankcionisane. Naravno mete su iz Republike Srpske.

Sve ovo nabrojano više najavljuje vrijeme sile i divljeg zapada, tako da  ni u nagovještajima nema priče o pregovorima i kompromisu, a još manje ima nagovještaja razvoja i razvojnih programa. Moramo priznati da sve manji broj evropskih političara i evropskih država podržava te metode sile i taj se broj smanjuje kako vrijeme prolazi.

Sve je veći i vidljiviji uticaj novog multipolarnog svijeta i u našem regionu i u čitavom svijetu i nesumnjiva percepcija za nepravdu prema srpskom narodu iako nikad nisu ni riječ rekli protiv same BiH. Ruska Federacija i Narodna Republika Kina su stalne članice Savjeta bezbjednosti UN i velike su sile u svakom pogledu. Njihov uticaj je sve veći i u regionu i u BiH.

Malo ljudi u Federaciji BiH razumije geopolitičke procese jer su zaokupljeni i zarobljeni otvorenom mržnjom prema Republici Srpskoj i željom sa njezinim ukidanjem. Nisu im bitni ni geopolitičke igre, ni budućnost regiona, ni privredni razvoj, ni neka dugoročna strategija, nego samo ukidanje Republike Srpske. Raduju se prijetnjama koje Srpskoj stižu, makar im to značilo nesigurniju budućnost i dolazak sukoba umjesto razvoja. Nobelovac Ivo Andrić je, opisujući endemsku mržnju u Bosni, naveo da „tu čak ni trezvenjaci ne uživaju u trezvenosti već im je draže da mrze pijanice“.

Ni u Republici Srpskoj nemamo baš sreće sa znanjem i sviješću većine opozicionih, ali i vladajućih lidera političkih partija i njihovim shvatanjem današnjeg vremena i sagledavanja šire slike RS, BiH i regiona.

Agresivni NVO sektor, koji je sponzorisan sredstvima stranih vlada, gotovo je zagušio autentične domaće patriotske organizacije. Te patriotske organizacije nemaju ni adekvatnu pomoć domaćih vlasti koje često biraju pragmatizam, a potcjenjiju patriotizam van svojih shvatanja.

Srbi su imali kratkotrajno, ali kvalitetno jedinstvo koje je podržano od srpskog Patrijarha Porfirija i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Međutim, ostrašćenost, nezrelost, loši međuljudski odnosi kao i ogromna želja za vlašću, doveli su jedinstvo i snagu Republike Srpske na veliko iskušenje. Danas su međusobni odnosi političkih lidera u Republici Srpskoj u katastrofalno lošem stanju.

I dok nam stranci siju strah koji otupljuje i jedinstvo i energiju vladajućih, opozicioni prvaci i mediji počeli su agresivno sijanje otrova u naše međusobne odnose koristeći najneprimjereniju retoriku u cilju povećavanja ogorčenja i podjela u narodu sa veoma izvjesnim sukobima u vremenu kada bi upravo svi zajedno trebali donositi ključne odluke za budućnost našeg naroda. A ubrzanje procesa neminovno slijedi.

Slikovito rečeno, dok nam pokušavaju „zapaliti srpsku kuću, mi unutra smo zavađene babe koje se ne češljaju, već tuku“.

Ovo nije ništa lično, ali jeste apel za razumom.