Vijesti 03.05.2017.

Stvaraoci u Srpskoj bez statusa slobodnih umjetnika: U sivoj zoni mi radimo na crno

ČITANJE: 3 minute

Umjetnici u Srpskoj, koji nisu uspjeli da se uhljebe u nekoj od institucija, primorani su da budu na Birou, a svoja umjetnička djela prodaju na crnom tržištu.

Ovakvo stanje posljedica je toga što još uvijek nije riješen Status slobodnog umjetnika, te što je i jedva dočekan Zakon o sticanju ovog statusa mrtvo slovo na papiru. Pored toga, Srpska još nema ni zvaničan registar umjetnika.

– Kada je pravljen zakon, po kojem je predviđeno da ministar prosvjete i kulture svake tri godine raspisuje javni konkurs za sticanje statusa slobodnog umjetnika, u radnoj grupi nije bilo nijednog umjetnika. Na skupuštini je donijeta odluka koja nikada nije sprovedena – kaže akademski slikar Boško Vukojević.

On dodaje da nije puno bolja situacija u zemljama u okruženju, ali umjetnici tamo bar imaju neke privilegije. Ovaj umjetnik jedan je od šest banjalučkih stvaralaca koji su prije rata imali status slobodnog umetnika. U onom sistemu to je podrazumijevalo uplatu penzionog i zdravstvenog osiguranja, te premiju na kraju godine.

– Imali smo osiguranje, staž, pa čak nešto i novčane naknade. Zauzvrat, bili smo obavezni da opravdamo status raznim angažmanima. Na primjer, slikari su bili obavezni da godišnje imaju određen broj izložbi u ustanovama koje imaju umjetničke savete – kaže Vukojević i dodaje da su u ranijem sistemu stvaraoci bili briga države i lokalnih zajednica. I danas bi jedan umetnik, po procjeni, društvo koštao oko 500 maraka mjesečno, a to bi na razne načine nadoknadio.

Vukojević kaže da stvaraoci sada u sivoj zoni, te da su ovakvim sistemom natjerani da rade na crno.

– Prodati sliku je pravo umijeće. Najlakše je da se prodaje onome ko ima pare na ruke i ne traži račun. U suprotnom potrebno je naći galeriju koja je registrovana za prodaju djela, pa preko njih trgovati. U tom slučaju dok svako uzme svoj “dio kolača” umjetniku malo ostaje – navodi Vukojević i dodaje da za statusom slobodnih umjetnika najviše pate oni koji su živjeli i radili u vrijeme Jugoslavije, kada su bili u daleko boljem položaju. On smatra da ovakvoj situaciji dodatno doprinosi i to što strukovna udruženja u RS ne funkcionišu kako treba, te ni ona nemaju status kakav zaslužuju. Iz tog razloga udruženja i pojedinci od nacionalnog interesa, nacionalne penzije i druge privilegije ostaju samo pusti san.

Violinistkinja Kristina Moconja jedna je od mlađih umjetnica koja još uvijek nije uspjela da dobije zaposlenje u struci. Ona kaže da se mladi umjetnici dijele na tri grupe: prva su oni koji još u toku studiranja odustaju od akademije, u drugoj grupi su umjetnici koji su završili akademiju, ali su ubrzo nakon toga ostavili instrumente i bave se nečim drugim, a u trećoj su stvaraoci koji rade ispod norme i uglavnom na crno.

– Problem je što su mladi umjetnici inertni i većina ne radi ništa što bi promijenilo situaciju u kojoj se nalazimo. Mislim da se ništa posebno ne bi desilo ni kada bi, na primjer, ostali bez mogućnosti ovjeravanja zdravstvene knjižice preko Biroa – kaže Moconja i dodaje da je veliki nedostatak to što još uvijek nemamo zvaničan registar umjetnika, tako da kvalitetni često ostaju u sjeni nametljivih.

Talenat i rezultati

U resornom Ministarstvu kažu da s obzirom na to da zakon iz 2010. godine nije zaživio prvenstveno zbog neobezbeđenih sredstava, novim strateškim dokumentom predviđeno je i to.

– Status samostalnog umjetnika treba da stiču oni umjetnici koji su svojim radom i dosadašnjim uspjesima pokazali talenat i rezultate, te bi u tom smislu ovakav status trebalo da funkcioniše kao jedna vrsta nagrade. Akcioni plan, koji je trenutno u izradi, daće odgovore i rješenja na izazove postavljene u Strategiji razvoja kulture RS od 2017. do 2022. godine – kažu u tom ministarstvu.

(EuroBlic)