Sve više djece sa autizmom
U Republici Srpskoj je sve više djece sa autizmom zbog čega je potrebno da proces inkluzivnog obrazovanja bude što kvalitetniji, rekla je danas u Banjaluci predsjednik Udruženja za pomoć djeci sa autizmom “Djeca svjetlosti” Mirjana Kojić.
“U rješavanje ovih problema trebalo bi uključiti cijelo društvo da bi se oni smanjili što je moguće više jer je nemoguće da potpuno nestanu”, rekla je Kojićeva novinarima prije početka diskusije o inkluziji, koju je Udruženje “Djeca svjetlosti” organizovalo da bi se iz različitih uglova sagledao sve veći društveni problem prilagođavanja djece sa posebnim potrebama u školskoj nastavi.
Ona očekuje da će diskusija o inkluziji dati odgovore na pitanja kako se može olakšati rad učitelju ili nastavniku a da dijete izvuče maksimum iz inkluzije, kao i na pitanja da li je inkluzija omogućena za svu djecu sa autizmom, te kako poboljšati položaj asistenata koji rade sa tom djecom.
“Koliko će škola prihvatiti dijete sa posebnim potrebama zavisi od škole. LJudski faktor je presudan. Na primjeru nekih škola pokazalo se da efekti mogu biti zaista dobri, dok je kod drugih potrebna dodatna edukacija učitelja”, napomenula je Kojićeva.
Diplomirani psiholog i stručni saradnik u Udruženju “Djeca svjetlosti” Nikolina Klepić rekla je da je bilo i slučajeva da djeca krenu na nastavu, ali da se nakon nekog vremena isključe iz inkluzivne nastave zbog procjene da nisu spremna za nju.
“Cilj diskusije je da problem sagledamo iz svih uglova, te da roditelji, asistenti i predstavnici institucija sa različitih nivoa vlasti daju prijedloge kako da se problemi riješe”, navela je Klepićeva.
Diplomirani psiholog Vesna Bosančić, koja već dvije školske godine radi kao asistent u nastavi, nezadovoljna je zbog statusa asistenata, i kaže da je potrebno poboljšati njihov položaj jer je njihova uloga značajna u uključivanju autistične djece u školu.
“Primijećeni su veliki pomaci u prihvatanju djece sa autizmom od ostalih školaraca, jer kada vide da se ja prema njima normalno ponašam onda i oni postupaju isto”, rekla je Bosančićeva.
Vanesa Kostić, majka desetogodišnjeg djeteta sa autizmom, učenika Osnovne škole “Branko Radičević”, kaže da je život djece ometene u razvoju i roditelja veoma težak, te da to razumiju samo oni koji imaju kontakt sa ovakvom djecom, dok podrška društva izostaje.
“Nisam u prilici da radim jer moje dijete ništa ne može samo. Redovno pohađa osnovnu školu, te od trećeg razreda ima personalnog asistenta, koji ima presudnu ulogu u njegovom školovanju”, rekla je Kostićeva.
Ona je dodala da je svako dijete različito, te asistent ima veliku odgovornost jer je potrebno da zna kako da smiri dijete, kada da bude blag, a kada strog, kako da priđe djetetu, a da ga ne uznemiri.
(Agencije)
