Vijesti 08.02.2016.

Sve više nelegalnih prodavaca kod Nove pijace: Butik na trotoaru

ČITANJE: 3 minute
pijaca-bolnica
Iako je kupovna moć stanovništva na niskim granama, sve je veći broj nelegalnih uličnih prodavaca u Ulici Knjaza Miloša kod Nove pijace u Lazarevu.

Mnogi od njih su uzurpirali zelene površine uz samu cestu, a neki su i žive ograde “nakitili” hlačama, džemperima, jaknama i heklanim stolnjacima.

Strah od inspekcije

Kažu da ih “komunalci” ne diraju već nekoliko mjeseci, ali strahuju da bi s prvim danima proljeća mogli ponovo biti na udaru. Iako nelegalno zauzimaju javnu gradsku površinu, ističu da ih je muka na to natjerala. Svako od njih se nada da će bar utorkom i nedjeljom “ubiti neku paru” i pregurati narednu sedmicu.

 Tvrde nemaju novca da zakupe gradski komad zemlje niti da plaćaju zakup u okviru Nove pijace. “Načičkani” oko ograde pijace i na trotoarima cupkaju na hladnoći nadajući se da će im biti srećan dan i da će kući otići sa bar 10 KM zarade. 

– Kako da im dam, u startu kad dođem, te tri marke ili koliko već traže po danu? Pa, danas možda odem kući bez ijedne marke – žali nam se jedan od prodavaca, koji preživljava na ovaj način već gotovo 20 godina, od završetka posljednjeg rata.

Plaše se foto-aparata, pa su ekipu Pressa sa nepovjerenjem dočekali. Tvrde da su ih predstavnici Komunalne policije krišom fotografisali, da su im slali “čestitke” sa kaznom na kućnu adresu. Nekada uspiju i da se dogovore, da sklone “krpu” na kojoj su izložili svoju ponudu. Obično se okrenu, prošetaju, pa kad komunalci odu, vraćaju se i prizivaju mušterije.

Naš sagovornik, koji nije želio da mu pominjemo ime, kaže da je nekada prodavao na Novoj pijaci, ali kako je kriza nastupila, taj “luksuz” ne može više sebi da priušti. Ističe da će gradsko zemljište zauzimati sve dok mu država ne omogući uslove da živi “k'o čovjek”.

Baka koja pored njega prodaje staru odjeću, priča da nikada zarada nije bila gora, da ponekad za čitav dan ne pazari ni tri marke. Veći je broj prodavaca, kaže, jer u besparici i nemaštini ljudi više ne znaju gdje da se okrenu.

– Iznose stvari iz kuće, prodaju šta nađu u kontejnerima, pletu, štrikaju, prodaju šumske plodove, šta se nađe. Pa možda taj dan i obezbijede ručak, a ako su srećni, bogme i hranu za nekoliko dana – priča ova prodavačica.

Lovci na antikvitete

Ima i onih “profesionalaca” koji u lovu u mutnom i zarade pristojnu paru, pa “komunalcima” sve teže “prodaju priču” o teškom životu.

Ponuda je i dalje ista – najraznovrsnija u gradu. Najviše je obuće i odjeće, ali ima i kvalitetnog alata, časopisa, gramofonskih ploča, mobilnih telefona i stvari koje “mirišu” na prošlost – ono što smo imali prilike da vidimo u gotovo svim kućama osamdesetih godina prošlog vijeka.

Među kupcima nisu samo oni koji nemaju novca za kupovinu u buticima i radnjama, veliki je broj i lovaca na antikvarne stvari – stare novčanice su najpopularnije, a mogu se nabaviti po cijeni od dvije marke pa naviše.

Rješenje za ovu vrstu prodaje još se ne nazire. “Komunalci” ih malo ganjaju, a malo gledaju kroz prste, i tako ukrug godinama. Muku bi im, ističu, olakšalo to da im grad dodijeli, bar socijalnim slučajevima, dio trotoara u ovoj ulici da mogu bez straha da zarade za hljeb.

(Press)