Svetac sa beogradskog trotoara: Zaštitnik bolesnih i napuštenih, od zamonašenja nije legao u krevet

Na današnji dan, 2. jula, mnogi prolaze Knez Mihailovom ulicom ne znajući da je baš tu nekada stajao čovjek koji će kasnije postati svetac. Nije vikao, nije se nudio, nije tražio ništa – ali su ljudi dolazili sami. Osjećali su da gledaju u oči nekome ko nosi svjetlost.

Taj čovjek bio je Sveti Jovan Šangajski – danas priznat kao jedan od najčudesnijih svetitelja 20. vijeka. Njegov životni put obuhvatio je carsku Rusiju, Beograd, Bitolj, Šangaj, Pariz i San Francisko – ali ga Srbi najdublje pamte po beogradskim danima, kada je kao siromašni izbjeglica prodavao novine, ali zračio nečim što nijedna uniforma, diploma ni titula ne mogu dati: božanskom ljubavlju.

Ko je bio Sveti Jovan Šangajski?

Rođen je kao Mihailo Maksimovič 4. juna 1896. u ruskoj porodici srpskog porijekla, potomaka izbjeglih pred turskim osvajačima još u 18. vijeku. Iako u Rusiji rođen, Mihailo je odmalena slušao srpski jezik, pjesme i priče, koje je njegova porodica brižljivo čuvala. Bio je neobično dijete – tiho, duhovno, bez želje za materijalnim ili društvenim igrama.

Kada su boljševici zavladali Rusijom, izbjegao je u Kraljevinu SHS, gdje mu je kralj Aleksandar Karađorđević omogućio utočište. U Beogradu je završio Bogosloviju, zamonašio se 1925. godine u manastiru Milkovo, dobivši ime Jovan – i od tog trenutka započinje njegov nadljudski podvig.

Podvižnički život: Svetac koji nikada nije legao u krevet

Od momenta zamonašenja, Jovan odlučuje da nikada više ne spava u krevetu, kao čin duhovne budnosti. I zaista – do smrti 1966. godine nije legao da spava kako to čine obični ljudi. Spavao je kratko, sjedeći, uz molitvu.

U Bitolju je postao profesor bogoslovije, gdje su ga zavoljeli svi – pravoslavci, muslimani, katolici i Jevreji. Bio je čest gost bolnica, sirotišta i najzabačenijih domova, gdje je molitvom i dodirom iscjeljivao. Nosio je sa sobom ikonu Svetog Nauma i čitao molitve nad bolesnima.

Šangaj, djeca i čuda

Godine 1934. postaje episkop šangajski. U Kini osniva dom za napuštenu djecu, u kojem je spasao više od 1.500 mališana, hraneći ih i oblačeći kao otac. Noću bi išao ulicama i sakupljao djecu koja su spavala na kartonima. Uveo je red, ljubav i disciplinu – ali i čuda.

Brojna svjedočanstva govore o tome kako je Jovan molitvom izliječio slijepe, podigao hromu djevojčicu da prohoda, prorekao događaje i čuo misli drugih. Ljudi su govorili da zna šta ih muči prije nego što progovore.

Legenda: Prvi put položen u krevet tek nakon smrti

Jovan je cijeli život odbijao komfor i zemaljske ugodnosti. Hodao je bos, često bez kaputa po snijegu, hranio se skromno, a izbjegavao pohvale i časti. Kada je 1966. godine preminuo u Americi, prvi put nakon više od 40 godina položen je u krevet – mrtvački.

Opijelo u crkvi Presvete Bogorodice u San Francisku trajalo je sedam sati, jer su ljudi željeli da mu se posljednji put poklone. Godine 2005. Srpska pravoslavna crkva ga je zvanično kanonizovala, i danas se njegovo tijelo nalazi netruležno, što se smatra velikim čudom.

Običaji na dan Svetog Jovana Šangajskog: Pomoć onima koji ne mogu da pomognu sebi

Pravoslavni vjernici 2. jula pale svijeće za Svetog Jovana sa molitvom za djecu, bolesne, putnike i one koji su izgubili snagu. Vjeruje se da je on posebno moćan zaštitnik od saobraćajnih nesreća, kao i svetac kome se obraćaju oni koji osjećaju da ih društvo ne vidi, ne prepoznaje i ne pomaže.

Preporučuje se tihovanje, čitanje njegovog žitija i činjenje dobrog djela – kao što je davanje milostinje, pomoć siromašnima ili posjeta bolesniku. Post nije obavezan, ali se preporučuje uzdržanje od grube riječi, prejedanja i sitnih zadovoljstava.

Molitva Svetom Jovanu Šangajskom

“Sveti oče Jovane, ti što si bio svetionik vjere u tamnim vremenima, utjeho bolesnih i zaštitniče siročadi, čuj i moju molitvu. Pomozi mi u nevolji, iscijeli ranjenu dušu moju, upravi moje korake ka dobru. Kao što si nekada hodao bos kroz snijeg, podnesi moje molitve Gospodu da me ne ostavi. Amin.”

Od trotoara do svetosti

Priča o Jovanu Šangajskom ne govori samo o svetosti – već o snazi pokajanja, vjeri bez pompe i ljubavi bez granica. Između štanda sa novinama i svečeve odežde nije stajala ni crkva ni tron, već – podvig.

Zato, kad danas prođete Knez Mihailovom, zastanite. Možda baš na tom mjestu stoji neko ko još nije otkrio da je svetac, piše Ona.rs.

Koja je tvoja reakcija?

0% Srećno

0% Ravnodušno

0% Zabavno

0% Smiješno

0% Bijesno

0% Tužno