Magazin 29.07.2017.

Svetkovina u Gornjim Riječanima kod Laktaša: Sedam decenija druguju na vrhu Kozare

ČITANJE: 4 minute

Stanovnici Gornjih Riječana i njihove komšije iz Jablana, Bakinaca, Priječana, Glamočana iz drugih sela laktaške, gradiške i banjalučke opštine već sedam decenija svetkuju u zaseoku Kozara.

Na ovom planinskom vrhu sastaju se od 1947. godine, kada su zajednički, uz logorsku vatru i kozaračko kolo prvi put proslavili 27. juli, Dan ustanka naroda i narodnosti BiH u Drugom svjetskom ratu.

Ove godine u Riječane, odakle pogled seže daleko, prema Vrbasu i Savi, došlo je više stotina nostalgičara koji su se, još u djetinjstvu, radovali ovom zborovanju. Sjećanja na to vrijeme još su svježa, a tradicija postala dio mnogih generacija.

Milorad Grubor iz Riječana, jedan od organizatora ovogodišnjeg julskog susreta kaže da oni svoje običaje ne zaboravljaju.

Dan koji je nekada bio važan i slavljen u bivšoj Jugoslaviji, sada je spontano postao Dan Riječana i susjednih sela u Potkozarju i na kozarskim visovima.

– Dugo se pripremamo, planiramo, organizujemo i radujemo ovoj svečanosti. Njeno značenje je višestruko, a emocije snažne – priča Grubor dočekujući goste koji u sumrak, na praznični dan, u inat kiši i jakom vetru, pristižu na dogovoreno mjesto. Ispod bijelog šatora, kojeg vjetar ljulja a upore šripuću, žamor i veselje.

Gosti u svečanim odijelima, unoseći se jedni drugima u lice, pokazujući time radost zbog novog susreta, smiju se, srdačno stežu ruke jedni drugima, bratski se grle, odajući time veliku radost zbog susreta i dugo čekanog viđenja.

Za to vrijeme Ćokini tamburaši udaraju neštedimice po žicama i pjevaju, kao nekada. Stojan Milanović iz Bakinaca, poznat po nadimku Ćoka, inače šef orkestra kojeg svi poznaju, prvo je zasvirao i zapjevao njihovu himnu, “Nema raja bez rodnoga kraja, ni miline bez naše Krajine…”

– Uz naše pjesme i svirku mnogi su se ovdje sreli, upoznali i zavoljeli. Sada je ovdje, među slavljenicima polovina bračnih parova koji su se upoznali u kolu ili oko logorske vatre u Riječanima, tokom mnogih godina i naših zborovanja – veli Ćoka sa kojim su u tamburaškom sastavu Milutin Radulović, Ranko Zelenika i Borislav Todorović. Ružica Radulović, Nada Grubor i Mirjana Kondić pričaju da je ovo praznik lijepih i nezaboravnih uspomena.

– Svako selo je zauzelo po nekoliko stolova, sjedeći jedni do drugih prisjećaju se mnogih ljudi, događaja, prohujalih godina… Mnoge, koje pominju, životni putevi su odveli na druge strane. Mnogi više nisu među živima ali zato uvijek stasavaju nove generacije koje nastavljaju tradiciju i obogaćuju običaje – veli Nada Grubor.

Radovan Bobić iz Laktaša pridržavajući šator zbog oluje koja se u sumrak sa Kozare, svom silinom spustila na Gornje Riječane i zaprijetila slavljenicima, priča da je ovde upoznao suprugu Radu.

– Nismo mi jedini, mnogo je bračnih parova čije prve ljubavi su potekle iz ovih kupina, iz ostruge i trnjaka. Svi su srećni, žive u ljubavi i razumijevanju, zadovoljni sudbinom koja ih je zauvek spojila. Ovo mjesto se mnogima posrećilo, zato redovno dolaze i utvrđuju svoje ljubavne veze i odnose, a mlađi traže sebi parove – uvjeren je Bobić.

Banjalučanka Dragica Kutlešič, u društvu snahe Vesne Kesić priča da je ovdje dolazila još u djetinjstvu, kod majke Dušanke Brkić.

– Mnogo lijepih uspomena veže me za ovo selo i ovo mjesto. Okus kupina koje sam ovde nekada brala i sada osjećam u ustima, a miris planinskog bilja, borovine i lipovog cvijeta mi je zauvijek tu negdje, kao dah ljepote, kojeg ni jednog časa nisam prestala udisati punim plućima.

Zajedno 60 godina

Najstariji bračni par na svečanosti u Riječanima bili su osamdesetogodišnjaci, Vukosava i Živko Stanojević iz Bakinaca koji su zajedno 60 godina.

Među bračnim parovima bili su Dušanka i Predrag Mirjanić, Nada i Milorad Grubor, Stana i Jure Agatić, Ružica i Mile Radulović, Rada i Radovan Bobić, Slađana i Milutin Pilipović, Savka i Bogdan Mitrović, Mira i Uroš Milanović, Silvana i Želimir Mitrović, Zdravka i Mirko Maksić,  Slavica i Ratko Milošević, Radovan i Željka Mitrović,  Ljuba i Ranko Zelenika…

(EuroBlic)