Svi razlozi poraza koje demokrate navode su tehnički, problem je mnogo gori
PIŠE: Christopher Robichaud, profesor etike i javne politike, Harvard Kennedy School of Government
Reći ću ovo, a onda vjerovatno neću govoriti mnogo više o ovome još neko vrijeme, na olakšanje nekima, siguran sam. Ali moje oproštajno upozorenje je ovo. Svi će u narednim danima i sedmicama iskoristiti ovaj gubitak kao priliku da traže pozitivan odgovor na vlastitu žalbu na rezultat konjske trke. Harris je izgubila jer je vodila kampanju sa Liz Cheney. Haris je izgubila jer nije prigrlila Gazu. Haris je izgubila jer nije izabrala Shapira. Harris je izgubila jer nije bila dovoljno progresivna (vjerovatno moja omiljena).
Dobro pogledajte kartu, prijatelji moji. Tramp je pobijedio na izborima. Tramp je vodio na tabeli. Objašnjavanje toga s vašim favoritom na konjskoj trci neće riješiti problem, koliko god to moglo biti primamljivo i utješno.
Problem nije u elektorskom koledžu. Problem nije u tome što nismo imali pune primarne izbore. Problem nije u Kamali Harris. Problem nije u tome što Demokrate nisu imale pravu poruku. Nije problem čak ni inflacija, ni granica.
Problem je mnogo gori od bilo koje od tih stvari. Sve su to tehnički problemi, sa jednostavnim stručnim popravkama. Da je barem tako! Ne, naš problem nije tehnički. Veoma je prilagodljiv. Stranka koja je prihvatila Veliku laž, podržavala pobunu i godinama prodavala ludilo opterećeno zavjerom, široko je i s entuzijazmom prihvaćena. Odziv birača je bio veliki! Ljudi ovo nisu izdržali.
Jednostavno rečeno, problem je – kao što su neki od vas ispravno objavili – kulturni. Amerika je, kulturno, potpuno napustila politiku pristojnosti i poštovanja i umjesto nje prihvatila politiku ogorčenosti, osvete, lažne nostalgije i maltretiranja. A ako pogledate demografiju, nećete se moći utješiti da je to samo bijela stvar, ili stvar radničke klase, ili stvar obrazovanja. To je multiklasno, multipolno, multiobrazovno i multirasno. To je ono što znači pobijediti na izborima. To je ono što znači biti glavni za stolom.
Kulturu koja se spustila na ovaj ponižavajući nivo nije lako popraviti. U stvari, možda se to nikada neće popraviti. Vremenski okvir za promjenu nečeg ovakvog su decenije – u najboljem slučaju – a ne izborni ciklusi od dvije do četiri godine. To možete produžiti u ovom slučaju, jer s obzirom da će GOP (Grand Old Party – Velika stara partija, Republikanska partija) vjerovatno kontrolisati sve ogranke savezne vlade i sudove, oni će osigurati postojanje mehanizama koji će ih održati na vlasti dugo nakon što njihova popularnost nestane. Možete računati na to.
GOP je evoluirao u stranku bijesa, laži i osvete – i ispravno su dijagnostifikovali da postoji veliki apetit za to. To je ono što zemlja želi. Bar, dovoljan dio zemlje želi da to osigura široku privlačnost i širok izborni uspjeh. Stari GOP se nikada neće vratiti, a Demokratska stranka trenutno nema šta da kaže američkoj kulturi. Ništa. Razgovarali su sa zemljom koja je nestala, kao prašina na vjetru.
I to je moja poslednja misao, na koju su aludirali moji sinoćni postovi. Amerika koju sam poznavao i volio je nestala. Ova nova Amerika – ne, neću se ni truditi. Reći ću da je manje vjerovatno da će se kulturološke promjene dogoditi u politici ili na akademiji. Nećete navesti ljude da vide koliko su vulgarni postali kroz pametnu raspravu ili lijep govor u kampanji, to je sigurno.
Ovo bi bilo vrijeme da umjetnost, široko shvaćena, uskoči. Umjetnost može promijeniti srca i umove. Šteta što se umjetnost sistematski ukida u obrazovanju u ovoj zemlji, a s druge strane, napad tehnološke industrije na umjetnost putem AI sigurno će uništiti sve napore u dobroj vjeri koji bi se mogli pojaviti.
A za ostatak svijeta – američki zaokret udesno je, bojim se, loša vijest i za vas. Znam da znate ovo. Jer nije izolovano, zar ne? To je trenutno najistaknutiji primjer rastućeg trenda. A to će, svakako, ohrabriti druge u drugim zemljama. Ne trebamo nagađati šta se dešava kada zemlje postanu zarobljene u lažima, prihvate ogorčenost i uživaju u maltretiranju. Znamo tačno šta se dešava. Krvavi sukob i globalna destabilizacija.
Prva četvrtina 21. vijeka će se stoga, gledajući unazad, posmatrati kao faza sijanja sjemena za apsolutnu nevolju koja će se globalno odvijati u naredne dvije i po decenije. Računajte na to.
Usvojite sve strategije suočavanja i izdržljivosti koje imate na raspolaganju. Trebaće vam.
Mislim da je to sve što mi je ostalo da kažem.
Oznake: Donald Tramp
