Vijesti 08.11.2021.

SVIJET ENDOKRINOLOGIJE: Uzimanje lijekova na svoju ruku nije rješenje, savjet potražite u ZU „Cardio“

ČITANJE: 12 minute

Posljednjih godina, sve se češće govori o različitim endokrinološkim oboljenjima.

U osnovi nekih od njih su nezdrava ishrana i sedentarni način života. Upravo je to razlog zbog kojeg su korekcija ishrane i povećanje fizičke aktivnosti preduslov za uspjeh medikamentozne terapije. Endokrinološke bolesti, od kojih su najčešće dijabetes, bolesti štitne i paraštitne žlijezde, tumori hipofize i nadbubrežnih žlijezda, u nadležnosti su specijalista interne medicine, endokrinologa. Endokrinolozi se bave i gojaznošću, osteoporozom i problemom ženskog i muškog infertiliteta, s kojim se sve čeće susreće velih broj mladih žena i muškaraca.

Brza, pržena i masna hrana, konditorski proizvodi, grickalice i gazirana pića djeci su lako dostupna. Kiosci brze hrane i nezdravih, visokokalorijskih proizvoda obično se nalaze na nekoliko metara ili u dvorištu škola, a upravo takvi obroci u ranom periodu života razlog su usvajanja loših prehrambenih navika, kao i razlog sve češće gojaznosti u dječijem uzrastu. Takva ishrana može da izazove ozbiljne zdravstvene problem i bude pokretač za razvoj bolesti endokrinog sistema.

Docent dr Bojana Carić, zaposlena u UKC Republike Srpske i na katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta u Banjaluci, kao specijalista interne medicine i supspecijalista endokrinologije radi i u ZU “Cardio”. Dr Carić je za portal Banjaluka.net rekla da su najučestalija oboljenja kojim se endokrinolozi danas bave, a za koje su ishrana i fizička aktivnost od krucijalne važnosti, gojaznost, insulinska rezistencija, preddijabetes i dijabetes. Nepoštovanje navedenih bazičnih pricipa liječenja ovih poremećaja i bolesti umanjuje efikasnost medikamentozna terapije.

“Suština je u potrebi da se zdravije pristupi načinu ishrane i da se poveća fizička aktivnost. To je suštinsko rješenje insulinske rezistencije. Promocija brze hrane i njena dostupnost je danas veliki problem. Naš zadatak je da savjetodavno i preventivno djelujemo, ali ako razmišljamo o cjelokupnoj naciji onda popularizovanje zdravog načina života mora biti dio nacionalne zdravstvene politike i okosnica zdravije budućnosti naše djece. Djeci školskog uzrasta bi se trebala vratiti školska kuhinja, u kojoj će se spremati zdravi obroci, a koji bi bili podržani i fizičkom aktivnosti. Zdrave prehrambene navike stičemo do treće godine života, a taj školski period će ili podržati ili potpuno potisnuti sve ono što su neki roditelji uložili u taj najvažniji period za rast i razvoj”, istakla je dr Carić.

U pubertetu, kada su socijalne aktivnosti i druženje sa vršnjacima primarnije od svega ostalog, dr Carić smatra da bi bilo mnogo važno popularizovati zdravu ishranu i fizičku aktivnost kao mjere prevencije eventualnih kasnijih zdravstvenih komplikacija.

“To je suština prevencije gojaznosti. Važno je da se pravila zdravog života usvoje što ranije u djetinjstvu i da se promovišu tokom adolescencije, kako bismo izbjegli pojavu gojaznosti, insulinske rezistencije, preddijabetesa i dijabetesa tipa 2 u odraslom dobu. Ne naslijeđujemo bolest, već sklonost ka razvoju bolesti. Na genetsku predispoziciju ne možemo da utičemo, ali stil života, koji će nas opredijeliti ka ispoljavanju naslijeđene sklonosti, svakako možemo. Kad odraslim pacijentima terapijski savjetujemo promjenu načina života, u velikom procentu dobijemo odgovor da nemaju vremena, ili da su pod prevelikim stresom, da bi se posvetili promjeni načinu ishrane ili povećanju fizičke aktivnosti. Tako sebi objašnjavaju problem i posežu za lijekovima, koji sami po sebi, nisu dovoljno efikasni. Mi znamo koje su indikacije za uvođenje lijeka, ali široka upotreba metformina, koji se danas koristi za insulinsku rezistenciju i preddijabetes, i danas u svakoj porodici imate makar jednog člana koji koristi metformin, nije rješenje ukoliko nije komplementarno sa pravilnom ishranom i adekvatnom fizičkom aktivnosti ”, ističe dr Carić.

Policistični jajnici čest razlog za neplodnosti kod žena

Dr Carić dodaje da je sindrom policističnih jajnika sve češći problem žena mlađe životne dobi, te glavni razloga infertiliteta u reproduktivnom periodu žene.

“Ginekolog je nadležan za jedan aspekt rješavanja sindroma policističnih jajnika, nas endokrinologe brine metabolički aspekt, koji može biti problem fertiliteta, ali i mogući uzrok gestacijskog dijabetesa, odnosno dijabetesa tipa 2, te faktor rizika za kardiovaskularne bolesti tokom života. Zadatak endokrinologa je tretman insulinske rezistencije u sindromu policističnih jajnika, radi posrednog balansa polnih hormona s ciljem regulacije menstrualnih ciklusa, odonosno poboljšanja kvaliteta jajnih ćelija i kvaliteta endometrijuma u infertilitetu. Medikamenetozna terapija je u tom slučaju nezaobilazna, ali su zdrav način ishrane i fizička aktivnost ključ terapijskog uspjeha”, naglašava doc. dr Bojana Carić.

Prema riječima dr Carić sindrom policističnih jajnika, kao ekvivalent metaboličke bolesti kod žena, treba da se dijagnostikuje u ranoj mladalačkoj dobi, kada djevojke primjećuju da su menstruacije neredovne. Ukoliko se na vrijeme ne pristupi rješenju problema, sindrom policističnih jajnika može postati razlog infertiliteta.

Adekvatan dijagnostički prisup, terapiju, kontrolu i savjet u vezi sindroma policističnih jajanika, moguće je dobiti od dr Carić u ZU “Cardio” u Banjaluci.

“Očekivano je da menstruacije budu neredovne u prvih nekoliko godina od prve menstruacije, najdalje do 18. godine života, ali već nakon toga, ukoliko se ne uspostavi regularnost ciklusa moramo da posumnjamo da je u osnovi možda dodatni problem, pogotovo ako postoji pojačana maljavost u androgenim zonama, odnosno u zonama tipičnim za mušku maljavost, izražene akne, masna koža lica, masna kosa, ili kosa koja pojačano opada. To je već dovoljno elemanata da posumnjamo da se radi o poremećaju jajnika i da se pacijent uputi endokrinologu. Policistično izmijenjeni jajnici su jedan od kriterijuma za postavljanje dijagnoze, ali nisu isključivi za postavljanje dijagnoze sindoma policističnih jajanika. Oralni kontraceptivi su čest izbor ginekologa, i endokrinolozi podržavaju takav pristup. Ipak, kada se prepozna metabolički aspekt sindroma policističnih jajnika ginekolozi i endokrinolozi nastupaju sinergističi. Tada se primat daje endokrinološkom prisutpu i endokrinološkoj terapiji, pogotovo kada je u fokusu ostvarenje trudnoće”, ističe dr Carić.

Pored dijabetesa tipa 2, kao najčešćeg endokrinološkog oboljenja, za kojeg su na tržištu Republike Srpske dostupni najsavremeniji lijekovi, postoje i druga endokrinološka stanja i bolesti zbog kojih se pacijenti javljaju u ZU “Cardio” ponedjeljkom od 16.00 časova, kada ordinira dr Carić.

“Sve je češća pojava autoimunih bolesti štitaste žlijezde, a prije svega mislim na hronične, autoimune upale štitaste žlijezde, od kojih je tzv. Hašimoto tiroiditis najčešći. Niti jednu autoimunu bolest, pa tako ni autoimunu upalu štitaste žlijezde ne možemo da izliječimo hormonima, niti da hormonom zaustavimo porast čvorića koji ima tendenciju rasta ili alteracije u malignu bolest. Dok autoimuna upala ne dovede do tiroidne disfuncije, hipotireoze, nadomjesna terapija hormonima štitaste žlijezde nema smisla. Često se sreće neopravdana upotreba lijekova za hipotireozu, koja se uključuje kada je hormosnki status štitaste žlijezde uredan. Izuzev prekoncepcijski, a i u tim uslovima treba dobro razmotriti odnos rizika i koristi, uvođenje supstitucione terapije levotiroskinom može biti i štetno. To je razlog zašto se liječenjem tiroidne disfunkcije i tiroidnim nodusima, trebaju baviti endokrinolozi, specijalisti interne medicine, jer je štitasta žlijezda mnogo više od TSH i fT4, čije vrijednosti ne treba banalizovati”, kazala je dr Carić.

Gestacijski dijebetes u trudnoći

Dijabetes mellitus, kao najčešće oboljenje sa kojim se endokrinolozi bave, dijeli se na dijabetes tipa 1 i 2, a postoje i drugi specifični tipovi, poput gestacijskog, koji se javlja u trudnoći. Prestaje sa porođajem, ali nosi rizik za komplikacije tokom trudnoće, i po plod, i trudnicu.

“Za upješan tok trudnoće kod trudnica sa gestacijskm dijabetesom, izuzetno je važno da se dijabetes tokom trudnoće pravilno vodi, ali prije svega, da se pravilno dijagnostikuje. Vrijendost šećera na tašte u trundoći od 5.1 mmol/L je dijagnostička za gestacijski dijabetes i nisu potrebne dodatne pretrage, poput testa opterećenja glukozom ili određivanje insulinske rezistencije. Trudnoća je dijabetogeno stanje, i insulinska rezistencija se podrazumijeva u drugom i trećem trimetstu. Toleranciju glukoze tokom trudnoće treba posmatrati odvojeno. Žene koje imaju sindrom policističnih jajnika su pod povećanim rizikom za razvoj gestacijskog dijabetesa i endokrinolozi koji pratimo djevojke, kasnije trudnice sa sindromom policističnih jajanika, indikujemo test opeterećenja glukozom od 24. do 28. nedjelje trudnoće, ukoliko je tolerancija glukoze do tada bila uredna. Ukoliko na vrijeme dijagnostikujemo i pravilno liječimo gestacijski dijabetes, izbjeći ćemo komplikacije tokom trudnoće. Neliječeni gestacijski dijabetes može dovesti do prekomjernog porasta plodove vode, prijevremenog porođaja i čestog rađanja krupnih beba, sa porođajnom masom preko 4000 g. To su takozvani ‘džinovi na staklenim nogama’ nezrela novorođenčad, koja su bila ispostavljena velikom dotoku šećera iz organizma majke”, rekla je dr Bojana Carić.

Dr Carić naglašava da je u sve većem porastu i dijabetes melitus tipa 1. Iako se trećina slučajeva sa tipom 1 dijabetesa otkriva nakon 18. godine života, dijabetes mellitus se često naziva dijabetesom dječije životne dobi, a karakteriše ga kratak vremenski period koji protekne od dijagnostikovanja do početka liječenja inzulinom. U porastu je i LADA (latenetni autoimununi dijabetes) dijabetes koji se karakteriše nestabilnim vrijendostima glikemija i ranijom potrebom za uvođenjem insulina tokom vremena.

“Kod dijabetesa tipa 2 liječenje obično započinjemo oralnim antidijabetesnim preparatima ili drugim injektabilnim agensima koji nisu inzulinski preparati. U dijabetesu tipa 1 je inzulinska terapija obligatorna i na sreću mi imamo i najnovije, najmodernije inzuline, brzodjelujuće i dugodjelujuće koji nam pomažu u kontroli dijabetesa. Revoluciju u dijabetesu su napravili senzori za kontinuirano praćenje glikemije, uz koje imamo mogućnost da saznamo promjenu glikemije gotovo iz minute u minut, što daje priliku za momentalnom reakcijom na niske ili visoke glikemije” naglašava Carić i dodaje da su klasični simptomi jednaki za oba tipa dijabetesa, te da se uglavnom ispoljavaju kao učestalo i obilno mokrenje, pojačana žeđ, sušenje usta, te izražen apetit uz mršavljenje”, kazala je dr Carić.

Ističe da se dijagnoza dijabetesa vrlo lako postavlja.

“Ako se dva puta na tašte izmjeri vrijednost šećera 7.0 ili više, ili nezavisno od doba dana/unosa hrane ili opterećenja glukozom u OGTT-u, preko 11.0 mmol/L, dodatna dijagnostika nije potrebna. Često se propušta dragocjeno vrijeme, jer se vrijednosti šećera na tašte od 8.0 ili 7.5 doživljavaju kao granične vrijednosti. To nije nikakva granična vrijednost, to je dijagnoza dijabetesa”, kazala je dr Carić.

Prolaktinom – jedini tumor koji se liječi tabletama

Kada su u pitanju tumorske bolesti u oblasti endokrinologije, dr Carić ističe da su one najčešće vezane za štitastu žlijezdu, hipofizu te nadbubrežnu žlijezdu.

Punkcija štitaste žlijezde, se radi kada ultrazvučno otkrijemo čvor ili nodus u štitastoj žlijezdi koji je preko 10 mm i to u uslovima kada vrijednost TSH nije snižena. U slučaju kada je TSH snižena, a postoji tiroidni nodus, pacijenti se upućuju na scintigrafiju štitaste žllijezde, što je nadležnost specijalista nuklearne medicine.

U svim drugim slučajevima, gotovo svaki čvor potrebno je punktirati. Dalje praćenje i eventualno upućivanje hirurgu zavisi od rezultata citološke analize.

“Kada govorimo o tumorskim bolestima hipofize, najčešći tumor hipofize jeste prolaktinom. To je tumor koji luči prolaktin i obično se manifestuje kod žena sa poremećajem menstruacije, a kod muškaraca poremećajem libida, odnosno potencije. To je jedini tumor koji liječimo tabletama, a samo u izuzetnim slučajevima, kada tumor veličinom ugrožava vid, pacijenti se šalju na operaciju. Kad se govori o Kušingovoj bolesti, koja je uzrokovana lučenjem hormona ACTH iz tumora hipofize, terapija je u prvom redu operativna, dok je medikamentozna terapija ili dopunska u agresivnim formama bolesti, ili isključivo medikemnatna, u inoperabilnim slučajevima. Ako se tumori hipofize na vrijeme dijagnostikuju, stopa izliječenja je visoka, uz doživotni nadzor endokrinologa ”, objasnila je dr Carić.

Dodatne komplikacije kod pojave i razvoja ovakvih bolesti može da izazove tumor nadbubrega, koji mogu da budu i maligni. Simptomi tumora nadbubrega se obično ispoljavaju u vidu izraženih skokova krvnog pritiska, sa varijacijama glikemije, čak i kod onih koji nisu imali dijagnostikovanu šećernu bolest, lupanjem i preskakanjem srca, preznojavanjem, blijedilom/crvenilom lica. Za Kušingov sindrom je karakterističan tzv. Centralni tip gojaznosti sa taloženjem masnih naslaga u predjelu trupa i vrata, a mršave ekstremitete. Bolesti nadbubrega su čest razlog tvrdokornih hipertenzija, koje se teško regulišu kombinacijom nekoliko antihipertenziva. Pogotovo ako se radi o mladim osobama, mora se pomisliti na endokrine razologe povišenog krvnog pritiska, jer je potpuno izliječenje moguće nakon adekvatne dijagnostike i operacije tumora koji luči hormone.

Hipovitaminoza D

Nedostatak vitamina D ili hipovitaminoza D je stanje o kojem se u posljednje vrijeme mnogo govori. Predstavlja najčešći uzrok sekundarnog hiperparatireoidizma i otkriva se kada je povišena vrijednost parathormona uz snižen vitamin D i serumski kalcijum.

“U slučaju manjka vitamina D ne može se vršiti adekvatna apsorcija kalcijuma koji mi u dovoljnoj količini unosimo putem hrane. Da bi se obezbijedila normalna koncentracija kalcijuma u krvi, pojačano se luči parathormon iz paraštitastih žlijezda i izvlači kalcijum iz kostiju. Ako stanje dugo potraje, posljedice po kost su neminovne. Zato nam je nadoknada vitamina D jako važna”, objasnila je dr Carić.

Nedostatak vitamina D, dodaje ona, postao je često zastupljen poremećaj nakon trenda smanjenja izlaganja suncu, a radi prevencije razvoja melanoma. Vitamin D se u najvećoj mjeri sintetiše u koži, iz provitamina D pod uticajem UVB zraka.

“Da bismo izbjegli štetan uticaj sunca na kožu, lišavamo sebe adekvatne koncentracije vitamina D. Vitamin D je zapravo hormone, jer za svoju aktivnost mora da se veže za receptor. Vezom sa receptorom u ćeliji, vitamin D posreduje u izuzetno važnim ulogama u organizmu, ne samo u prevenciji rahitisa, osteomalacije i osteoporoze. Prema aktuelnim istraživanjima, vitamin D ima ulogu u imunološkoj stabilnosti, prevenciji kardiovaskularnih, ali i prevenciji malignih oboljenja”, precizirala je dr Carić.

Kome se obratiti?

Nakon što vam je porodični ljekar ukazao na mogućnost postojanja određene bolesti iz oblasti endokrinologije ili ukoliko nosite genetski rizik i preventivno želite da otklonite bilo kakvu sumnju na postojanje endokrinološkog poremećaja, odgovor možete potražiti u ZU “Cardio”. Kod doc. dr Bojane Carić, u ZU “Cardio” se možete zakazati na pregled svakog ponedjeljka od 16.00.

U ZU “Cardio” vas čeka vrhunski tim ljekara, ljubazno osoblje i najsavremenija oprema iz oblasti kardiologije, nefrologije, endokrinologije i drugih grana medicine.

Klinika ZU „Cardio“ nalazi se u Ulici Pave Radana 17 u Banjaluci i pruža najsavremenije medicinske usluge. Za više informacija broj telefona je 051/260-333; 051/346-000 i mobilni 065/366-777.

(Nevena Stanojević)

Koja je tvoja reakcija?