Vijesti 02.03.2024.

Svjetski festival mladih u Sočiju: Rusija daje nadu mladima i pokazuje važnost multipolarnog svijeta

ČITANJE: 3 minute

Čekajući u redu kako bih dobio akreditaciju za Svjetski festival mladih u Sočiju, čuo sam jezike za koje nemam pojma koji su, ali mogu naslutiti. Vidio sam toliko različite ljude, a koje spaja oduševljenje ovim gradom koji je 2014. godine bio domaćin Zimskih olimpijskih igara.

PIŠE: Aleksandar Stojanović

Foto: Banjaluka.net

I nema u njemu ništa toliko sjajno što bi vas ostavilo bez daha. Još jedan veliki grad, sa oko 350.000 ljudi sa sadržajem svojstvenim za svaki veliki grad. Ono što jeste zanimljivo, a što se može vidjeti, na primjer, i u Grčkoj, jeste to da dok šetate obalom uz Crno more, koju krase palme i drugo drveće kakvo viđamo na Mediteranu, u daljini pogled vam se proteže direktno na visoke planine pokrivene snijegom.

Bio je ovaj grad te 2014. godine centar svijeta, a sada deceniju poslije pokušava ponovo da vrati svoju, ali i slavu Rusiji, tako je, bar nakratko, oslobodi okova izolacije u koju pokušava da je stavi politički Zapad. Organizaciono ovaj festival nije sigurno ni približan Zimskim olimpijkim igrama, ali refleksije i značaj možda mogu biti dugoročnije od onog koje su imale Igre.

Stojeći u redu, sat drugi, osvrtao sam se oko sebe i posmatrao stotine, hiljade onih koji čekaju kao i ja. Manjkavosti u organizaciji koje usporavaju brojne procedure izazivaju ogromnu nervozu i kod mnogo smirenijih od mene (što nije teško biti). Ipak, primijetio sam da te nervoze kod većine nema. Njima su te spore procedure izgleda prirodne, odnosno njima je ovakav vid organizacije uopšte stran, pa te manjkavosti i ne primjećuju.

Na ulazu u centar čekaju vas brojni volonteri, koji sa raznim rekvizitima, pomalo isforsirano, uzvikuju: “Zdravstvuj”, “Helooouu”, “Olaaa”, time vjerovatno nastojeći da pokažu svoje gostoprimstvo. Nisam se time oduševio, kao ni brojne kolege, jer smo bili preumorni od puta i zadnje što nam je trebalo je da nas neko pokušava opustiti dok nas vodaju u nove redove. Međutim, mi smo svojevrsni izuzetak.

U kompleksu gdje smo smješteni, sporadično možete čuti pjesmu brojnih naroda, uzvike oduševljenja i vidjeti osmijehe i želju za upoznavanjem. Gledajući to i njihovu opuštenost u redovima u kojima se čeka, shvatio sam da se oni osjećaju prihvaćeno i da su konačno u svijetu prepunom nepravde, gdje dio zemalja se postavlja tutorski, nekome važni. I to je suština – Rusija ih je prepoznala i otvorila im ulaz u svijet. Dala im je priliku da budu dio svijeta – ne formalno, nego suštinski. Da budu viđeni i da se njihov glas čuje, kultura prepozna.

U jeku sankcija, pokušaja izolacija, podjela svijeta, pa i svojevrsnog trećeg svjetskog rata, Rusija je odlučila da to sve zanemari i pokaže svijetu da može i drugačije od kalupa koji su danas nametnuti. I uspjela je. U ovom gradu povezala je 20.000 ljudi i pokazala se kao zemlja koja spaja i daje šansu manjima, tako razbijajući floskule koje o njoj ispaljuju zapadni mas-mediji. Slika o zemlji koja želi da potlači manje od sebe je razbijena u paramparčad, a u svijet je poslata slika zemlje koja je manje prigrlila i pokazala se kao prijatelj tih zemalja. Prijatelj koji je veći i snažniji, ali koji ne pokušava da vas promijeni, nego vas radosno prihvata takve kakvi jeste. Soči je danas jedini grad na svijetu u kojem možete vidjeti zastavu Njemačke, Rusije, Velike Britanije, Kine jednu pored drugih. Jedini grad u kojem učesnici iz 180 zemalja svijeta ja ceremoniji uzvijuku “Rasija!”

Soči 2024. godine pokazuje šta znači multipolarni svijet – svijet u kojem su svi važni, u kojem niko nije podređen ili nadređen. Svijet koji funkcioniše na dobrim i pravednim principima, u kojem je svaki čovjek poštovan. I možda ima neke nedostatke, poput onih u organizaciji festivala, ali suština je da su ti nedostaci nebitni u odnosu na suštinu.