Svjetsku ekonomiju neće srušiti Putin, nego sila koja nam se krije pred nosom

Protekla nedjelja donijela je poklapanje nekoliko kriza koje su zahvatile globalnu ekonomiju, pojačavajući strah od recesije, gubitaka radnih mjesta, gladi i pada na berzama.

U korijenu ove muke je sila toliko elementarna da je skoro prestala da se pominje – pandemija. Ta snaga je daleko od potrošene, suočavajući kreatore politike sa velikom neizvjesnošću. Njihovi instrumenti politike su pogodniji za tipičnije padove, a ne rijetku kombinaciju smanjivanja ekonomskog rasta i rastućih cijena.

Velike ekonomije, uključujući Sjedinjene Države i Francusku, objavile su svoje najnovije podatke o inflaciji, otkrivajući da su cijene širokog spektra dobara u junu porasle brže nego bilo kada u posljednje četiri decenije.

Te mračne brojke povećale su vjerovatnoću da će centralne banke krenuti još agresivnije da podignu kamatne stope kao sredstvo za usporavanje povećavanje cijena – kurs za koji se očekuje da će koštati radna mjesta, ugroziti finansijska tržišta i zaprijetiti siromašnim zemljama dužničkom krizom, prenosi Njujork tajms.

Kina je u petak saopštila da je njena ekonomija, druga po veličini u svijetu, porasla za samo 0,4 odsto od aprila do juna u poređenju sa istim periodom prošle godine. Taj učinak – zapanjujuće anemičan po standarima posljednjih decenija – ugrozio je izglede za mnoge zemlje koje uveliko trguju sa Kinom uključujući SAD. To je pojačalo spoznaju da je globalna ekonomija izgubila vitalni motor.

Bauk usporavanja ekonomskog rasta u kombinaciji sa rastom cijena čak je oživio i strašnu riječ koja je bila uobičajena u narodnom jeziku 1970-ih godina, poslednji put kada je svijet patio od sličnih problema: stagflacija.

Većina izazova koji razdiru globalnu ekonomiju pokrenuti su reakcijiom svijeta na širenje kovida-19 i ekonomski šok koji je uslijedio čak i kada su pogoršani najnovijim preokretom – katastrofalnim napadom Rusije na Ukrajinu, koji je smanjio snabdevanje hranom, đubrivom i energijom.

“Sama pandemija je poremetila ne samo proizvodnju i transport robe kao što je izvorni front inlacije već i kako i gdje radimo, kako i gdje školujemo našu djecu, globalne migracione obrasce”, rekla je Džulija Koronado, ekonomista Univerziteta u Teksasu, govoreći prošle nedjelje tokom diskusije koju je sazvao Institu Brukings u Vašingtonu.

“Gotovo sve u našim životima je poremetila pandemija, a onda prelazimo na rat u Ukrajini”, rekla je.

Upravo je pandemija podstakla vladu da uvede blokade kako bi ograničile njeno širenje, ometajući fabrike od Kine do Nemačke i Meksika. Kada su ljudi zatvoreni kod kuće naručivali rekordne količine robe – što je nadmašilo kapacitete za njihovu proizvodnju i otpremu, došlo je do Velikog poremećaja u lancu snabdijevanja.

Nestašica proizvoda koja je nastala, dovela je do povećavanje cijena. Kompanije su iskoristile svoju tržišnu dominaciju da bi ostvarile rekordne profite.

Pandemija je podstakla vlade od SAD do Evrope da oslobode triolione dolara hitne potrošnje kako bi ograničile nezaposlenost i bankrot. Mnogi ekonomisti sada tvrde da su učinili previše, stimulišući potrošačku moć do tačke podsticanja inflacije, dok su Federalne rezerve predugo čekale da povećaju kamatne stope.

Sada igrajući sustizanje, centralne banke poput Fed-a krenule su asertivno, podižući stope naglo kako bi pokušale da uguše inflaciju, čak i dok podstiču zabrinutost da bi mogle da izazovu recesiju. S obzirom na mješavinu suprotstavljenih pokazatelja u američkoj ekonomiji, teško je predvidjeti ozbiljnost bilo kakvog usporavanja. Stopa nezaposlenosti 3,6 odsto u junu je na najnižoj tački u skoro pola vijeka.

Ali zabrinutost zbog rasta cijena i nedavnog usporavanja potrošnje američkih potrošača pojačala je strah od pada. Prošle nedjelje Međunarodni monetarni font naveo je slabiju potrošačku potrošnju u smanjenju očekivanja za ekonomski rast u SAD ove godine sa 2,9 odsto na 2,3 odsto. Izbjegavanje recesije biće sve veći izazov, upozorio je fond.

Pandemija je takođe u centru objašnjavanja za uznemirujuće usporavanje kineske privrede, koje će vjerovatno proširiti nestašicu industrijske robe i istovremeno ograničiti apetit za izvoz širom svijeta. Kinesku politiku “nulta slučeva korone” pratila je Orvelovska blokada koja je ograničila poslovanje i život uopšte, piše nova.rs.

Ali izdržljivost stava Pekinga i njegova spremnost da nastavi da se bori protiv ekonomske štete – predstavlja jednu od najvažnijih varijabli u svetu koji je prepun neizvestnosti.

Ruska ofanziva na Ukrajinu je pojačala previranja. Međunarodne sankcije ograničile su prodaju ogromnih zaliha ruske nafte i prirodnog gasa u pokušaju da se izvrši pritisak na moćnog lidera zemlje Vladimira Putina da popusti. Rezultatirajući udar na globalnu ponudu doveo je do porasta cene energenata.

Nemačka najveća evropska ekonomija, oslanja se na Rusiju za skoro trećinu svog gasa. Kada je glavni gasovod koji prenosi gas iz Rusije u Nemačku prošlog meseca naglo smanjio snabdevanje, to je pojačalo bojazan da bi Berlin uskoro mogao da smanji potrošnju energije. To bi imalo zastrašujući efekat na nemačku industriju.

Ako nemačka izgubi pristup ruskom gasu – gotovo sigurno bi pala u recesiju, kažu ekonomisti. Ista sudbina preti i kontinentu. Za Evropsku centralnu banku mogućnost pada dodatno komplikuje ionako mučan set odluka.

Obično, centralna banka koja brine o ekonomiji koja klizi ka recesiji snižava kamante stope kako bi kredit učinila dostupnjim, podstičući potrošnju i zapošljavanje. Ali Evropa se suočava ne samo sa slabljenjem rasta već i sa skokom cena, što obično zahteva podizanje stopa kako bi se ugasila potrošnja.

Povećavanje stopa bi podržalo evro, ali bi povećalo cenu uvoza u 19 zemalja koje koriste tu valutu – što je još jedan pokretač inflacije. Kretanje u ravnotežu između zaštite radnih mesta i gušenja inflacije je dovoljno teško u jednostavnijim vremenima. U ovom slučaju, rastuće cene su globalni fenomen, pojačan ratom, koji je do sada bio otporan na sankcije i diplomatiju.

Ni Fed ni Evropska centralna banka nemaju polugu da spriječe tu akciju. Ni jedan ni drugi ne mogu da otklone zaostatak kontejnerskih brodova koji začepljuje luke od SAD preko Evrope do Kine.

Najveća opasnost prijeti siromašnim zemljama i zemljama sa srednjim prihodima, posebno onima koje se bore sa velikim dugom, poput Pakistna, Gane i Salvadora. Kako su centralne banke pooštrile kredite zemljama, one su podstakle investitore da napuste zemlje u razvoju, umjesto toga da nađu utočište u čvrstim sredstvima, poput američkih i njemačkih obezveznica, sada plaćaju nešto veće kamate. Ovaj egzodus je povećao troškove zaduživanja za zemlje od podsaharske Afrike do južne Azije.

Odliv sredstava smanjio je vrijednost valuta iz Južne Afrike preko Indonezije do Tajlanda, primoravajći domaćinstva i preduzeća da plaćaju više za ključne uvozne proizvode poput hrane i goriva. Rat u Ukrajini je pojačao sve ove opasnosti.

Među, najvećim varijablama koje će odrediti šta sledi je ona koja je pokrenula sve nevolje – pandemija.

Povratak hladnijeg vremena u sjevernim zemljama bi mogao donijeti još jedan talas zaraze, posebno imajući u vidu neograničenu distribuciju kovid vakcina, koja je ostavila veliki dio čovječanstva ranjivim, rizijujući pojavu novih varijanti koronavirusa.