Tadić za banjaluka.net: Budući gradonačelnik mora preuzeti odgovornost i za negativna dešavanja!

– Najveća boljka ovog grada je nesloga političara koja je prenijeta na građane. Došli smo u situaciju da nam je bitnije kojoj političkoj partiji neko pripada i na čijoj je strani, umjesto da svi zajedno radimo na dobrobiti grada i naših sugrađana. Moramo mijenjati način razmišljanja, kada smo složni i svi imamo isti cilj i slika našeg grada će se mijenjati u pozitivnom pravcu.

Rekao je ovo za banjaluka.net kandidat za gradonačelnika Banjaluke Duško Tadić (Prva stranka) naglasivši da se odlučio uključiti u politiku jer nije zadovoljan trenutnim stanjem u glavnom gradu RS, te zbog toga što ima zamjerke i na vlast i na opoziciju.

– Vlast je imala dobrih poteza, ali i loših koje građanima otežavaju život. Međutim, građani su im u tom periodu dali povjerenje i to treba poštovati. Sa druge strane mislim da je opozicija mogla i morala mnogo više da bude korektiv u gradu, jer za tako nešto sigurno ima kapacitet.

Koji je glavni motiv koji je presudio da se uključite u “izbornu utakmicu”?

– Glavni motiv je katastrofalno stanje u sportu. Nisam više mogao da gledam kako se banjalučki sport generalno uništava zbog ličnih interesa pojedinih ljudi i grupa. Nisam od onih koji mogu da sjede i gledaju te pojedince kako uništavaju i ovo malo što nam je ostalo. Takva situacija nije samo u sportu, ona je protkana kroz sve sfere našeg društva. Svjestan sam da sam ušao u trku sa ozbiljnim političkim liderima, koji su godinama na političkoj sceni. Isto tako mislim da je vrijeme da prestanemo da živimo u prošlosti, i da ovog trenutka treba da razmišljamo o boljoj budućnosti. Ako niko od uglednih, obrazovanih i stručnih ljudi u Banjaluci koja ima 200.000 stanovnika nije u stanju da se bori za bolje sutra, onda mene nije sramota što sam odlučio da ustanem i borim se umjesto njih.

Kako planirate pomoći razvoju sporta u Banjaluci?

– Kao prvo treba se boriti da se uvede zakon o sportu, a onda da se zna koji su klubovi profesionalni, a koji amaterski. Dok god grad napamet bude finasirao sportske organizacije i klubove koji rasipaju pare na sve i svašta nećemo ni imati sport. Banjaluka je bila grad sporta i zasigurno treba uključiti stare i nove sportiste u rješavanje problema. Obezbjeđivanje adekvatne infrastrukture za sportiste je od velikog značaja, jer sramota je da pojedina mala mjesta u regionu budu razvijenija u tom smislu od grada na Vrbasu.

Istraživanja pokazuju da je najviše neopredjeljenih Banjalučana. Kako doprijeti do njih, znajući da su u potpunosti razočarani dosadašnjim političarima?

– Banjalučanima treba vratiti povjerenje, jer su godinama slušali prazne priče. Pored takvih političkih struktura nije ni čudo da je omladina razočarana politikom. Međutim, moraju da shvate da je politika dio našeg života, i da ulaskom u politiku i ravnopravnom borbom jedino mogu nešto da promijene. Oni koji misli da je stanje takvo kakvo jeste i da se ništa ne može promijeniti, moraju da znaju da će se njihova razmišljanja i ostvariti. Neće ništa promijeniti, jer nisu ni pokušali. Samo ako izađete na teren imate šansu da dobijete utakmicu. Nisu ovo problemi samo političara, već svih nas koji živimo u Banjaluci, tako da i oni koji do sada nisu izlazili na izbore, moraju prepoznati ovaj trenutak kao neko buđenje iz sna i svojim djelovanjem podržati onog za koga misle da u ovim trenucima to najviše zaslužuje i ko će odgovarati direktno njima u slučaju da se ne bude radilo onako kako se obeća.

Na koje predizborne aktivnosti ćete biti najviše fokusirani?

– Tim Prve stranke će na prvom mjestu komunicirati sa građanima Banjaluke. Mi želimo da čujemo od ljudi koji žive u ovom gradu sa kojim se problemima susreću i na koji način se ti problemi mogu riješiti kako bi nam život u našem gradu bio lakši i ljepši. Parola Prve stranke glasi: “Sa građanima ulazimo u vlast”! Samo nas to interesuje, dobrobit grada i naših sugrađana, politička borba za fotelje je nešto što je neprihvatljivo!

Opozicija ističe da je godinama dolazilo do prekomjernog zapošljavanja u gradskoj administraciji, dok vladajući negiraju. Kakvo je vaše mišljenje?

– Mi imamo veliki finansijski problem kada je administracija u pitanju. Prekomjerno zapošljavanje politički podobnih je nešto na šta nije imuna ni vlast ni opozicija. Najmanji je problem pregledati ko sve radi u javnim institucijama, na koji način je zaposlen, i kako obavlja svoj posao. Opet kažem, i jedni i drugi su zapošljavali svoje tamo gdje su imali mogućnosti.

Kako pomiriti dvije suprotstavljene strane, one koja se bori za očuvanje svog zelenila u centru grada i one koja smatra da centar Banjaluke postaje sve više i poslovni i komercijalni centar, te da je nova gradnja nužna, a da se zelene oaze trebaju izmjestiti na periferiju?

– Banjaluci sa ovolikim brojem stanovnika zasigurno treba mnogo više parkova, šetalista, zelenih površina i za početak bar jedna trim staza. Mora se pronaći neki kompromis i Banjaluku širiti i van centra grada, a ne da grad na nešto liči samo do bivše mljekare. Oni koji odlučuju o infrastrukturi moraju da se osvijeste i da prije svog interesa stave interes većine. To su opet vraćamo na način razmišljanja. Trenutni interesi pojedinaca u ovom slučaju utiču na budućnost generacija u Banjaluci. Oni koji vode grad moraju da budu spremni na kompromise i podržavanje drugih kreativnih ideja za dobrobit našeg grada i naše djece. Svako naselje mora da ima bar jedan park u kom bi se djeca igrala, jer ako im oduzmemo ono što je najbitnije u njihovom odrastanju, šta možemo od njih očekivati u budućnosti?

Kako popraviti položaj najugroženijih kategorija u društvu?

– Postoji mnogo socijalnih programa koji bi se mogli primjeniti i u našoj državi. Mnogi svjetski gradovi su pronašli načina da pomognu najugroženijim kategorijama u svom okruženju. Zašto Banjaluka ne bi bila jedan takav grad i primjer cijeloj BiH? Nijedan gradonačelnik ne može reći da je uspješan, ako su njegovi građani gladni. On ne smije dozvoliti da njegovi sugrađani budu ugroženi na bilo koji način. Zato građani moraju biti svjesni da njihov glas vrijedi mnogo, i da moraju da biraju ljude koji će imati sluha za njihove potrebe, a ne političke sljedbenike.

Kako zadržati mlade?

– Jedan od načina je otvaranje fabrika i drugih firmi koje bi doprinijele otvaranju novih radnih mjesta i koje bi omladini omogućilo da živi od svog rada. Nije ni čudo što bježe kad jedinu mogućnost za rad vide u državnim institucijama u kojima više nema mjesta, ili kafićima, kladionicama i apotekama kojih je Banjaluka puna. Nama su potrebna nova radna mjesta koja će ne samo mladima, već i svim drugim građanjima dati mogućnost da se zaposle i zarade za život dostojan čovjeka, to bi im zasigurno vratilo povjerenje da i ovdje mogu graditi svoju budućnost.

Kako ekonomski neodrživa gradska preduzeća učiniti održivim?

– I gradska preduzeća moraju dobrim dijelom biti samoodrživa da bi njihovo postojanje bilo opravdano. Većina javnih preduzeća je prezadužena i potreban je duži vremenski period adekvatnog rada i brige o tim preduzećima da bi se ona dovela u neko održivo stanje. Važno je da na ključnim pozicijama u tim preduzećima rade stručni i kompetentni ljudi. Vrijeme je da se negdje podvuče crta i da se zajedništvom dođe do rješenja koja su najbolja za naš grad, a to može ponuditi samo neko ko je spreman da prihvati pozitivna rješenje i konsultuje stručne o svim pitanjima u gradu nebitno kojoj političkoj stranci pripadaju. Banjaluka ima toliko obrazovanih, sposobnih i stručnih ljudi kojima treba dati šansu da svojim doprinosom pomognu izgradnji bolje budućnosti za sve nas. Prva stranka se zalaže da na ključnim pozicijima budu profesionalci, a ne politički podobni.

Kakav rezultat očekujete u oktobru?

– Očekujem da onaj koji pobijedi za razliku od prethodnih gradonačelnika preuzme odgovornost za sva pozitivna i negativna dešavanja za vrijeme svog mandata. Ispravite me ako je kod nas do sada neko za neku grešku odgovarao. Očekujem da to bude čovjek koji je spreman ukoliko se pokaže da nije sposoban obavljati tu funkciju, izađe pred građane koji su ga birali, i podnese ostavku.

Privatno o sebi, kako bi vas građani što bolje upoznali.

Rođen sam u Banjaluci 1982. godine. Sa četiri godine ostao sam bez oca koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći. Odrastao sam sa mamom, bakom i djedom.

1993. godine kao radoznali dječak, zbog nepažnje, nastradao sam od eksplozivne naprave koju sam pronašao tokom igre.

Poslije rata odlazim u Njujork na operacije ruke i školovanje. U Banjaluku sam se vratio 1999. godine.

Iako sam imao šansu da ostanem oduvijek sam znao da ću se nakon operacija vratiti u svoj grad, svojoj porodici.

Tokom života imao sam preko 10 operacija. Nikad se nisam bojao izazova i uvijek sam se borio, jer nisam želio da me ljudi zbog mog hendikepa gledaju drugačije.

Zahvaljujući atletici i drugoj porodici, kako nazivam atletski klub u kom treniram, pronašao sam sebe i postao osoba kakva sam danas.

Nikada nisam bio neko ko sjedi na klupi, već sam se volio nametati i upuštati u ono što drugi ne smiju. Naučio sam da pravi lider ne očekuje od drugih da rade, nego da svojim primjerom podstiče druge na rad. Kao takav uvijek idem naprijed i usuđujem se da prelazim i najteže prepreke.

Nisam savršen, kao i svaki čovjek posjedujem vrline i mane, ali imam želju da se zajedno sa svojim timom u Banjaluci borim za bolju i uspješniju budućnost.

(banjaluka.net)