Sport 07.12.2017.

Tijelo ovog Banjalučanina zahvaljujući bodibildingu za 3 godine doživjelo je nevjerovatnu transformaciju, a ovo je njegova priča

ČITANJE: 3 minute

U bodibildingu uživam, iako mi nije najbitnija stvar. Ipak, jako je teško uspjeti u ovom sportu na ovim prostorima, počinje svoju priču Banjalučanin Vladimir Zečić (18), koji se bodibildingom bavi od svoje 15. godine.

– Rezultate sam dobio vremenom, treniranjem 2 sata dnevno, 6 puta u sedmici. Planiram u budućnosti, pored pravog posla imati hobi personalnog trenera. Osim toga, imam u planu otići na par takmičenja – kaže Vladimir.

Dodaje da je u Banjaluci ovo jako čudno, ljudi se okreću, posmatraju čudno. Neki se, kaže i dive, a to su većinom muškarci!

– Moja porodica i djevojka me podržavaju i to mi je najbitnije – kaže on, te dodaje da njegova djevojka nažalost nije ljubomorna.

– Kao što ona kaže, zna da sam samo njen i briga je. I ona takođe trenira, ja joj pomažem u treningu i zadovoljna je rezultatima. Otac je prije trenirao, družio se sa poznatim bodibilderima kao što je Nikola Žarić “Žabac” i samim tim sam počeo i ja da treniram – ispričao je Vladimir.

Kaže da se u njegovoj porodici uglavnom svi bave nekom vrstom sporta.

– Brat ide u teretanu, mama takođe trenira svako veče u kući, tačnije, suđeno mi je da budem sportista, a uzor mi je Arnold Švarcneger. Od njegove prve uloge u “Terminatoru” pa do bodibildinga, uvijek sam ga gledao kao idola. Takođe, na zidu imam veliki poster Arnolda – iskren je ovaj 18-godišnjak.

Počeo je, kaže da se bavim bodibildingom prvenstveno zbog nesigurnosti. Nije se, otkriva osjećao lijepo dok je bio mršav.

– Naravno, u početku je to bilo i zbog djevojaka, ali kada sam upoznao Katarinu, svoju sadašnju djevojku od tada se sve promijenilo. Treniram zbog sebe i zbog toga jer mi je dosadilo biti kao i svi ostali, volim kada sam drugačiji – priča Vladimir.

Dodaje da svi mogu da postignu ovo što je postigao on. Sportom se bavi već 5 godina i iako nije bilo lako, kaže da je svakog dana, nakon svega, ipak bio zadovoljan.

– Nije bilo lako. Bilo je i povreda i dana kada mi se ne trenira, dana kada ustanem i kažem sebi “Čemu sve ovo? Da li je vrijedno?” Ali na kraju dana, uvijek budem zadovoljan. Radim kod oca takoreći “ful tajm” posao, od 8 do 17 časova, ali opet stižem sve. Idem u školu. Pa, ako volite ono što radite, uvijek ćete naći vremena za to. Kao što rekoh, kod oca radim, idem u teretanu i stižem da izađem sa devojkom vani, stižem da odgovaram na pitanja na Instagramu od ljudi, u vezi ishrane, treninga – rekao je on.

Reakcije ljudi na njegov izgled, kako kaže različite su.

– Imao sam slučajeva kada prođem kraj nekoga, a on kaže “Bože, šta je ovo, ogromno je” ili “Previše je”, a sa druge strane, imao sam većinom muškarce koji priđu i pohvale, postavljaju pitanja vezana za trening, ishranu.. Pa, vremenom sam primijetio da postoji ta neka mala doza ljubomore, jer oni što me ne podržavaju su baš oni koji imaju cigaru u ustima 24 časa, koji svaki vikend izlaze i koji su zadovoljni tim životom – ispričao je.

Planira, kaže otići na takmičenje, odnosno više takmičenja, da zna na čemu je, kako ga vide drugi ljudi.

(EuroBlic)