TRADICIJA SE NASTAVLJA Kako su banjalučki Romi proslavili Đurđevdan
Brojni građani Banjaluke juče i danas proslavljaju Đuurđevdan, ali posebno veselo je bilo na Veselom brijegu.
Mesud Mujkić u kafani “Romsko srce” spremio je proslavu Đurđevdana na kojem je veselje uz trubače neizostavno. Uz trubače i punu trpezu, dočekali su goste koji su stigli tek predveče, pa su lumpovali do kasno u noć.
– Mi smo ustali oko pet sati ujutru, išli smo na Vrbas, išli smo se okupati, došli ovdje i kitili kuće malo. To su naši običaji. Prije je Roma bilo mnogo, sada nas ima jedno 15 porodica. Očekujem jedno 60 ljudi da će doći kod mene – govori Mesud Mujkić, predsjednik Udruženja Roma “Romsko srce”.
Na drugom kraju naselja, sasvim druga realnost. Ispred barake u kojoj živi, u majici ATV-a, Bajro Šestić ručno vrti prase na ražnju dok čeka goste. Doći će ih samo malo jer su, kaže, skoro svi napustili ovo nekad prepuno romsko naselje.
– Nekad bilo bolje, sad je malo gore, slabije. Nema se para, nema se šta. Kupim malo željeza, otpad stari, malo prodam i tako. Mi ovako u porodici, malo sješćemo, malo pojesti, popiti malo i to je to – kaže Bajro Šestić.
Za Srbe je ovo jedna od najvećih krsnih slava, ali za Rome – najveći praznik uopšte. Idriz Mujkić se prisjeća kada su ulice vrvjele od djece i zvonile od muzike. Tih dana, priča Idriz, pola Banjaluke je znalo doći na Veseli Brijeg da zajedno sa njima slavi.
– Narod je iz jedne kuće u drugu ulazio, stalno su šetali, djeca, starije osobe, od jedne kuće do druge. Jedni druge posjećivali, muzika je derala na sve strane… To je bilo ogromno prijateljstvo – prisjeća se Idriz Mujkić.
Mnoge na Veselom Brijegu je pritisla neimaština, ali to, kažu, nije razlog da više ne slave njima najdraži “Ederlezi”. Svjesni su da, ako nestanu običaji – nestaće i narod.
Romi su u prošlosti za Đurđevdan prekidali zimovanje, pa ponovo kretali čergama na svoj put bez kraja. Čergi i nomadskog života više odavno nema, a i Roma je sve manje.
U najpoznatijem banjalučkom romskom naselju, osim primjera sa početka priče, nema više đurđevdanske pjesme i slavlja na ulicama, kao nekada.
(ATV)
