Tramp kaže da bi pustio napad na neke NATO-članice, evo koje bi to zemlje bile

PIŠE: Branimir Perković

Propitkivanja NATO saveza nisu novost. To pitanje čak ne mora biti ni ideološki obojeno jer su u 74 godine njegova postojanja (4. travnja ove godine će biti 75 godina) kritike dolazile s raznih pozicija političkog spektra. Francuska je 1966. čak djelomično suspendirala svoje članstvo dok je predsjednik bio Charles de Gaulle, a danas se NATO članstvu protive i francuski komunisti i francuska ekstremna desnica. U Njemačkoj su također protiv članstva i radikalna ljevica i radikalna desnica.

Španjolski Podemos, koji se može svrstati u radikalnu ljevicu, velik je protivnik članstva u NATO savezu. Podjednako lijeva grčka Syriza također je počela kao protivnik članstva u NATO savezu iako je zadnjih godina promijenila stav. Kada vjerojatni budući predsjednik SAD-a otvoreno govori da je NATO zastario, situacija je zabrinjavajuća. Trump je za vrijeme svog mandata često prozivao NATO, ali ne u smislu da ga se ukine ili nekoga izbaci iz njega, nego s argumentima da ostale članice premalo “plaćaju” za savez.

Prije nekoliko dana na političkom skupu u Južnoj Karolini ipak je otišao predaleko. Prepričavao je navodni razgovor koji je vodio s predsjednikom jedne “velike zemlje”, pri čemu ga je taj predsjednik pitao bi li SAD štitio njegovu zemlju da je napadne Rusija. “Rekao sam: ‘Nisi platio? Propustio si?’ Odgovorio je: ‘Da, recimo da se to dogodi.’ ‘Ne, ne bih te zaštitio. Zapravo bih ih potaknuo da rade što god žele. Moraš platiti'”, citirao je Trump samog sebe.

To je izazvalo brojne negativne reakcije u SAD-u i Europi, pa je čak i šef diplomacije EU Josep Borell morao reagirati. “Uozbiljimo se! Uozbiljimo se! NATO ne može biti savez po narudžbi. U vremenu u kojem živimo vojni savez ne može funkcionirati prema raspoloženju predsjednika SAD-a, to nije: da, ne, sutra, ovisi. Dakle, NATO postoji ili ne postoji”, rekao je Borell.

Kako se finansira NATO?

Kad bi predsjednik SAD-a kojim slučajem i mogao samovoljno izbacivati članice NATO-a iz saveza, postavlja se pitanje koliko bi članica uopće ostalo u NATO-u. Kao jedini kriterij članstva Trump je dosad navodio “plaćanje” za članstvo, što može značiti dvije stvari.

Prva je postojanje NATO-a kao same organizacije, što uključuje birokratske troškove, ali i proračun koji se odnosi na vojni i civilni dio. NATO kao organizacija ima godišnji proračun od 3.3 milijarde eura, koji se dijeli na “opće financiranje” i “zajedničko financiranje”.

Opće financiranje odnosi se na troškove koje snose svi, a podijeljeni su prema državama. SAD financira 17 posto troškova općeg financiranja, jednako kao Njemačka. 11.2 posto financira Ujedinjeno Kraljevstvo, 10.4 posto financira Francuska, a druge zemlje ostatak. Udio Hrvatske u općem financiranju iznosi 0.3 posto.

Zajedničko financiranje ne odnosi se na sve članice, nego samo na one koje sudjeluju u određenom programu. To su aktivnosti od razvoja i proizvodnje borbenih zrakoplova ili helikoptera do pružanja logističke potpore ili komunikacijskih i informacijskih sustava protuzračne obrane. U to spadaju troškovi agencije za NATO-ove sposobnosti ranog upozoravanja i kontrole u zraku (NAPMA), program helikoptera NH90 (NAHEMA) i programi borbenih zrakoplova Eurofighter-Typhoon i Tornado (NETMA).

Prema Trampu, većina članica NATO-a bila bi izbačena

Trump vjerojatno misli na mjeru “financiranja” koja se odnosi na to koliko pojedina članica troši na obranu. NATO određuje da svaka članica treba izdvajati 2 posto BDP-a za nacionalnu vojsku, iako već dulje većina članica ne poštuje taj zahtjev pa se više radi o preporuci.

Kada bi Trump mogao izbaciti članice koje ne troše minimalno 2 posto BDP-a na obranu, onda bi u NATO savezu ostali samo SAD, UK, Poljska, Litva, Mađarska, Latvija, Rumunjska, Slovačka, Finska, Estonija i Grčka.

Njemačka, Francuska, Nizozemska, Češka, Sj. Makedonija, Bugarska, Danska, Albanija, Slovenija, Kanada, Crna Gora, Španjolska, Italija, Portugal, Belgija, Norveška, Hrvatska i Turska bi, prema Trumpu, bile izbačene iz NATO saveza jer im troškovi obrane iznose manje od 2 posto BDP-a.

Rasla su izdvajanja članica NATO-a za odbranu, i to bez Trampovih ucjena

Trumpov “naputak” za funkcioniranje NATO saveza bio bi još gori prije nekoliko godina. 2014. su samo SAD, UK i Grčka zadovoljavali kriterij od 2 posto BDP-a. Ali od tada većina država povećava izdvajanje za obranu, neke i drastično.

Rekorder je Poljska, čiji su troškovi obrane 2014. iznosili 1.88 posto BDP-a, a prošle godine su se popeli na 3.9 posto, ili za 2.02 postotna boda u odnosu na 2014. Poljska zapravo izdvaja relativno više od SAD-a, čiji su troškovi obrane pali s 3.72 posto BDP-a 2014. na 3.49 posto BDP-a 2023.

SAD je zapravo jedna od rijetkih članica NATO saveza koje su zadnjih nekoliko godina smanjivale vojne troškove, mjereno udjelom u BDP-u. Osim SAD-a, smanjenje su zabilježile Turska (-0.14 postotnih bodova), UK (-0.07 p.b.) i Hrvatska (-0.03 p.b.).

Osim Poljske, više od jednog postotnog boda narasli su troškovi obrane izraženi udjelom u BDP-u Litve (+1.66 p.b.), Mađarske (+1.57 p.b.), Latvije (+1.33 p.b.), Rumunjske (+1.09 p.b.), Slovačke (+1.05 p.b.) i najnovije članice Finske (+1 p.b.).

Članice NATO saveza masovno nabavljaju vojnu opremu

Osim preporuke izdvajanja 2 posto BDP-a za obranu, NATO traži/predlaže da barem 20 posto od ukupnih troškova obrane bude namijenjeno za opremu, u što spadaju oružja, vozila, streljivo, gorivo itd. Taj kriterij su ispoštovale sve članice u 2023., a u prosjeku 27.8 posto ukupnih troškova članica saveza odnosi se na troškove opreme.

Rekorderi po pitanju udjela troškova opreme u ukupnim troškovima su Poljska, Finska i Mađarska, a svakoj se otprilike pola troškova obrane odnosi na opremu. Od 2014. udio troškova opreme u ukupnim troškovima jako je porastao u svim članicama, što sugerira da se događa veliko naoružavanje od 2014.

Primjerice, Poljskoj je 2014. manje od 20 posto troškova otpadalo na opremu, a danas to iznosi 52.4 posto. Finska je manje od 15 posto ukupnih troškova usmjeravala na opremu 2014., a prošle godine 50.08 posto.

Zapravo je 2014. tek šačica članica ispunjavala kriterij od 20 posto izdvajanja za opremu, a 2023. su ga zadovoljavale sve. Hrvatskoj se 2014. samo 6 posto troškova odnosilo na opremu, a 2023. godine 26.2 posto.

Nagli rast troškova za odbranu članica NATO-a prošle godine

Prošle su godine troškovi obrane na razini svih članica NATO saveza drastično narasli, za 8.3 posto u odnosu na prethodnu godinu gledano u stalnim cijenama iz 2015. Za većinu povećanja ukupnih troškova, u cijenama iz 2015. da bi se korigiralo za rast cijena, bile su odgovorne sve članice osim SAD-a.

SAD je 2023. trošio 743 milijarde dolara na vojsku (korigirano u cijene iz 2015.), 83 milijarde više nego 2014. Ostatak NATO-a je prošle godine potrošio 356 milijardi dolara na vojsku (cijene iz 2015.), 106 milijardi više nego 2014.

Trump sam po sebi ne može izbaciti članicu iz NATO saveza ako postane predsjednik SAD-a. U svom prvom mandatu nije eksplicitno zagovarao raspuštanje NATO saveza, nego njegovu reorganizaciju i povećavanje izdvajanja članica koje nisu izdvajale 2 posto BDP-a.

Na neki način je zahtijevajući rast troškova za obranu zagovarao jačanje NATO-a. Bez obzira na njega, o “pravednom” financiranju zajedničke obrane raspravlja se već desetljećima, a činjenica da vojni proračun SAD-a čini veliku većinu ukupnih vojnih troškova u njemu ne može se zanemariti.

Prošle godine je 67.5 posto troškova obrane u članicama NATO saveza otpadalo na SAD, što je ipak poboljšanje u odnosu na 2014. kada je 72.5 posto ukupnih troškova otpadalo na SAD, korigirano u cijene iz 2015.

Svijet je postao nesigurnije mjesto nego što je bio prošlih decenija

NATO se naoružava prvi put od raspada SSSR-a. Izolira li se SAD, ostale članice povećale su svoje vojne troškove od 2014. s 250 milijardi dolara na 356 milijardi dolara (u cijenama iz 2015.).

Od 2009. do 2014. troškovi svih članica osim SAD-a padali su, od 1999. do 2009. su stagnirali, a od 1989. do 1999. padali. Korigirano za razliku u cijenama, danas su njihovi vojni troškovi veći nego 1989. godine

Nažalost, svijet je sigurnosno postao nesigurnije mjesto nego što je bio prijašnjih desetljeća, u razdoblju koje se ponekad naziva i Pax Americana zbog potpune vojne, ekonomske i političke dominacije SAD-a u svijetu.

Države se naoružavaju diljem svijeta, prvi put u više desetljeća, a posebno u Europi. Vraća se doba nestabilnosti, ne samo u Europi nego i u drugim dijelovima svijeta. Bliski istok ponovno vrije, u Africi od kraja 20. stoljeća nije bilo ovoliko oružanih sukoba, a situacija u Južnom kineskom moru i oko Tajvana također je nestabilna.

Trumpovo stvaranje razdora među NATO saveznicima nesmotrenim izjavama i parolama kojima pokušava prikupiti političke bodove neće biti od koristi ni SAD ni Europi.

(index.hr)