Vijesti 03.10.2015.

Trećina brakova na Bliskom istoku su incestoidni

ČITANJE: 3 minute
bliski istok
Sveukupno gledano, 65-80 odsto brakova na Bliskom istoku, u sjevernoj Africi i centralnoj Aziji su jednokrvni brakovi, u ovom ili onom obliku.

Endogamija je praksa vjenčavanja samo u svojoj etničkoj grupi, klasi ili društvenoj grupi, uz odbacivanje svih ostalih potencijalnih “kandidata” za brak kao neprimjerenim.

Uobičajena je za zajednice koje žele da budu odvojene od ostatka društva, za zajednice koje ne žele da budu u potpunosti integrisane u njega, a nekima je to čak i religijska obaveza, kao što je slučaj sa ortodoksnim Jevrejima.

Naravno, ovakva praksa može da se vrati kao bumerang: umjesto da dovede do opstanka jedne grupe, može vrlo lako da je uništi. Prvo zbog genetskih oboljenja koje na duži rok mogu da zahvate sve pripadnike ove grupe, a drugo, pošto je mješanje različitih gena dobro za dijete, nemješanje ima suprotan efekat.

Posebna forma endogamije je konsangvinitet, odnosno jednokrvnost, odnosno ukrštanje srodnika. Najdramatičniji primjer je inbriding, odnosno ukrštanje roditelja i djece, braće i sestara, ili baba i deda sa unucima, ali to nije jedina forma incesta u u konsangvinitetu.

Dok se u hrišćanskim crkvama i evropskim tradicionalnim društvima (osim ako nisu bili u pitanju vladari, i sami znate da je njima sve dozvoljeno) zabranjuje brak i sparivanje između osoba koje ne dijeli više od četiri (ili više) stepena srodstva (kod nas je po zakonu zabranjen brak između rođaka do šestog stepena, odnosno ako imaju istu dedu i babu sa bilo koje strane), u islamu to nije slučaj budući da Kuran tačno navodi ko je prikladan a ko ne.

Kuran kaže da su muškarcu zabranjene njegova majka, ćerka, sestra, bratanica, sestričina, pomajka, pomajkina ćerka, tašta, pastorka, sinovljeva žena, da sastavite dvije sestre, tetka i ujna, ali ništa ne kaže o tetkinoj ili ujninoj ćerki, odnosno muškarčevoj sestri u četvrtom stepenu srodstva (u nekim krajevima oni se nazivaju prvorođaci).

Zbog toga je konsangvinitet u muslimanskim zemljama – u skladu sa onim što je dopušteno i sa onim što nije – vrlo zastupljen. Najuobičajeniji brakovi su oni između prvorođaka, dok su na drugom mjestu brakovi između drugorođaka (djece prvorođaka), što je šesti stepen srodstva.

Statistika koja slijedi će vas zaprepastiti: svaki treći brak u Saudijskoj Arabiji, Iranu i Pakistanu je brak između brata i sestre po tetki ili ujni, dakle brak između prvih rođaka. Slični procenti su i u drugim zemljama tog regiona. Iz naše perspektive, ovo je incest.

Sveukupno gledano, 65-80 odsto brakova na Bliskom istoku, u sjevernoj Africi i muslimanskoj centralnoj Aziji su jednokrvni brakovi, u ovom ili onom obliku.

Mnogi su pokušali da objasne zbog čega je to tako. Neki pominju sociokulturne razloge: viši stepen harmonije između bračnih drugova, ponositost zbog endogamije klana, iste vrijednosti, i tako dalje.

Vjerovatnije je međutim da je sklapanje ovakvih brakova daleko lakše za pregovaranje, a takođe je tu i ekonomski faktor zahvaljujući specifičnostima islamskog prava na nasljeđivanje i željom da se imetak zadrži u familiji. Sa druge strane, i mlada je daleko sigurnija ako se nalazi među srodnicima.

Ako ste mislili da postoji neka duboka veza između islama i ove prakse, grešite, pošto Kuran ne ohrabruje ovakve brakove. Religija nema ništa sa tim.

Mnogi su mislili da će sa modernizacijom doći i do pada procenta jednokrvnih brakova u muslimanskim društvima, ali to se nije desilo i ako su se mnoge stvari promjenile što se tiče gorepomenutih mogućih uzroka.

To nas dovodi do zaključka: pored toga što je u pitanju duboko ukorenjena tradicija, bliskoistočni muslimani žene svoje prve rođake zato što vole da žene i spavaju sa svojim prvim rođakama. Drugim riječima, jednokrvni brakovi na Bliskom istoku su vjerovatno čist proizvod strasti.

(NN)