Trenutak zatvaranja
PIŠE: Darko Momić
“Tražio sam da Kristijan Šmit stavi van snage odluku o zabrani negiranja genocida. Da na odluku bivšeg visokog predstavnika Valentina Incka stavi moratorij od nekoliko godina i da da šansu političarima u BiH da se dogovore o ovom pitanju”.
Predsjednik SDS-a Mirko Šarović ovim riječima koje nisu izazvale odgovarajuću pažnju u političkom prostoru bacio je rukavicu u lice svima u BiH. Šarović je ponudio prijedlog koji sve političke aktere, od OHR-a, preko vladajućih stranaka u Srpskoj, do bošnjačkih političkih prvaka izvlači iz dubokih ideoloških rovova, istjerava na ledinu, poziva da “povuku ručnu” i vrate se na, ajde da kažem, referentni događaj, odnosno ono od čega je politička kriza u BiH krenula ka kulminaciji, a to je Inckova odluka o nametanju izmjena Krivičnog zakona BiH o zabrani negiranja genocida.
Ako ostavimo po strani Šarovićevo obrazloženje da “njegov prijedlog ne znači da bi Šmita priznao za visokog predstavnika i prihvatio da može da koristi bonska ovlašćenja”, odnosno ako pređemo preko činjenice da se radi o contradictio in adjecto, jasno je da je poziv Šmitu da stavi moratorij od nekoliko godina na spornu Inckovu odluku nedorečen, jer ne precizira na koliko tačno godina treba da se stavi moratorij, odnosno do kada treba da se da šansa političarima u BiH da se dogovore o ovom pitanju. Ta nepreciznost se može riješiti na sljedeći način: “Ako se domaći funkcioneri ne dogovore, Inckova odluka će biti vraćena na pravnu snagu U TRENUTKU ZATVARANJA OHR-a”.
Na taj način, njemački diplomata bi prekucao igricu i natjerao strane u BiH, prije svega bošnjačku, da za 180 stepeni promijene politički kurs. Drugim riječima, bošnjačka politička agenda koja se temelji na upornom izbjegavanju bilo kakvog dogovora o, kako Milorad Dodik voli da kaže, bazičnim pitanjima i njihovog očekivanja (koje je do sada uvijek urodilo plodom) da će OHR nametnuti ono što žele, preko noći bi morala da se transformiše u nastojanje da se OHR što prije zatvori. Razlog je što će samo u tom slučaju (zato što nema dogovora domaćih političkih snaga) na snagu stupiti zakon koji za njih predstavlja svojevrstan identitetski akt i pitanje biti ili ne biti.
S druge strane, srpska politika ne bi više mogla da se temelji na tvrdnji da “dok god u BiH postoji visoki predstavnik do tada nije moguće postići dogovor domaćih političkih snaga”. Morala bi da pokaže koliko je iskrena u nastojanju da se postigne dogovor o pitanju koje je u suštini jednako bolno i za Srbe i za Bošnjake, jer za prve predstavlja neprebolnu ranu na slobodarskoj tradiciji srpskog vojevanja, a za druge, iako možda zvuči grubo, praktično predstavlja ugaoni kamen identiteta.
Međutim, poslije jučerašnje bošnjačke hajke na Šmita zbog najave da bi mogao da nametne izmjene Izbornog zakona BiH koje onemogućavaju ili minimiziraju mogućnost da Bošnjaci biraju hrvatske političke predstavnike, šansa da Šmit posluša Šarovića i stavi moratorij na spornu Inckovu odluku mjeri se u promilima. Bez obzira na to, Šarovićev prijedlog zaslužuje visoku ocjenu, jer predstavlja rijedak, ali prijeko potreban i neophodan glas razuma u politici. Na njegovu nesreću, glasovi u BiH ne dobijaju se na taj način, a na sveopštu nesreću, to znaju i u OHR-u. I sve čine da tako ostane i u trenutku njegovog zatvaranja. Daleko mu lijepa kuća!
(SrpskaCafe)
Oznake: Darko Momić Čkalja, Kolumna, OHR
Đurđević Stamenkovski: Sa mitinga u Banjaluci poslata poruka sabornosti i jedinstva Srba
Konaković o mitingu u Banjaluci: Svijet vidio neljudske nastupe onih koje, nažalost, zovemo komšijama
