Tri decenije humanitarnog rada Srpčanina Vojka Aleksića
Kad se u Srpcu povede razgovor o humanim ljudima, obično se završi rečenicom “Vojku kapa dole”.
Ovaj 66-godišnjak, koji od prije četiri godine uživa njemačku penziju koju je stekao radeći u Špajeru u posljednjih 30 godina preko 70 puta je svojim automobilom sa prikolicom dovozio pomoć siromašnim višečlanim porodicama, ratnoj siročadi, invalidima,nezbrinutoj i bolesnoj deci, starim mještanima…
-Odrastao sam u siromašnoj porodici i kad sam u Njemačkoj zaradio prvu platu, svakom prosjaku sa ispruženom rukom dao sam poneku marku, jer znam šta znači nemati i biti gladan. Osjećaj za milosrđem polako se uvlačio u moju porodicu, pa smo osim za Srpčane, pomoć počeli da dovozimo na širi prostor, od Knina do Leskovca – kaže Vojko i dodaje da je samo za ranjenike tokom rata od 1991. do 1995. dovezao preko 300 invalidskih kolica, na stotine štaka, zavoja, infuzije i druge sanitetske opreme, o čemu svjedoče brojni novinski članci i zahvalnice koje je sačuvao.
Slijedile su brojne posjete bolnicama u Slankamenu, Banjaluci, Gradišci… Posebno ga je pogodila sudbina 15-godišnje djevojčice Nade Matanović kojoj je za vrijeme NATO bombardovanja na Kosovu stradala kičma.
– Nekoliko puta sam je vodio na liječenje u Nemačku, ali nažalost ostala je prikovana za kolica. Dolazila je kod mene u Srbac, digao sam i kredit za nju, da napravi kuću. Ostali smo prijatelji zauvijek. U međuvremenu se udala, takođe za RVI Zorana Matića iz Doboja i sa njim ima 5-godišnjeg sinčića Luku. Natašu Kesić, ratno siroče iz Srpca, stipendirao sam dok nije završila osnovnu i srednju školu. Kad sam u Njemačkoj pročitao kako teško živi porodica Slobodanke Pavlović, iz Brankovine kod Valjeva, koju su zvali majka hrabrost, jer je rodila 8 sinova i 8 kćeri, po sinu Siniši poslao sam novčanu pomoć – sjeća se Vojko.
Vojko ne zna tačno koliko je vlastitog novca do sada izdvojio u humanitarne svrhe, niti zna dokle će moći da se bavi humanitarnim radom. Zahvalan je, kaže, brojnim zemljacima, pa i Nijemcima koji su vrlo često darovali novac, ili robu, koju je on dovozio. Supruga Mara mu je na ovom poslu svesrdno pomagala, a očekuje da će tim stopama ići i njegova dva sina, Siniša i Goran, i tri unuka Aleksandar, Damjan i Luka.
(Novosti.rs)
