TRI SVAKODNEVNA SCENARIJA: Kako se korona virus širi kroz vazduh?

Rizik od zaraze koronavirusom najveći je u zatvorenim prostorima, ali se može smanjiti primjenom svih dostupnih mjera za suzbijanje infekcije.

El Pais je objavio zanimljiv pregled vjerojatnosti zaraze u tri svakodnevna scenarija na temelju primjenjivanja sigurnosnih mjera i duljine izloženosti zarazi, prenosi index.hr.

Primjer 1 – šest osoba se okuplja u kući, a jedna od njih je zaražena. Oko 31% zaraza koronavirusom koje su zabilježene u Španjolskoj uzrokovano je ovakvim tipom okupljanja.

Čak i ako održavaju sigurnu udaljenost, pet od šest osoba će se nakon 4 sata druženja zaraziti. Jasno, osobe u ovom scenariju ne nose masku i glasno razgovaraju, a u sobi nema ventilacije.

U slučaju da nose maske za lice, u opasnosti od zaraze su četiri osobe. Ipak, maske neće spriječiti infekciju ako se izloženost virusu prolongira.

Rizik od infekcije svodi se na minimum kada grupa koristi maske, upola skrati vrijeme okupljanja i prozračuje prostor.

Koronavirus se širi zrakom, osobito u zatvorenim prostorima. Iako virus nije toliko zarazan kao, naprimjer, ospice, znanstvenici sada govore o značajnoj ulozi koju igra prijenos aerosola – sićušnih čestica koje zaražena osoba izdahne i koje nakon toga ostanu u zraku.

Kako prijenos aerosolima funkcionira i kako ga zaustaviti?

Stručnjaci u ovom trenutku upoznati su s tri načina pomoću kojih se prenosi koronavirus. To su: male kapljice koje izlaze prilikom govora ili kašljanja (mogu završiti u očima, ustima ili nosu ljudi koji stoje u blizini), kontaminirane površine i aerosoli.

Što se tiče prijenosa putem kontaminiranih površina, američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) kaže kako je to najmanje vjerojatan način zaraze, a Europski centar za kontrolu i prevenciju bolesti (ECDC) javlja kako nije primijećen nijedan slučaj tog načina prijenosa bolesti.

Aerosoli bez ventilacije prostora ostaju lebdjeti u zraku i s vremenom postaju sve gušći.

Na početku pandemije vjerovalo se kako su velike kapljice koje izbacujemo kada kašljemo ili kihnemo glavne zadužene za prijenos koronavirusa. Ipak, sada znamo kako vikanje i pjevanje u zatvorenim, slabo prozračenim prostorima također povećava rizik od zaraze. To je zato što se glasnim govorom oslobađa 50 puta više zaraznih čestica nego kad uopće ne govorimo.

Koncentracija aerosola, ako se prostorija ne prozrači, postaje sve veća, što pak povećava rizik od infekcije. Znanstvenici su utvrdili da aerosoli mogu zaraziti ljude koji provedu više od nekoliko minuta u radijusu od pet metara od zaražene osobe. Naravno, na zarazu utječe i duljina te priroda same interakcije.

Zdravstvene vlasti na početku epidemije se nisu usredotočile na prijenos koronavirusa aerosolima, ali situacija se promijenila.

Članak u prestižnom magazinu Science otkrio je da postoje čvrsti dokazi kako je takav prijenos glavni tip prijenosa kod koronavirusa.

Kafić ili restoran

Zaraza koronavirusom na događajima u kafićima ili restoranima česta je pojava. Štoviše, svakom pojavom koronavirusa u noćnom klubu zarazi se prosječno 27 ljudi. Jedna od takvih situacija dogodila se u klubu u španjolskom Gradu Córdobi na jugu zemlje gdje su nakon noćnog provoda čak 73 osobe na testiranju za koronavirus dobile pozitivan rezultat. Znanstvenici su također nedavno analizirali i pojavu koronavirusa u jednom baru u Vijetnamu gdje se koronavirusom zarazilo 12 osoba.

Primjer 2 – u baru su kapaciteti smanjeni za 50% – 15 je gostiju i 3 konobara. Prozori su zatvoreni i nema mehaničke ventilacije. U najgorem slučaju, 14 gostiju će se zaraziti nakon 4 sata. Ako se maske dosljedno koriste, rizik od infekcije pada na osam novih slučajeva. Ako se prostorije provjetravaju, a vrijeme provedeno u baru bude kraće, postoji mogućnost da samo jedna osoba bude zaražena.

Zaraza u školi

Škole čine tek 6% incidencija koronavirusa koje su zabilježile španjolske vlasti. Dinamika prijenosa aerosolima u učionici mijenja se u potpunosti ovisno o tome je li zaražena osoba učenik ili učitelj. Učitelji govore puno više i glasnije od učenika, što povećava rizik od zaraze. Prema smjernicama vlasti preporučeno je provjetravanje učionica ili korištenje ventilacije.

Primjer 3 – Najopasniji scenarij je učionica bez ventilacije, a učitelj kao nulti pacijent (zaražena osoba).

Ako se sa zaraženim učiteljem u učionici provede dva sata bez pridržavanja mjera za suzbijanje broja aerosola, moguće je da se zarazi do 12 učenika.

Ako svi nose maske, broj ljudi koji bi se mogao zaraziti pada na pet. U stvarnim situacijama dokazano je kako se bilo koji učenik mogao zaraziti bez obzira na to koliko je bio blizu učitelju jer se aerosoli nasumično raspoređuju po neprozračenoj sobi.

Ako se soba tijekom predavanja prozrači, a nastava se zaustavi nakon sat vremena, rizik drastično pada.

Metoda vjerojatnosti prijenosa u rizičnim situacijama

U hipotetičkim situacijama visokog rizika navedenima u ovom tekstu korišten je alat koji je na Sveučilištu u Coloradu razvila skupina znanstvenika pod vodstvom profesora Joséa Luisa Jiméneza. Taj alat je usmjeren na isticanje važnosti mjera koje koče prijenos virusa aerosolom. Kalkulacija nije iscrpna te ne obuhvaća sve nebrojive varijable koje mogu utjecati na prijenos, ali služe ilustraciji kako se rizik od zaraze može smanjiti promjenom uvjeta nad kojima imamo kontrolu.

Tijekom simulacija ispitanici održavaju preporučenu sigurnu udaljenost, eliminirajući rizik od prijenosa kapljicama. Ipak, mogu se zaraziti ako se istovremeno ne primijene sve moguće preventivne mjere: ispravna ventilacija, skraćivanje susreta, smanjenje broja sudionika i nošenje maski za lice. Idealan scenarij, bez obzira na kontekst, bio bi na otvorenom prostoru. Naime, vani se čestice zaraze brzo raspršuju. Vjerojatnost zaraze, logično, raste ako se ne održava distanca. Čak i ako je ventilacija u igri, ona nije dovoljna da rasprši aerosole ako su dvije osobe preblizu.

Izračuni prikazani u tri različita scenarija temelje se na studijama o tome kako dolazi do prijenosa aerosola, pri čemu su analizirani stvarni slučajevi zaraze.

Pažljivo proučavanje stvarnih slučajeva

Jedan od takvih slučajeva bila je proba zbora u američkoj saveznoj državi Washington u ožujku. Na probi je prisustvovao samo 61 od ukupno 120 članova zbora. Pjevači su se trudili održati sigurnu udaljenost i držati se higijenskih mjera. Međutim, nisu znali da su u situaciji najvišeg rizika – pjevali su bez maski i bez ventilacije tijekom dugog vremenskog perioda. Samo je jedna zaražena osoba u roku od 2 i pol sata prenijela virus na 53 osobe. Neki od zaraženih bili su udaljeni 14 metara pa se zaraza jedino može objasniti prijenosom aerosolima. Dvoje ljudi je preminulo.

Nakon pažljivog proučavanja ovog slučaja, znanstvenici su uspjeli izračunati u kojoj je mjeri rizik mogao biti ublažen da su poduzete mjere protiv prijenosa aerosolom. Naprimjer, da su se nosile maske, rizik bi se prepolovio i samo bi se 44% prisutnih zarazilo. Da je proba bila kraća i da se održavala u prozračenoj prostoriji, zarazila bi se samo dva člana zbora.

Čini se da su ovi superširiteljski scenariji ključni za razvoj i širenje pandemije, što znači da je posjedovanje alata za sprječavanje masovnog prijenosa na takvim događajima ključno za njezinu kontrolu, piše El Pais.

(SB/Banjaluka.net)