Trivić: Ako vlast ne ponudi rješenje krize, moraće opozicija da to učini

Poruka sa nedavno održanog sastanka lidera opozicije u Srpskoj je jasna, raspakivanje Dejtona – nedopustivo. Prema Vašem mišljenju, mogu li tvrdnje Milorada Dodika da je „Dejtonski mirovni sporazum mrtav“, te da je za poziciju Republike Srpske potreban novi politički dogovor, poljuljati jedinstvo srpskih partija postignuto nakon Inckovog zakona i dolaska novog visokog predstavnika?

TRIVIĆ: Prvo da naglasim da nema jedinstva srpskih partija, nego da postoji zajednički stav vezano za nametnutu Inckovu odluku. Vladajuća struktura je u maju ove godine usvojila zaključke u Narodnoj skupštini vezano za nešto što su u medijama tada nazvali mirno razdruživanje, da bi u zaključcima definisali kao razgovor o budućnosti BiH, a znamo da je SNSD prije 15 godina obećao nezavisnu Republiku Srpsku. Mi kao opozicija nismo glasali za te zaključke, jer je to bila jedna u nizu dogovorenih igara gdje se SNSD želi prikazati kao ultimativni čuvar Republike Srpske što oni nisu. Oni su stranka koja je najodgovornija za loše stanje u kojem se nalazi Srpska u svakom pogledu: ekonomskom, socijalnom, demografskom, kulturnom. Ali vezano za postignut zajednički stav oko Inckove odluke, njega ništa ne može poljuljati jer su stranke rekle svoje stavove nezavisno jedne od drugih, mi nismo svoje protivljenje bazirali na tome šta je SNSD rekao po tom pitanju, ni obrnuto. Logično je da su nam se po ovoj temi poklopili stavovi. Niko ne prihvata nametanje onakve odluke. Ali isto tako, očigledno je da imamo različit pristup u vezi uloge Šmita. Slažemo se da on nije legalno izabran u skladu sa procedurama i to je pravna činjenica, ali ja sam lično stava kao i mnoge druge kolege iz opozicije da sa njim treba razgovarati, dok gospodin Dodik ponavlja da ne želi da razgovara sa njim, mada u poslednjim zajedničkim zaključcima Narodne skupštine stoji da on nije legalno izabran, ali ne i da s njim ne treba razgovarati. Ne vidim kako se novonastala politička kriza može riješiti ako se sa Šmitom ne razgovara.

U kojim okolnostima je moguće govoriti o eventualnom novom “političkom dogovoru” u BiH? U tom slučaju, kakvu poziciju treba da obezbijedi Republika Srpska?

TRIVIĆ: Novi politički dogovor koji pominje Dodik, a pri tom ne želi da se sastaje sa Šmitom, vidim kao još jedan probni balon ili dimnu bombu koju Dodik baci svaki put kada želi da govori o krupnim političkim temama, iako najkrupnije svoje obećanje nije ispunio, niti učinio išta konkretno da ga ispuni, a to je nezavisnost Republike Srpske. Sve to čini kako bi skrenuo pažnju sa problema sa kojima treba da se bavi svaka vlast, a to su egzistencijalni problemi naroda, zapošljavanje mladih, status boraca, socijalnih kategorija, problemi u obrazovanju, zdravstvu i sve ono što čini život svakog čovjeka. Ali ako govorimo o krupnim političkim temama, onda vlast, a SNSD je vlast i na republičkom i na nivou BiH, treba da sa svojim koalicionim partnerima ponudi bilo kakav oblik rješenja na novonastalu krizu vezano za Inckovu odluku. Oni to ne čine. Rješenje nije „ne priznajemo Šmita i nećemo razgovarati sa njim“. To je status kvo koji očigledno odgovara SNSD jer u ovom političkom haosu oni misle da će izvući neki politički profit. Ukoliko vladajuća struktura u narednim mjesecima ne ponudi nikakav oblik rješenja novonastale krize, moraće opozicija da to učini.

Kao potencijalni odgovor na trenutnu političku krizu spominjalo se i formiranje koncentracione ili zajedničke vlade u Srpskoj. Iz kojih razloga ste odbacili takvu ideju?

TRIVIĆ: Ne vidim kako koncentraciona vlada može riješiti novonastalu krizu. Odlučno sam se protivila takvoj ideji jer gledano po nadležnostima, vlada kao izvršni organ nema ulogu da rješava ovakva pitanja. Ona ima svoju ulogu, ali ona može da je izvršava i u ovom kapacitetu u kojem se sada, poštujući i izvršavajući zaključke i sve druge akte koje donosi Narodna skupština. Dodik je ponudio zajedničku vladu želeći da uvuče opoziciju u svoju političku matricu u kojoj su svi isti i u kojoj odgovornost za katastrofalno stanje u koju je njegova stranka dovela Srpsku želi da podijeli sa opozicijom. Naravno, ne treba biti nešto pretjerano politički profilisan da shvatite to kao jednu vrstu povlačenja opozicije u ambis. Ali i bez da je to bio isključivi politički cilj, ja nisam čula ni shvatila razumne argumente za zajedničku vladu. Ova novonastala politička kriza nije takve strukture, oblika i nivoa da zahtijeva zajedničku vladu. Opozicija u svom kapacitetu može da zastupa interese Srpske i bez učešća u vladi, što i činimo.

Čini se da je ostatak opozicije, konkretno SDS-DNS za takav prijedlog donekle i bio zainteresovan. Kako to komentarišete?

TRIVIĆ: Nisam iskreno stekla utisak da su druge stranke opozicije bile zainteresovane za to. Možda je bila stvar brzine reakcije u kojoj je nekoliko opozicionara u startu odbacilo takvu mogućnost, uključujući i mene.

Za konsultacije srpskog člana Predsjedništva BiH prije sastanka sa Erdoganom ste komentarisali da Dodik samo “traži alibi u opoziciji”. Iako je lider SNSD-a tvrdio suprotno, iz SDS-a i PDP-a navode da je bilo riječi samo o obavještenju, ali ne i zahtjevu za saglasnost. Je li Dodik tada prekršio dogovor srpskih partija i šta je po Vašem mišljenju dugoročnije rješenje kada govorimo o srpskom odgovoru na “nametnuti zakon” i dolazak Šmita?

TRIVIĆ: Zaključci Narodne skupštine su prekršeni jer u njima jasno stoji da se u radu predsjedništva BiH učestvuje samo onda kada se sprečavaju odluke štetne po Republiku Srpsku. Sastanak sa Erdoganom nije bila sjednica predsjedništva, već sastanak. Manje je bitno da li je Dodik zvao ili nije i kako su tekli razgovori njega i lidera opozicije. To što on te razgovore prepričava je za njega očekivano, on sve zloupotrijebi, pa i telefonske razgovore i ubijedi sam sebe da je bilo onako kako njemu odgovara. To je njegov poznat manir. Mi očigledno imamo različit pristup problemima: Dodik smatra da je sastanak sa Erdoganom bitan u kontekstu rješavanja Inckove odluke, a neće da razgovara sa Šmitom, dok ja smatram da je usputni sastanak sa Erdoganom, koji je došao na svadbu Bakirove kćerke, manje bitan u kontekstu Inckove nametnute odluke, a da je bitno Šmitu iznijeti stav Republike Srpske i otvoriti temu kako prevazići ovu krizu. Šmita možemo zvati bivši njemački ministar i ponavljati da je on nelegitimno izabran, ali s njim treba razgovarati. Srž rješenja problema je u pronalaženju nekog vida kompromisa po ovom pitanju. Čuli ste i neborjeno puta ponovljene stavove Aleksandra Vučića da budućnost BiH i regiona definišu srpsko-bošnjački odnosi. Duboko u sebi kao čovjek dijelim taj stav, a taj stav i ti odnosi moraju biti zasnovani na međusobnom razumijevanju i poštovanju. Ako je Inckovom odlukom jedna strana, bošnjačka, potpuno zadovoljna, a druga, srpska, potpuno nezadovoljna, onda ta odluka nije dobra po budućnost naroda u BiH i treba tražiti neki vid kompromisnog rješenja. A do njega se može doći jedino razgovorom. Iako ih imam, ja neću nuditi svoje ideje kako bi se do tog kompromisa moglo doći, to je posao vlasti i treba im dati vremena, ali ako stranke iz FBiH smatraju da je ova Inckova odluka zakovana i da ćemo mi iz Republike Srpske to tek tako prihvatiti, a s druge strane, ako Dodik ne želi da razgovara sa Šmitom, onda ova kriza može da potraje u nedogled. Ovo nije prva politička kriza nakon završetka rata i rješenja postoje. Samo je stvar da li neko ima interes da razgovara o rješenjima ili mu ovaj haos odgovara, a Dodiku očigledno politički haos odgovara. Tada u centru zbivanja nisu korupcija, kriminalci koji se slobodno šetaju Srpskom, loš životni standard i sve druge stvari od kojih se živi i zbog kojih narod napušta naše prostore.