Tvrđava Bočac – vladar kotline
Istoričari ni dan danas ne mogu sa sigurnošću utvrditi kada su nastali srednjovjekovni gradovi u kanjonu Vrbasa.
Sagrađen je na teško pristupačnoj, stjenovitoj litici, visoko iznad velike okuke, na lijevoj obali Vrbasa. Na tom mjestu završava se Bočačka klisura i širi se pitoma Bočačka kotlina. Sam Grad se nalazi, otprilike, na pola puta između Banje Luke i Jajca.
Arheološkim iskopavanjem nisu ustanovljeni ostaci naseljavanja ili objekata iz praistorijskog, antičkog i ranog srednjovjekovnog perioda, sve do gradnje utvrđenja u Bočcu. Poznati banjalučki hroničar iz prvih decenija 20. vijeka, Stojan Bijelić, bilježi narodno predanje koje kaže da je ”Bočac i Krupu gradio Vuk Jajčanin, Zvečaj neka kraljica, a Vrbaški Grad neki ban.” Vuk Jajčanin je, u stvari, Vuk Grgurević unuk srpskog despota Đurđa Brankovića. Poznat je i kao Zmaj Ognjeni Vuk. Istorijski podaci o ovom srednjovjekovnom i osmanskom utvrđenju su na žalost i danas veoma oskudni.
Grad Bočac se u istorijskoj građi prvi put spominje u aktu ugarskog kralja Sigismunda banu Matku Talovcu, u kojem je navedeno da je u vojnom pohodu u ljeto 1464. godine, ugarski ban uspio preuzeti od Osmanlija nekoliko značajnih gradova u dolini Vrbasa – Jajce, Bočac i Komotin. Bočac je bio u sastavu Jajačke banovine od 1464. godine. U njemu je bila posada, čiji su kaštelani 1494. godine bili Dionizije Dabišević i Juraj Popović. Sve do 1507. godine, grad se spominje u više ugarskih vojnih dokumenata. Građani varoši ispod grada dobijali su pomoć od mađarskog kralja. Sve do konačnog pada u ruke Osmanlija.
U osmanlijskom periodu, Bočac je bio u sastavu Jajačke nahije, koja se prvi put spominje 1562. godine, kao i grad Greben. Stari grad kao vojna utvrda konačno gubi na značaju i biva potuno napušten. Ne postoji precizan datum kada je sam grad napušten kaže Šukalo. Danas je ona značajan turistički potencijal.
(Srpskacafe.com)
