U Banjaluci i vozači i pješaci bez osnovne saobraćajne kulture: Jedni druge časte psovkama
Preticanje u centru grada, nepuštanje pješaka na zebrama, čekanje na raskrsnicama uz psovke i zvuk sirene, samo su neke od loših navika banjalučkih vozača.
Da banjalučki vozači dobijaju ocjene iz vladanja, većina njih dobila bi nedovoljan, kažu pješaci, ocjenjujući njihovo ponašanje.
U to se uvjerila ekipa „EuroBlica“, koja je šetajući po centru, za 15 minuta primjetila bar 20 prekršaja koji su napravili kako vozači, tako i pješaci.
Na pješačkom, u prosjeku prođe osam automobila dok se neko ne smiluje da stane pješaku, iz automobila trube čim se stvori malo duža kolona, a parkiranje na trotoarima je već uobičajena stvar.
Iz automobila se često čuju psovke i uzvici „brže“, „kuda ćeš sad“, a ni pješaci ne ostaju dužni govoreći „ko ti je dao vozačku“.
– Kod nas vlada opšta nekultura. Kada idem pješke, moram da imam oči na leđima, da me neko ko juri slučajno ne zgazi na pešačkom, još da mi psuje što tu prelazim. S obzirom da sam i vozač i pješak, strašno me nerviraju ljudi koji iz auta trube ako neko samo jednu sekundu zastane na raskrsnici, kao da im život zavisi od te sekunde – priča trgovkinja Žana Kosić, dok stoji na pješačkom čekajući da je neko pusti.
Dodaje da čak i u jednosmjerim ulicama gleda na obje strane, jer imajući u vidu gdje živi zna da je svašta moguće.
Međutim, iz perspektive vozača, ni pješaci nisu pretjerano kulturni. Prelaze ispod pasarela, pored pješačkog, idu pored trotoara, a neki čak ni na semaforu ne čekaju.
– Ima svakakvih vozača, ali i pješaka. Ako je crveno svjetlo znači da svi stoje, ne znači da mogu pretrčati prije auta ili preći dok nema nikoga.
Posebno me nerviraju oni kojima je „ispod časti“ da čekaju onih nekoliko sekundi, pa prelaze ranije i prave probleme automobilima iz suprotnog pravca – kaže Banjalučanin Milenko.
O kulturi vozača lijepe reči nemaju ni stručnjaci za saobraćaj. Tako Zdravko Ivić, predsjednik Udruženja autoškola Banjaluka kaže da je kultura vozača i pješaka u saobraćaju ispod nivoa.
– Vidim da majke sa djecom pretrčavaju, pitam se da li su svjesni šta rade? Nije u pitanju samo kazna, već bezbjednost. Apsurdi se mogu vidjeti i kod vozača i kod pejšaka. Ima dosta nelogičnosti i u propisima, bez obzira što sve zemlje imaju ovakav zakon, mi trebamo naša pravila uskladiti sa našom državom i našom saobraćajnom kulturom – objašnjava Ivić, dodajući da su i autoškole popustile, smanjujući broj časova i cijena, a s tim opada i kvalitet.
Pritužbe na račun saobraćajne (ne)kulture pristižu i na adresu Udruženja za bezbjednost saobraćaja, a predsjednik udruženja Milenko Jaćimović kaže da im se svakodnevno žale i vozači, pješaci i biciklisti.
– Kultura se nosi od kuće. Svi vozači prođu obuku, a autoškole ih ne uče da se tako ponašaju. Sviranje i galama su osnove saobraćajne nekulture, a to je stvar ličnog odgoja. Kada je riječ o kaznama, statistika pokazuje da su većina kažnjavanih stariji ljudi i iskusniji vozači, dok mladi vozači više paze – kaže Jaćimović.
Policiji pune ruke posla
Tokom prva tri mjeseca na području Banjaluke zabilježeno je 906 saobraćajnih nezgoda, u kojima je poginulo šest osoba, 34 je teško, a 187 osoba lakše povrijeđeno.
Da je policija imala pune ruke posla sa nesavjesnim vozačima, pokazuju i brojke da je u ovom periodu iz saobraćaja isključeno 1.164 vozača, od toga 879 pijanih vozača, a 250 zbog vožnje bez vozačke dozvole.
(blic.rs)
