U Banjaluci niču nova velika naselja u kojima nema ni jedne zelene biljke

Građanska inicijativa za Borik, poslije višemjesečne borbe je usvojena u Skupštini grada Banjaluka, što znači da se na dječijem igralištu u Boriku neće graditi pravoslavna crkva sa pratećim objektom.

Portal BUKA o ovoj temi razgovarao je sa Aleksandrom Štrbac iz organizacije “Zdravo da ste” iz Banjaluke koja se bavi zaštitom prava djece koja je bila i prisutna na gradskoj Skupštini u vidu podrške Inicijativi za Borik.

Poslije višemjesečne borbe usvojena je GI za Borik. Koji je Vaš komentar, jeste li očekivali ovu odluku?

Ja lično jesam, jer su aktivnosti koje su prethodile Skupštini grada na kojoj se ponovo odlučivalo produkovale zaista dobru osnovu za takva očekivanja. Odluka Vrhovnog suda, sastanci sa odborničkim klubovima i komisijama, na kojima im je pojašnjena inicijativa i činjenica da je građanska inicijativa zaista bila građanska, i to sa velikim brojem građana koji su stajali iza nje, sve je to zaista bilo jako teško ignorisati. Naravno, navikli smo na razna iznenađenja pa u tom smislu nismo mogli biti sigurni. Najviše je iznenadila i obradovala činjenica da je odluka donesena jednoglasno.

Koliko ste zadovoljni time kako je sve prošli na sjednici Skupštine grada?

Osim što smo ostali bez pet minuta vremena predviđenog za obraćanje, pa je obraćanje bilo skraćeno, sve je bilo u redu. Odbornička diskusija se više bavila prebacivanjem krivice za prethodnu odluku, za koju su se svi složili da je bila pogrešna, ali stekli smo utisak da su svi odbornici dobro razumjeli inicijativu i sve argumente koji su je pratili. Dobijamo komentare kako je ova odluka donesena jer je vrijeme pred izbore pa neće niko da se zamjera građanima, ali Građanska inicijativa je imala i veoma važnu odluku Vrhovnog suda RS, imala je podršku 5.510 građana-glasača, imala je medijsku pažnju kao i odlučnost i ustrajnost u djelovanju. Svi elementi rezultovali su time da je u Boriku ostalo Brdo i igralište, a to je i bio cilj.

Na ovaj način su zaštićena prava djece. Kako to da živimo u društvu u kojem je postojala namjera uništavanja dječijeg igrališta?

Mi živimo u društvu u kojem ima djece koja gladuju, da ne pričamo o drugim brojnim problemima sa kojima se suočavaju. Prave se i zgrade u školskim dvorištima a djeci se brani da ta igrališta koriste. Takođe, interesi djece nisu uopšte zastupljeni u analizama koje se prave uz prijedloge izmjena regulacionih planova i u urbanističkom planiranju generalno, iako je to već odavno obavezna praksa u razvijenijim zemljama. Svjedoci smo da niču nova velika naselja u kojima nema ni jedne zelene biljke niti se planiraju igrališta i prostori za djecu. O djeci se na ovaj način ne razmišlja, nema dovoljno razvijene svijesti o OBAVEZI zaštite prava djeteta, koju imaju svi nivoi vlasti koji donose odluke. Potpuno se zanemaruju potrebe i želje jedne trećine populacije, samo zato što ta populacija nema načina da utiče na donošenje odluka i da izrazi te svoje potrebe i želje.

Da li je u Banjaluci potrebno graditi više dječijih igrališta?

Potrebno je i mi smo to dokumentovali i zabilježili istraživanjem koje je naša organizacija uradila sa djecom, tj. uradila su ga sama djeca uz našu pomoć. To istraživanje nam je i bilo važan element u argumentaciji Građanske inicijative. Potrebno im je puno više sadržaja za slobodne, sportske, kreativne aktivnosti i prostora koje mogu da koriste besplatno, a da ne govorimo o potrebi da sačuvamo i ono što djeca imaju trenutno.

Ova inicijativa je pokazala koliko je važan građanski aktivizam. Na koji način se građani trebaju više uključiti u poboljšanje stanja oko sebe?

Uspjeh ove građanske inicijative je od ogromne važnosti, ne samo za grad u kojem mi živimo već i mnogo šire. Godinama smo svjedoci da se želje i potrebe građana ne poštuju pri donošenju svih odluka kako na lokalnom tako i na višim nivoima, a mehanizmi za građansko učešće i za kontrolu ovih procesa nisu davali pozitivne rezultate bilo da se radilo o javnim raspravama, protestima, peticijama, pa čak i sudskim procesima. Ako tome dodamo da punoljetni građani još i imaju kakve-takve mehanizme, a djeca i mladi do 18 godina nemaju nikakve, onda je ovoj populaciji doslovno nemoguće da utiče na život i promjene u svojoj zajednici. To mogu jedino preko odraslih, i ova inicijativa se djelom bavila i zaštitom prava onih koji nemaju druge mehanizme za učešće u donošenju odluka, tj. djece. Proces koji je iza nas, je bio proces učenja za sve nas koji smo uzeli učešće u njemu a i za gradske vlasti, koje su se i na skupštini pozitivno izjasnile ne samo o predmetu inicijative već i o načinu na koji je ova inicijativa provedena. Iz tih razloga, Građanska inicijativa za Borik će svoja iskustva učiniti dostupnim svim ostalim građanima koji budu željeli na ovaj način da rješavaju svoje lokalne i goruće probleme. Njen uspjeh zaista budi nadu i pokazuje pravac u kojem trebamo razvijati građansko učešće i odnose između građana i gradskih vlasti. Jako je važan i veliki broj ljudi koji je ovu inicijativu podržao i aktivno se uključio, i ja apelujem na građane da se solidarišu i uključuju u sve buduće inicijative koje smatraju korisnim, bez obzira na to ko ih organizuje, jer su sva pitanja koja se rješavaju važna za cijeli grad a ne samo za određeno naselje, posebno pitanja koja se tiču života djece, zaštite životne sredine i zajedničkih prostora i dobara.

U sjeni svega što se dešavalo, kakav je položaj djece i mališana kod nas?

Mene raduje što se tokom procesa koji je vodila Građanska inicijativa za Borik mnogo pričalo o potrebama djece, i raduje me broj od 5110 ljudi koji su stali iza odbrane parka i sankališta u Boriku jer pokazuje da se o djeci misli. Isto tako me je obradovala i diskusija u Skupštini grada koja je bila puna priče o djeci i njihovim pravima, i ne smeta mi to što su neki odbornici po prvi put ozbiljnije razmišljali o pravima djeteta uopšte. Zato su tu građani, udruženja, inicijative, da podsjete svoje odbornike na šta su to zaboravili pri donošenju odluka za koje građani smatraju da nisu u njihovom najboljem interesu ili im se tom odlukom krše prava. Položaj djece i mališana kod nas nije sjajan, kao ni položaj bilo koje druge kategorije stanovništva uostalom, ali djeca nemaju mogućnost uticaja na promjene pa je posebno važno obraćati pažnju na njihova garantovana prava i razvojne potrebe.

(6yka.com – Maja Isović Dobrijević)