U Berlinu navijaju za Plenkovića: Milanović je rizik

Posljednjih dvadesetak godina bilateralni susreti hrvatskih i njemačkih političara u Berlinu praćeni su izjavama o “bliskim odnosima” partnera koje “povezuju članstvo u NATO-u i Evropskoj uniji”.

Neizostavno se pominju i “čvrste veze” kojima doprinose kako Hrvati koji žive i rade u Njemačkoj, tako i milioni njemačkih turista koji svake godine posjete Hrvatsku.

“Odnosi su bliski i bez problema. Njemačka ima posebnu ulogu u Hrvatskoj zbog njenog ranog priznanja nezavisnosti i zato što je najveći trgovinski partner zemlje”, kaže za DW Tomas Braj, dugogodišnji dopisnik njemačke agencije dpa sa Balkana.

“Treba reći i da su kontakti između HDZ-a i njemačkih demohrišćana tradicionalno posebno bliski”, dodaje Braj.

Plenković rado viđen gost

Aktuelni hrvatski premijer Andrej Plenković je rado viđen gost i otkako u kancelarskom uredu sjedi socijaldemokrata Olaf Šolc. Njihov prvi susret dogodio se u junu 2022, nekoliko mjeseci nakon ruske agresije na Ukrajinu i protekao je u demonstrativnom pokazivanju sloge oko pomoći Kijevu.

I po drugim pitanjima Plenković se pokazuje kao timski igrač, što se u Berlinu izuzetno cijeni posebno ako se uzmu u obzir glavobolje koje zapadnim zemljama donese svojeglavi solisti s istoka poput mađarskog premijera Viktora Orbana.

“S Plenkovićem imamo pouzdanog partnera, a to je u nesigurnoj situaciji u kojoj se nalazimo najveće blago koje možete imati, neko ko se drži dogovorenog”, kaže u razgovoru za DW Kristijan Haze, poslanik Hrišćansko-demokratske unije (CDU) i član parlamentarnog odbora za Severni Jadran.

Značaj Hrvatske za njemačku posljednjih godina je dobio na važnosti zbog ponovnog buđenja interesa Evropske unije i posebno Njemačke za jaču integraciju regije zapadnog Balkana. Naravno, u pozadini sve jačeg uticaja Rusije na ovaj dio Evrope.

I tu je Hrvatska s Plenkovićem odigrala jaku i uglavnom pozitivnu ulogu. I po pitanju drugog najvećeg gorućeg problema za Njemačku, pitanju neregulisane migracije, Hrvatska s Plenkovićem na čelu podržava smjeli plan o provjeri zahtjeva za azil na samoj granici – što je ideja Berlina.

I drugi sagovornik iz odbora za Sjeverni Jadran, liberalni poslanik Oliver Lukšić, potvrđuje neproblematičnu ulogu Hrvatske u spoljnoj političkoj agendi Njemačke.

“Nama treba pouzdana Hrvatska”

No pri pomenu mogućih promjena na vrhu Hrvatske nakon parlamentarnih izbora ove srijede (17. april), raspoloženje kod berlinskih sagovornika se mijenja.

“U slučaju promjene vlasti bi došlo do temeljnih promjena i poteškoća jer dosadašnje čvrsto opredjeljenje Hrvatske za EU i NATO je važno i poželjno za Berlin“, kaže Lukšić.

Razlog strahu od mogućih promjena leži u hrvatskom predsjedniku i mogućem premijeru Zoranu Milanoviću.

“Mi zaista s određenom dozom zabrinutosti gledamo na neke njegove pozicije. Mnogi su iritirani i njegovom kandidaturom, ali i nekim izjavama poput: ‘Hrvatska na prvom mjestu’. Zatim neki stavovi prema BiH su sporni, otrovni komentari na račun EU, a na kraju i stav prema ratu u Ukrajini“, nabraja Lukšić i nastavlja:

“Pa zatim i neke izjave u vezi sa sukobom na Bliskom Istoku. Ukratko: u slučaju pobjede Milanovića postoji bojazan da bi Hrvatska mogla odjedriti u istom smjeru kao i Slovačka.”

“Milanović je inteligentan, ne znam zašto govori to što govori”

Kritika na račun Milanovića dolazi i iz socijaldemokratskih redova u Bundestagu. Jedan od, po stažu, najdugovječnijih poslanika, Josip Juratović, ni do sada nije štedeo kritike prema nekim Milanovićevim potezima posebno kad je u pitanju Bosna i Hercegovina.

Juratović ne skriva čuđenje Milanovićevoj retorici koja već duže vrijeme odvraća pažnju od njegove predsjedničke uloge.

“Ne znam zašto se Milanović ponaša tako. Ja sam ga upoznao, on je inteligentna osoba“, rekao je Juratović na marginama jednog sastanka parlamentarnog odbora za odnose s Evropskom unijom.

Pogotovo neke njegove antimigrantske i nacionalističke izjave su uzdrmale socijaldemokrate u Berlinu. “Jedno se može sigurno reći, a to je da Milanović nije klasični socijaldemokrata”, kaže Juratović.

Pritom je Milanovićeva povezanost s takozvanim Leks Perković u međuvremenu pala u zaborav. Ovaj zakon je nekoliko dana prije zvaničnog ulaska Hrvatske u Evropsku uniju trebalo da stvori temelje za odbijanje izručenja Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, koji su kasnije u Njemačkoj osuđeni na doživotni zatvor zbog Udbinih egzekucija.

Čak i kod demohrišćana, čija tadašnja kancelarka Angela Merkel je navodno odbila da prisustvuje svečanosti ulaska Hrvatske u EU upravo zbog ponašanja tadašnjeg premijera Milanovića, ova epizoda više ne igra neku ulogu.

“Svet je danas, jedanaest godina kasnije, jedan potpuno drugi svijet. Niko se u Berlinu toga više ne sjeća”, kaže Haze. Važnije je, naglašava, kako se Milanović ponaša i šta govori danas.

“Milanovićevi stavovi o Rusiji se i te kako registruju u Berlinu i u diplomatskom obliku i kritikuju. I inače ono što Milanović u posljednje vrijeme govori nije dostojno jednog predsjednika. Recimo kada vlastiti Ustavni sud opisuje kao gangstere ili muhe. Ono što on trenutno sprovodi miriše na autokratiju i ne znam da li je to dobro za Hrvatsku”, kaže demohrišćanski političar.

I on Milanovića vidi u društvu, ne toliko s Orbanom, koliko zbog socijaldemokratske pozadine bližem slovačkom premijeru Robertu Ficu.

“On pokušava da SDP smjesti desnije nego HDZ. Takav primjer imamo sada u Slovačkoj s premijerom Ficom koji takođe istupa pod krinkom socijaldemokratije i prodaje desne teze”, kaže Haze.

Želja za kontinuitetom

No kad je u pitanju odnos prema BiH, za političkog analitičara Braja nijedan od mogućih budućih predsjednika vlade u Hrvatskoj ne blista stavovima.

“Milanović je očito veći nacionalista kada je u pitanju BiH. No, Plenković je već dosta toga blokirao u BiH i ignorisao državne institucije poput kolektivnog Predsjedništva kako bi ostvario prava tamošnjih Hrvata“, kaže on.

“Plenković je do sada uspio dobro da sprovede tu poziciju u EU, a takođe i u Njemačkoj preko Evropske narodne stranke ili njemačkih demohrišćana i ima moćnog saveznika u visokom predstavniku“, kaže Braj, misleći na Kristijana Šmita, bavarskog konzervativca.

Iako i on smatra da bi Berlinu nakon izbora u srijedu bio draži kontinuitet, on i u ponašanju Plenkovića vidi neke antidemokratske tendencije.

“Njemačke analitičare pomalo zabrinjava Plenkovićev sve autoritarniji politički stil, koji će tim putem nastaviti ako se iznevjere njegove evropske političke ambicije u kojima on sebe vidi na nekoj važnoj poziciji u Briselu“, kaže Braj i zaključuje da Plenković u Orbanu i srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću može imati zanimljiv primjer za politiku suprotstavljanja Briselu.

Posljednji put kad je bio u Berlinu, Milanović se u septembru 2020, kao prvi gost u predsjedničkoj palati nakon završetka pandemijskog lokdauna, obrušio na Mađarsku koja se bodljikavom žicom bori protiv izbjeglica i rekao kako bi on “da je premijer”, prihvatio raspodjelu izbjeglica čime je zaradio simpatije domaćina.

Danas se iz Berlina mogu čuti drugačije poruke koje zvuče poput vapaja. “Nadamo se da će u ovim teškim bezbjednosnim vremenima s hibridnim ratom iz Moskve Hrvatska ostati čvrsto usidrena na Zapadu”, zaključio je Lukšić.