U kakvim uslovima srpski haški osuđenici izdržavaju kazne: Martiću zabranjeno čak i da čita, Lukić kao u izgnanstvu!

Zbog upale nerva u ramenu, Milan Martić ne može da mrdne ruku. To zatvorskim službenicima ne može da objasni, pa ga oni strpaju u samicu po kazni, jer nije obrisao hodnik. Ovo je samo jedan od primjera kakvu torturu Martić trpi u zatvoru u Estoniji, gdje izdržava kaznu od 35 godina robije, na koju ga je osudio Haški tribunal.

Martićev advokat Predrag Milovančević kaže da bivši predsjednik Republike Srpske Krajine u estonskom zatvoru jedino još što nije nosio “one metalne kugle vezane lancima za noge”.

– Kada je prebačen iz Sheveningena, tri mjeseca je proveo u nekakvom podrumu u izolaciji i nemogućim uslovima – kaže Milovančević za “Novosti”.

– Kontrola zdravlja u estonskom zatvoru je katastrofalna. Mjesecima nije mogao da popravi zub, a da ne pričam o drugim ozbiljnijim zdravstvenim problemima. Čuvari ga šikaniraju, odnos prema njemu je grozan, a on ne zna jezik i ne može da komunicira s njima. Nikome ništa ne može da objasni, niti se tamo bilo ko trudi da ga razumije ili mu neki problem riješi- kaže on.

Milovančević ukazuje na to da su u Estoniji uslovi katastrofalni u odnosu na one u kojima su haški osuđenici na izdržavanju kazni u drugim zemljama.

– U Francuskoj, Danskoj ili Njemačkoj je potpuno drugačiji pristup zatvorenicima. Tamo imaju i neko zanimanje i dobijaju novčanu naknadu za to što rade, a Martić može samo da riba onaj hodnik kad na njega dođe red – priča nam Milovančević.

– Bukvalno je izolovan 23 sata, s tim što sat vremena može da izađe napolje da udahne vazduh. Zabranili su mu i pušenje. Zatvorska kazna mora da podrazumijeva rehabilitaciju, a ovde toga nema. Po zemlji u koju je upućen na izdržavanje kazne vidi se da je u pitanju odmazda. Ni porodica ne može da dođe da ga vidi. Roditelji ga nisu videli od 2002, kada se predao- kaže Milovančević.

Martićeve žalbe i zahtjeve za premještaj u drugu državu u Haškom tribunalu su ignorisali.

– U Hagu kažu da su u Estoniji takva zatvorska pravila. Ali ona se odnose na estonske zatvorenike, a Martić je na izdržavanje kazne tamo poslat na osnovu međunarodnog ugovora. Ne može da čita, da gleda televiziju. To je klasično izgnanstvo, a ne zatvor. Psihički ga ubijaju. Prema karakteru krivičnih djela, zatvorske vlasti ga tretiraju kao najgoreg zločinca, iako on nije neposredni izvršilac, već je osuđen zato što je bio predsjednik Republike- ukazuje advokat.

Predrag Milovančević kaže da je potpuno ista priča i kod druge dvojice srpskih osuđenika u Estoniji, Dragomira Miloševića i Milana Lukića.

U ostalim evropskim zemljama, srpski osuđenici se ne žale na tretman. Bivši načelnik resora javne bezbjednosti MUP-a Srbije general Vlastimir Đorđević kaznu izdržava u Njemačkoj, kod grada Dramštata.

Njegov advokat Veljko Đurđić kaže nam da general policije do sada nije imao primedbi.

– Korektni su prema njemu. Advokata može da zove kad god hoće, a za porodicu ima sat vremena mjesečno, koje može da rasporedi kako želi. Za posjete familije ima tri sata mjesečno. Radi nešto i za to prima sitnu naknadu. U zatvoru uči i njemački jezik-objašnjava nam Đurđić.

Prihvatljive uslove, koliko to zatvor može da ponudi, ima i Nebojša Pavković, bivši načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije, koji kaznu izdržava u Finskoj. On može slobodno da se šeta po zatvorskom krugu, piše knjige, slika, igra fudbal, kosi travu…

– Pavković generalno nema primjedaba, mada mu je malo jezik problem. On je u Holandiji tek počeo da uči engleski, a finski je malo specifičaniji. Ipak, tamo mu prevode sve što treba, naročito kad ide kod ljekara. Ima i neko zanimanje, koje mu je plaćeno. Vikendom ima i kompjuter i “Skajp”, pa može da se vidi sa porodicom, a može i da zove porodicu telefonom- priča nam njegov branilac Aleksandar Aleksić.

Miodrag Stojanović branilac Ljubomira Borovčanina, ranije zamjenika komandanta Specijalne brigade policije Republike Srpske, kaže nam da je njegov klijent u danskom zatvoru imao sasvim korektne uslove.

– Borovčanin bi trebalo da izađe u avgustu ili septembru. Sin mu je tamo, igra košarku i da bi bio bliže ocu i viđao ga, izabrao je da igra za klub u Danskoj – kaže Stojanović.

Lukića muče svjetlom

Milanu Lukiću u estonskom zatvoru i dan i noć je upaljeno svjetlo u ćeliji, pa mu je to potpuno poremetilo spavanje. Zatvorske vlasti su mu tražile čak da plaća komunalije i hranu, ali odbijaju da mu daju neki posao da radi, jer ne zna jezik i jer je haški osuđenik, pa je ocjenjen kao rizičan.

Ovo nam priča Lukićev advokat Dragan Ivetić, ukazujući na katastrofalan položaj njegovog branjenika u estonskom zatvoru.

– Nema prevodioca sa srpskog na estonski jezik iako mu je to obećano. Ne može da objasni zdravstvene probleme. Američki psiholog Džordž Hju posjetio je Lukića u zatvoru i dao mišljenje da mu je nanijeta ogromna psihološka šteta i da je jezička izolacija u suprotnosti sa ciljevima rehabilitacije- objašnjava nam Ivetić.

(Novosti.rs)