U ratu za 15 dana izgubili troje djece, a sad jedva sastavljaju kraj sa krajem

U avgustu i septembru 1995. u samo 15 dana, Marko i Mirjana Galinac sahranili su troje djece.

Radovan je preminuo od posljedica mišje groznice, od koje je obolio u šumama Igmana, braneći kućni prag.

Radenko i Radmila stradali su u zločinu bez kazne – „Namjerna sila“, tako su NATO saveznici nazvali operaciju bombardovanja Srba 1995. godine.

Ostarjeli i bolesni Marko i Mirjana brinu za dva unuka, Radenkove sinove: Nikolu, na kome su ratne traume ostavile traga i Stefana poljoprivrednog tehničara bez zaposlenja.

– Dvije rane me bole- kaže Mirjana- jedna za mrtvom djecom, a druga za živom.

– Ovom bi mi trebala pomoć i liječenje. Unuci mi na milost i nemilost ostavljeni. Nikolu smo na dva mjeseca doveli iz doma za nezbrinute u Prijedoru, a Stefan bez posla. Djecu mi ubi NATO pakt. Tuge i bola mi je dosta, 21 godinu ko u magli živim, ubi me samoća. Nema noći da jastuk ne natopim suzama- kaže Mirjana Galinac.

Samoća i bolest lome srca Marka i Mirjane Galinac. Starini su u aprilu prošle godine po drugi put amputirali nogu zbog bolesti krvnih sudova, a i proteza koju nosi nije adekvatna.

– Ne mogu metar preći bez štaka. Ne mogu joj ništa pomoći, makar da unesem drva. Malo mogu oko sebe i sebi prinijeti vode. Djeca me pokojna izdržavaju, pravo da ti kažem- jada se Marko Galinac.

Smijemo li ostati ravnodušni na Markovu i Mirjaninu brigu za preostalo potomstvo? Samo ih Radovanovi i Radenkovi saborci nisu zaboravili, a ni date zavjete.

Borislav Kondić vjeruje, preživio je udar NATO bombe, jer ga je Radenko zaštitio svojim tijelom.

– Sjećam se tog Radenkovog kad mi je govorio da je gotov, da on ne može više i rekao mi je: Kole čuvaj mi djecu. Evo ko sad da ga čujem kad mi to govori. Јa sam ga pokušavao utješiti, ali on kaže: Gotovo je. De vidi samo gdje je Rada- priča Kondić.

Bremenite su suze na licu ratnika. Teška je tuga i briga Marka i Mirjane Galinac.  Za života su podigli spomenike i sebi i svojoj djeci.

Na crnom kamenu ispisano: „Ako je smrt jača od života, nije od ljubavi i sjećanja“. Zavjet, za sve nas!!!

(RTRS)