Uči policajce u Srbiji drevnoj vještini borbe: Ako želi, na gomilu “složi” i 10 napadača!

Milan Pejović, policijski oficir i prvi čovjek novosadskog Aikido društva “Aldebaran”, za Press otkriva čemu uči buduće pripadnike i oficire MUP-a Srbije u trening centrima u Kuli i Sremskoj Kamenici, zašto je ta borilačka vještina put do zdravlja i harmonije, te kako svaki čovjek na gomilu može da “složi” čak i 10 napadača.

– Na buduće policijske službenike pokušavam da utičem višestruko. Pored redovnih časova kriminalistike, kroz razgovore, savjete, ali i zahtjeve, prenosim im i dio svog životnog iskustva. Lični primjer je najmoćniji pedagoško-vaspitni instrument, naročito u ovim teškim vremenima. Dajem im primjer u iskrenosti, poštenju, širini razmišljanja i otvorenosti za sve, pa možda i zato često čujem komentare ljudi koji kasnije ostaju zatečeni saznanjem da sam oficir policije – kaže ovaj majstor aikida, koji završava magistarske studije na novosadskom Filozofskom fakultetu.

On navodi da se naziv ove borilačke vještine sastoji od japanskih znakova “ai” – što znači harmonija, “ki” – sveprisutna energija te “do” – put.

– Jednostavnije rečeno, radi se o putu do harmonije. Osnivač ove vještine, veliki majstor Morihej Uješiba, davno je rekao da se umijeće mira zasniva na četiri velike vrline: hrabrosti, mudrosti, ljubavi i prijateljstvu. Inače, svako u aikidu može da radi na sebi, bez obzira na godine, fizičku sposobnost i nivo obrazovanja. Kvalitetne tehnike prema napadačima mogu da se izvode čak u osmoj ili devetoj deceniji života, a aikido koji ja radim podrazumijeva rad na sebi i lično usavršavanje u najširem smislu. Vježbanjem na fizičkom i mentalnom planu tjeramo sebe da izgrađujemo nešto novo. I dok je kvalitetna aikido tehnika lijepa, harmonična i efikasna, nestabilan i nervozan um stvara kruto, slabo i bolesno tijelo. U tom slučaju su i tehnike neefikasne i grube – objašnjava naš sagovornik.

Jedinstvo uma i tijela

Pejović naglašava povezanost aikida i meditacije, koja se, prema njegovom mišljenju, može opisati kao gledanje i intimno upoznavanje samog sebe.

– To je “centriranje” samog sebe u sebi, a onda u univerzumu. Naime, postoji mnogo psiholoških testova, gdje se testiranjem tijela testira i um. Tek je centrirano tijelo sa stabilnim umom snažno i tada ga ne može pomjeriti ni guranje nekoliko jakih ljudi. Takođe, efekti u tehnikama na fizičkom i duhovnom planu su veliki, pa meditaciju treba raditi redovno sa testiranjem tijela jer um i tijelo treba da su uvijek zajedno, što kažu: dok nas smrt ne rastavi. Jedan veliki majstor je rekao da to jedinstvo ne može nikada biti pobijeđeno jer je ujedinjeno s univerzumom, pa je svaki napadač poražen već pri samoj pomisli o napadu – tvrdi Pejović.

On napominje da ljudi koji upražnjavaju aikido mnogo rade na aktiviranju svojih skrivenih energetskih i fizičkih potencijala.

– Vjerujte, do sada sam gledao nevjerovatne transformacije bolesnih i oronulih osoba koje su kasnije postale srećni, a često i izliječeni ljudi. Zapravo, kada se um oslobodi ograničenja, u čovjeku se aktivira unutrašnja energija, pa su moguća svakakva čuda. A svako radi u skladu sa svojim sposobnostima. To je suština jer smo svi različiti. Tek poštovanjem te svoje različitosti mi postajemo moćni, a tek poštujući tuđu različitost možemo da kvalitetno uradimo tehniku u aikidu i živimo u miru sa svojom porodicom, prijateljima i cijelim svijetom – kaže Milan.

Snaga u harmoniji

Ovaj poznati majstor aikida ističe da je čovjek duhovno biće.

– Bilo šta da radi, on se od toga ne može odvojiti pošto ima svjesni i nesvjesni dio uma. Nesvjesno može biti moćan saveznik ili neprijatelj, pa od nas zavisi šta ćemo od toga da napravimo. Dakle, od prvog treninga radi se na postepenom usklađivanju svjesnog i nesvjesnog dijela uma preko testova Kija. Na primjer, dugogodišnjim radom sa budućim policajcima, ali i iskusnim pripadnicama specijalnih jedinica, primijetio sam da ljude fascinira moć uma na fizičkom planu, što konkretno pokazujemo na našim treninzima – ističe Pejović.

Naš sagovornik još tvrdi da ljudi na treninzima aikida kroz vježbe, razgovor i druge načine povezivanja sa partnerima iz sebe izbacuju sve ono što je loše, istovremeno pokrećući vlastite potencijale i snagu, kojih često nisu svjesni.

– I emocije su veoma važne jer aikido tehnika uvijek mora biti prijatna za sve vježbače. Vježbajući harmoniju, ugrađujemo u sebe mir i sklad i to prenosimo u okruženje. Nadalje, ljudske moći su ogromne. Eto, mene su budući policajci godinama stavljali na probe. Jednom me je njih 13 guralo i nisu uspjeli da me pomjere. Drugi put su dvojica snažnih momaka bezuspješno pokušali da mi razdvoje dva prsta. Držali su me u snažnim polugama, iz kojih sam izlazio opušten i s osmijehom. Sjećam se i da sam na gomilu “složio” desetak napadača. Naravno, to svako može, uz adekvatno vježbanje i uloženi trud – otkriva ovaj četrdesetjednogodišnji pripadnik MUP-a Srbije.

(Press)