Ukrajinci zaustavili prodor Rusa u Donbasu, ali cijena je visoka: Drugi front se raspada
Ukrajinske oružane snage (OSU) uspjele su tokom proteklog mjeseca usporiti napredovanje ruske vojske u centralnom Donbasu, ali taj je uspjeh plaćen visokom cijenom. Značajne snage prebačene su s drugih ratišta kako bi se ojačala odbrana, što je ostavilo druge sektore ranjivim na ruske prodore. Ruski nezavisni portal Meduza donosi analizu i karte stanja na frontu.
Posljedice su već vidljive: ruske snage napreduju prema Slovjansku duž obje obale rijeke Siverski Donjec, gdje su zauzele strateški važne Kreminske šume, područje pod kontrolom OSU od jeseni 2022. godine. Istovremeno, druga ruska grupacija gotovo bez otpora napreduje prema zapadu duž granice Dnjepropetrovske i Zaporoške oblasti. Manje krize za ukrajinsku odbranu pojavile su se i kod Orihiva, južno od Zaporožja, te oko Kupjanska u Harkovskoj oblasti.
Ruski proboj kod Dobropillja
Situacija na liniji između Pokrovska i Kostjantinovke postala je jasnija posljednjih nedjelja. Početkom avgusta, ruske jedinice iz 51. armije napredovale su otprilike 20 kilometara u dubinu ukrajinske odbrane i stigle do puta Dobropillja-Kramatorsk. Ruske snage uočene su i na sjeveroistočnim prilazima Dobropillji.
Do sredine avgusta, OSU je na to područje prebacio rezerve s drugih ratišta, prvenstveno iz Sumske oblasti, ali i s položaja kod Kupjanska, Časov Jara i istočnog Dnjepropetrovska. Ta su pojačanja omogućila ukrajinskim snagama da potisnu ruske trupe s puta Dobropillja-Kramatorsk. Ipak, pokušaji da se ruski klin u potpunosti odsječe bili su neuspješni.
Rusija je takođe dovela pojačanja. Prvo su stigle dodatne jedinice 51. armije, zatim dijelovi 20. motorizovane streljačke divizije, a u septembru su raspoređene najmanje četiri brigade mornaričke pješadije. Do početka oktobra ruske snage vjerojatno su stabilizovale bazu svog proboja.
Iako ukrajinski izvori tvrde da su u protivnapadima ponovo zauzeli neka naselja poput Dorožnog i Novog Šahova, za to nema vizuelne potvrde. Na istočnom boku, ruska mornarička pješadija napreduje prema Šahovu i Sofijevki kako bi osigurala svoje položaje. Uprkos stabilizaciji, obnovljeno rusko napredovanje prema Dobropillji ili Kramatorsku čini se malo vjerovatnim zbog velikih logističkih problema, jer ne kontrolišu ključne puteve ni veća naselja u tom području.
Posebno je teška situacija u Pokrovsku, čiji cijeli južni dio trenutno predstavlja takozvanu “sivu zonu”. Iako su ruske trupe uspjele prodrijeti do samog središta grada kroz uništene četvrti, nisu uspjele uspostaviti čvrsto uporište i učvrstiti svoje položaje. U međuvremenu, ruske snage koje napreduju iz smjera Torecka i Časov Jara stigle su do jugozapadnih predgrađa Kostjantinjovke, pojačavajući pritisak na grad.
Stanje kod Siverskog Donjeca
Nakon višegodišnjih borbi, ruske snage uspjele su zauzeti Kreminske šume, prostrano šumovito područje na sjevernoj obali rijeke Siverski Donjec. Ovaj značajan napredak omogućen je s dva ključna proboja: jednim duž južne obale rijeke, od Bilohorivke preko Serebrjanke prema Dronivki, te drugim duž sjeverne pritoke, rijeke Čorni Žerebec, gdje su napredovali od Torskog prema Jampilu. Pretpostavlja se da su se ukrajinske snage, koje su branile šumovito područje, povukle preko rijeke na suprotnu obalu kod Dronivke.
Ofanziva duž Siverskog Donjeca predstavlja ozbiljnu prijetnju ukrajinskoj kontroli nad Siverskom, koji se nalazi u nizini, dok ruske snage drže uzvisine na istoku i sjeveru.
Liman se već nalazi u gotovo potpunom okruženju. Ruske snage zauzele su selo Šandriholove, sjeverozapadno od grada, i stigle do ceste koja povezuje Liman i Izjum. Jedina preostala linija snabdijevanja za branioce Limana vodi preko riječnih prelaza kod Rajhorodoka, na periferiji Slavjanska. Međutim, mostovi su tamo uništeni, a trajektni prelaz pod stalnim je ruskim vazdušnim udarima, što znatno otežava snabdijevanje veće grupe snaga sjeverno od rijeke.
Ruski napad na Liman razbio je ukrajinske snage u tom području, posebno 3. armijski korpus. Jedinice 3. jurišne brigade, zajedno s drugim elementima korpusa, odsječene su od glavnih snaga koje brane Liman. Uprkos tome, 3. jurišna brigada pokušava podržati odbranu grada napadima na sjeverni bok ruske grupacije.
Rusi u Dnjepropetrovskoj oblasti napreduju gotovo bez otpora
Ruske snage dobile su značajna pojačanja ne samo u sektoru proboja kod Dobropilje, već i na području južnije od Pokrovska, na strateški važnom spoju Dnjepropetrovske, Donjecke i Zaporoške oblasti. Na tom području ruske jedinice napreduju južno od rijeke Vovče, ciljajući ključni put koji povezuje utvrđeni grad Huljajpole s Pokrovskom, glavnim logističkim čvorištem ukrajinskih oružanih snaga.
Ruska komanda je, u sklopu nove ofanzive, prebacila dijelove 90. tenkovske divizije na južnu obalu rijeke Vovče. Istovremeno, jedinice iz grupacije “Istok” preraspoređene su kako bi ojačale snage koje napreduju prema Huljajpolju.
S druge strane, ukrajinska odbrana na ovom sektoru suočava se s velikim izazovima. Nakon što je nekoliko jedinica prebačeno kao pojačanje na područje Dobropilje, preostale snage primorane su na “mobilniju” odbranu. To znači da više nisu u mogućnosti održavati čvrstu i neprekinutu liniju fronta, već se oslanjaju na lokalizovane protivnapade kako bi usporile rusko napredovanje.
Uprkos tome što su ukrajinske snage uspjele privremeno vratiti kontrolu nad nekim naseljima, ruske trupe su u posljednjih mjesec dana ostvarile napredak od 12 do 17 kilometara na različitim dijelovima ovog fronta. Trenutno se nalaze na samo desetak kilometara od važne ceste Huljajpole-Pokrovske, gledano od sela Verbove.
Izazovi u Zaporoškoj oblasti
Osim prijetnje Huljajpolju s istoka, ukrajinska odbrana u Zaporoškoj oblasti suočava se s dodatnim izazovima. Ruske trupe nastavile su ofanzivu prema gradu Orihivu, ključnoj bazi OSU tokom ljetne ofanzive 2023. godine. Napadaju ga s juga, preko ruševina Robotina, i s istoka, kroz područje Male Tokmačke.
Zapadnije, duž rijeke Dnjepar, ruske snage takođe pojačavaju pritisak. Na području nekadašnje obale akumulacije Kahovka, koja je presušila nakon uništenja brane 2023. godine, ruske trupe bilježe uspjehe. Nakon što su prvobitno zauzele naselje Kamjanske, tokom posljednjih mjesec dana preuzele su kontrolu i nad južnim dijelovima Stepnohirska te selom Primorske.
Strateški značaj ovog napredovanja je velik. Ako ruske snage uspiju stići do rijeke Konke, koja se nalazi sjeverno od Primorskog, njihovi operateri dronova dobili bi mogućnost direktnog gađanja ciljeva unutar samog grada Zaporožja, što bi predstavljalo novu i ozbiljnu prijetnju za regionalni centar, prenosi index.hr.