Ukrajinski grad postao zamka: Skoro svi muškarci su nestali ili se skrivaju
Foto: X
Gotovo četiri godine nakon početka sukoba Rusije i Ukrajine, Ukrajina se suočava s dvostrukim izazovom: nedostatkom vojnika i sve većim brojem muškaraca koji izbjegavaju vojnu službu. Mnogi vojno sposobni muškarci, u dobi od 25 do 60 godina, prekršili su zakon koji im zabranjuje napuštanje zemlje, dok se drugi skrivaju ili igraju mačke i miša s regrutima.
Zbog svoje jedinstvene geografije i istorije, Vilkovo, zapuštena ribarska luka na Dunavu, postalo je slika Ukrajine u malom – mjesto iz kojeg su vojno sposobni muškarci gotovo u potpunosti nestali, piše New York Times. “Ko je ostao”, pita se 42-godišnji Ivan, koji je pristao govoriti pod uslovom anonimnosti. “Žene, stariji i muškarci koji se trude ne izlaziti bez prijeke potrebe.”
Bijeg kao jedina opcija
U ovoj regiji, koja je kroz istoriju često mijenjala vladare, nacionalni identitet nije duboko ukorijenjen, a entuzijazam za rat je osjetno manji, iako je mnogo muškaraca otišlo na ratište. Blizina Rumunije, koja se vidi s druge strane Dunava, i Moldavije čini bijeg izuzetno primamljivim. Mnogi su muškarci uspjeli pobjeći, ali neki su u pokušaju izgubili život ili su uhvaćeni. Okruženo rijekama, močvarama i putnim blokadama, Vilkovo je postalo zamka, zbog čega su muškarci uvjereni da je skrivanje kod kuće, u strahu od kucanja na vrata, sigurnija opcija od pokušaja bjega.
Za razliku od muškaraca, žene se u Vilkovu slobodno kreću, a za neke od njih novonastale okolnosti donijele su i svojevrsno oslobođenje, otvarajući im poslove koji su im prije bili nedostupni.
Opasni prelaz preko Dunava
Potraga za regrutima posebno je intenzivna duž ukrajinskih granica. Vilkovom, koje zbog kanala umjesto ulica ponekad nazivaju i “ukrajinskom Venecijom”, patroliraju čamci granične straže. Muškarci su pokušavali preći rijeku i domoći se Rumunije u čamcima, s ronilačkom opremom, pa čak i na improvizovanim splavima od plastičnih boca.
Iz Vilkova vodi samo jedan put, na kojem su postavljene blokade granične straže. Dalje, glavni auto-put koji povezuje regiju s ostatkom zemlje prolazi kroz Moldaviju i nazad u Ukrajinu, što znači dodatne granične prelaze. Postojao je i drugi put prema Odesi, ali most na tom putu oštećen je u ruskom bombardovanju. Iako pomorci smiju napustiti zemlju zbog posla, mnogi se nakon isplovljavanja više ne vraćaju. Njihove porodice sada ih posjećuju u susjednim zemljama.
Oni koji uspiju zaobići kontrolne tačke često napuštaju svoja vozila i pješke bježe kroz šume i polja prema Moldaviji. U bijegu im za visoku cijenu pomažu i kriminalne mreže koje se bave ilegalnim krijumčarenjem ljudi.
Duboki korijeni nepovjerenja
Ukrajinski komandanti upozoravaju da je nedostatak vojnika stvorio rupe na prvim linijama ratišta. Stotine hiljada ukrajinskih vojnika su ubijene, ranjene, zarobljene ili se vode kao nestale. Zbog velikih žrtava, većina Ukrajinaca nema saosjećanja za one koji izbjegavaju službu. Tužilaštvo je pokrenulo čak 290.000 slučajeva zbog dezerterstva ili samovoljnog napuštanja jedinice.
Ali, regija poznata kao Južna Besarabija, kojoj pripada i Vilkovo, ima drugačiju priču. Većina stanovništva govori ruski i potomci su “starovjeraca” koji su prije više vijekova pobjegli od progona Ruske pravoslavne crkve. Od 1812. godine, ovo područje bilo je pod vlašću Osmanskog carstva, Rusije, Moldavije, Rumunije, Njemačke i Sovjetskog Saveza, prije nego što je konačno postalo dio Ukrajine. Ta burna istorija ostavila je dubok trag na stav stanovnika prema vlasti, objašnjava istoričar Volodimir Poltorak.
“Svaki oblik vlasti dočekan je s nepovjerenjem”, rekao je. “Na neki način, oni su anarhisti.”
Novi život u gradu bez muškaraca
Od gotovo 8.000 stanovnika koliko je Vilkovo imalo prije početka rata, ostalo je tek oko 5.000, iako je tačan broj teško procijeniti jer se mnogi skrivaju. Svi poznaju nekoga ko je otišao.
“Stvarno mi nedostaje”, kaže 55-godišnja Halyna Silarina o prijatelju pomorcu koji je otišao na početku rata. Njezin suprug, 61-godišnji Anatolij Silarin, nazdravlja povratku starih vremena. “Možda je ovo mjesto nekada bilo Venecija”, kaže. “Sada ko zna šta je.”
“Svijet se potpuno smanjio”, rekao je jedan stanovnik koji se bliži šezdesetoj, ali i dalje podliježe mobilizaciji. Zatražio je anonimnost kako bi izbjegao regrutovanje. Procjenjuje da otprilike polovina preostalih vojno sposobnih muškaraca uopšte ne napušta svoje domove, prenosi Index.
