Umičević povodom “Beminih” 19 godina postojanja: “Bema” izrasla u giganta, sačuvaćemo radna mjesta

Tvornica obuće “Bema” Banjaluka je za 19 godina svog, i više nego uspješnog postojanja, izrasla u istinskog giganta obućarske industrije, koji posluje pozitivno i u ova teška i krizna vremena, ne duguje nikome ni jedan jedini fening, pokrenula je domaću proizvodnju obuće i čini sve da sačuva sve i jedno radno mjesto u proizvodnji, reikao je u intervjuu za Banjaluka.net Marinko Umičević, tehnički direktor “Beme”, koja danas obilježava 19 godina postojanja.

Prema njegovim riječima, za “Bemu” kao I za druge tvornice iz ovog sektora industrije, biće ovo još jedna teška i veoma neizvjesna poslovna godina, ali se uzdaju u podršku Vlade Republike Srpske, te u svoje znanje, upornost i trud.

O ovim i drugim zanimljivim temama, povodom 19 godina rada uspješne banjalučke Tvornice obuće “Bema” razgovarali smo sa njenim tehničkim direktorom Marinkom Umičevićem, koji je od “Beme” napravio giganta, a koji je nadaleko poznat kao uspješan i ugledan privrednik, priznati sportski radnik i poznati humanista, te čovjek koji ne štedi da pomogne svakome kome je pomoć potrebna, ali i čovjek koji je uvijek spreman svakome reći sve u lice, jer je naprosto takav, direktan, otvoren čovjek i neko ko “nema oraha u džepovima” i ne boji se ni čuti ni reći istinu.

Tvornica obuće „Bema“, danas 2. avgusta, na Ilindan, obilježava 19 godina uspješnog rada. Recite nam kako je “Bema” poslovala u prvoj polovini ove godine I šta je “Bema” danas nakon 19 uspoješnim godina u privredi Republike Srpske, BiH i Evrope?

UMIČEVIĆ: Za ovih 19 godina uspjeli smo da napravimo jednu od najmodernijih fabrika obuće u Evropi, imamo oko 1.250 zaposlenih, a “Bema” je nadaleko poznata kao društveno odgovorna firma u svakom pogledu, ne samo figurativno. U prvih šest mjeseci ove godine smo poslovali pozitivno.

Godišnja realizacija Tvornice obuće „Bema“ je oko 10 odsto budžeta Grada Banjaluka što je izuzetno respektabilan rezultat za ovu vrstu industrije koja faktički prodaje jeftinu žensku nekvalifikovanu radnu snagu.  Pokrenuli smo domaću proizvodnju i za ovih 19 godina nikome nismo dužni ni feninga, ni državi, ni dobavljačima, ni radnicima. Naše radne kolege bez problema ostvaruju pravo na penziju, porezi i doprinosi su uredno plaćeni.

“Bema” danas, na Ilindan, obilježava svojih 19 godina postojanja, izrasla je u jednog giganta u industriji obuće, u svakom pogledu respektabilnog, koji ima dva pogona u Banjaluci i Mrkonjić Gradu, a “Bema” je društveno odgovorna firma koja pomaže i sport i kulturu u Banjaluci i druge društvene događaje koji su od važnosti za grad. Ovih izuzetno teških pola godine smo uspjeli preživjeti, tiha je inflacija. Mislio sam da nakon korone nema ništa gore, ali prošla godina je bila katastrofalna, sa hiperinflacijom, gdje smo povećali plate procentualno više nego što je iznosila inflacija. Kod nas u “Bemi” je prosječna neto plata već prešla 1.000 KM neto, plus topli obrok i prevoz, ali nema te plate koja može pratiti ovu skupoću i divljanje cijena. Sada je na snazi tiha inflacija, svaki dan se dižu cijene neprimjetno, očito monopol pojedinih trgovačkih kuća je postao jači od države i zato jedva čekam da dođe neki strani trgovački lanac da napravi konkurenciju sa cijenama.

Koji su problemi i izazovi sa kojima se susreće “Bema” u poslovanju i ima li načina da se oni prevaziđu?

UMIČEVIĆ: “Bemi” je veliki trošak prevoz i topli obrok, cijene goriva su drastično pale, ali su autobuske karte ostale iste, jer je grad očito izgubio bitku da se cijene vrate koliko toliko niže, odnposno na prethodno stanje, prije poskupljenja goriva. Pa treba hraniti svaki dan 1.250 radnika. Mada mi imamo svoj plastenik za paradajz i paprike, ali to je nedovoljno, meso je preskupo.

Još jedan od problema nam je i taj što su nam kupci ove godine smanjili proizvodnju, jedan kupac je čak prekinuo proizvodnju sa 1. avgustom ove godine. Jednostavno, desetak velikih trgovačkih lanaca u Njemačkoj je propalo, dvije godine nije bilo jače zime, i milioni pari cipela su ostali neprodati, pogotovo zimskih, mada lose ide i prodaja ljetne obuće. Sada je potpuno jasno da je ova industrija postala veliki zavisnik od klimatskih promjena.

O ovom i drugim problemima koji nas pritišću i ugrožavaju nam proizvodnju nekidan smo, ispred Udruženja tekstila, kože i obuće RS čiji sam predsjednik, upoznali premijera RS Radovana Viškovića. Ovaj sector tekstila, kože i obuće zapošljava 14.500 radnika. Premijera smo upoznali o smanjenju proizvodnje, o velikoj neizvjesnosti za jesen. “Bema” bi sada mogla da otpusti 100 radnika, ali ne želimo to da radimo, tražimo unutrašnje rezerve, mada smo do sada iscrpili i te rezerve. “Bema” od 1.250 radnika ima samo 10 ljudi u kancelarijama. Opet ćemo pokušati preko veće produktivnosti i proizvodnje da spasimo radna mjesta, jer jedino tako možemo povećati plate, jer mi plate zarađujemo a ne dobijamo, što je velika stvar i velika razlika. Moram da kažem da ova industrija pripada prerađivačkoj industriji, imamo 14.500 radnika u ovoj industriji, činimo 24 odsto prerađivačke industrije, ukupno imaju 163 firme u sektoru obuće i tekstila. Izvoz u prošloj godini industrije obuće i tekstila je bio oko 400 miliona KM. Samo “Bema” je imala 20 miliona maraka izvoza u prošloj godini, što je 10 odsto budžeta Grada Banjaluke, a mi radimo poslove dorade, prodajemo jeftinu žensku nekvalifikovanu radnu snagu. Ova industrija čini respektabilnu proizvodnju, gdje je ženska radna snaga pokretač ove industrije. Takođe, problem nam je i skuplja struja za privredu, koja je postala jako velika stavka u proizvodnji. “Bema” godišnje plati više od 500.000 KM nekvalitetne struje, jer imamo izuzetno velike oscilacije napona, a trafostanica se ovdje pravi 30 godina a još ni temelj nije iskopan, dok milioni leže na računima Elektroprenosa BiH i jede ih inflacija.

Da li imate podršku Vlade Republike Srpske?

UMIČEVIĆ: Upravo zahvaljujući podsticajima i olakšicama Vlade RS došli smo na jako visok nivo tehnološkog razvoja i povećali smo plate prošle godine za 25 odsto, te je kod nas u “Bemi” prosječna neto plata prešla 1.000 maraka. Smatramo da je to sve nedovoljno u ovako teškim vremenima i da država mora da lupi šakom o sto, da nešto učini Iidonese konkretne mjere, poput smanjenja PDV-a na hranu, da se koliko toliko “prodiše”. Osjećam, i kao privrednik i kao roditelj i kao čovjek, da smo prepušteni sami sebi. Ovo ima kraj, jer ako progovori stomak, biće svega. Jednostavno, mi moramo misliti na dostojanstvo malog čovjeka, da nam čovjek ne bude bitan samo na dan izbora da zaokruži neko ime, već da država povede više računa o narodu, pogotovo za hranu. Ovaj sadašnji Zakon o PDV-u je totalno neprihvatljiv, ide u korist bogatih, jer ne može biti isti PDV za luksuz i za hranu, odnosno preživljavanje. Očekujem od novog direktora UIO BiH, Zorana Tegeltije, da će to staviti na dnevni red, jer nema te plate koja može stići ovu skupoću.

Ulaganjem prošle i pretprošle godine u opremu, podigli smo produktivnost za tri odsto, a ove godine očekujemo da je dignemo za još jedan odsto i da u tome tražimo rješenje za veće plate. Dali smo neke prijedloge premijeru, koji nas je ekspresno primio, na čemu smo mu neizmjerno zahvalni. Ako iko zalužuje orden i poštovanje zaslužio je premijer Višković od nas obućara i od mene lično, jer je pravi narodski čovjek i, jednostavno rečeno premijer Višković je pravi čovjek na pravom mjestu.

Takođe, tražimo podršku da zajedno sa Vladom RS pokušamo jače pokrenuti vlastitu proizvodnju, domaću proizvodnju. “Bema” je već 2-3 odsto pokrenula domaću proizvodnju, ali tu nam treba podrška kako Vlade RS, tako i IRB RS sa povoljnijim kreditima sa grejs periodom. Na taj način mi bi sredstva uložili u dfmaću proizvodnju, jače je ppokrenuli, a time bi pokrenuli i prateću industriju. Vjerujte, da mi sada u BiH možemo da kupimo samo pertle i ništa više, jer niko ne radi pete, đonove, tabanice i ostalo. Smatram da bi se i tu moglo otvoriti hiljade radnih mjesta, a da mi jačom domaćom proizvodnjom možemo preko CEFTE i nekih sajmova u drugim zemljama, zajedno sa Privrednom komorom RS, napraviti veliki iskorak. Ako znamo praviti cipele za najpoznatije svjetske marke, znamo i za sebe, samo nam trebaju jeftinija sredstva za ulaganje. Takođe, tu bi i Vlada RS i javna preduzeća i druge službe trebale pokazati odgovornost i za svoje radnike nabavljati obuću i uniforme od domaćih firmi iz sektora tekstila i obuće, i na taj način jačati svoju domaću proizvodnju. Da ne bude kao ranijih godina da tender za policiju RS dobije firma iz FBiH, a naši ljudi i firme iz RS budu podizvođači. A PDV ide u FBiH zbog toga. To se ne smije dozvoljavati. Treba prepisati zakon o javnim nabavkama iz zemalja okruženja, gdje fino kaže da ne možeš dobiti tender ako nemaš više od 300 radnika, ako nemaš takve i takve mašine i ako firma nije registrovana u RS.

Kakvo je trenutno stanje u industriji obuće kod nas i u svijetu?

UMIČEVIĆ: U zadnje vrijeme se suočavamo sa dopisima naših ino partnera i u razgovorima sa njima oni traže smanjenje cijena i radnih naloga za novu proizvodnju. To je iz razloga, jer je Evropa u velikoj ekonomskoj krizi i ljudi se prvo odriču kupovine obuće i garderobe, a drastično je pala kupovna moć, dok snijega nije bilo dvije godine zaredom, pa su ostale neprodate velike količine obuće i to je za nas ogromna prijetnja, što osjetimo na smanjenju naloga, i smanjenju proizvodnje. Mnogi naši partneri sele proizvodnju u Albaniju i na Kosovo, a ponovo su aktuelne Indonezija Malezija, Kambodža, Vijetnam, gdje je kontejner do prije mjesec dana bio 12 hiljada evra, a sada je dvije hiljade evra. Sada vlade tih zemalja uzimaju od preduzeća jedan par cipela i one finansiraju kompletnu nabavku materijala, transport na kućnu adresu. To je jedan novitet koji je izuzetno opasan po nas. To rade da bi zaposlili žensku radnu snagu gdje je masovno zapošljavanje i teško će se biti oduprijeti ovom izazovu. Ponavljam, to je ozbiljna prijetnja na koju mi nažalost nećemo moći odgovoriti. Hoću da kažem kako se sve zemlje bore da zaposle žensku radnu snagu.

Opet ponavljam, mi smo Vladi zahvalni za podsticaje i podršku koju imamo, ali sve to se može preko noći srušiti kao kula od karata. Da se to ne bi desilo, mi zato na vrijeme apelujemo, a premijer je to sve shvatio i nadam se da ćemo pronaći rješenje. Ove godine je Vlada dala oko 14 miliona maraka za podsticaje privredi, a za poljoprivredu više od 200 miliona maraka, a ja za “Bemin” restoran kupujem grah iz Kanade, mrkvu iz Španije, krompir iz Egipta i nekad se pitam gdje odu te pare date za podsticaje. Ali šta je tu je, radi, “u se i u svoje kljuse”, što bi narod rekao. Nemam dojam da smo prepušteni sami sebi, ali imam dojam da sve to treba da bude mnogo bolje, moramo da vratimo dostojanstvo rada, da se shvati da nije sramota biti radnik, ali pojedinac ne može sam da to uradi.

Koliko je danas teško naći radnike za proizvodnju, ali i školovani kadar za obućarsku indostriju?

UMIČEVIĆ: Nedostatak kadra u obućarskoj industriji je ogroman problem. Imamo radnika za proitzvodnju hvala Bogu, ali nemamo kreatora, inženjera, modelara…Ove godine je ukinut fakultet za obućare, kojeg sam ja tražio godinama. Nije bilo razumjevanja, jer su ti koji odlučuju o državnim parama rekli da taj fakultet mora da traje četiri godine redovnih studija, 240 bodova… To je klasični primjer bahatosti, bezobrazluka i rasipanja narodnih para koje mi privrednici treba da zaradimo. Taj fakultet bi trebao biti tri godine uz rad, ali nisu to usvojili. Ove godine su ga ugasili.

Dakle, ako ne riješimo pitanje kadra, džaba nam je sve ovo. Ja u “Bemi” i obućarskoj industriji uopšte radim 50 godina i ja sam se naradio, ali treba da nađem nasljednika, da neko radi poslije mene. U svakom slučaju, izuzetno teška 2023. godina, izuzetno neizvjesna. Imam odgovornost kao čovjek i roditelj i građanin RS da se broim za spas svih radnih mjesta. Lično smatram da se Republika Srpska može spasiti samo proizvodnjom i boljim zarađenim platama, jer više boli nepravda i bahatost pojedinaca nego što nekada treba da se odreknemo nekih stvari. Zato se nadam i vjerujem, jer drugog izbora nemamo, Republika Srpska se brani i puškom i radom, pa i knjigom.

Za kraj razgovora, koja bi bila Vaša poruka povodom 19 godina uspješnog poslovanja “Beme” i kome posebno dugujete zahvalnost za stabilnost poslovanja i veliki iskorak u proizvodnji?

UMIČEVIĆ: Napravili smo veliki iskorak u proizvodnji zahvaljujući premijeru Radovanu Viškoviću, srpskom članu predsjedništva BiH Željki Cvijanović, predsjedniku RS Miloradu Dodiku, ministru finansija Zori Vidović i ovom prilikom im se zahvaljujemo. Zahvaljujemo se i direktoru UIO BiH Zoranu Telgeltiji, ministru spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staši Košarcu koji su svako na svoj način dali doprinos da industrija obuće, ne samo Tvornica obuće „Bema“ dođe do ovog nivoa rada, kao i gradonačelniku Banjaluke Drašku Stanivukoviću.

Ove godine „Bema“ u avgustu ide na kolektivni godišnji odmor, tako da 2. avgusta, na godišnjicu nećemo raditi, ali ćemo iduće godine povodom jubileja i 20 godina uspješnog rada, ako nam Bog da zdravlja prirediti veliku feštu i druženje. Pozvaćemo sve radnike, goste, prijatelje, poslovne i sportske saradnike, podijeliti diplome, zahvalnice, satove kako i priliči za tako značajan jubilej, kao nekada što se radilo i napravićemo jedan veliki događaj koji će biti svojevrstan praznik i za naš grad Banjaluku.

Na kraju se zahvaljujem svim radnicima tvornice „Bema“, rukovodiocima, poslovnim partnerima, bez njih ne bi bile priče o „Bemi“. U „Bemu“ se lako dolazi, a ko god misli da negdje postoji bolje može ići i niko nije svezan, ali u „Bemu“ se i dalje dolazi i zadržali smo isti broj radnika.

Ističemo da svake godine kupujemo školske knjige za osnovnu i srednju školu djeci svih naših radnika, organizujemo podjelu paketića, kalendara. Vodimo računa o radnicima koliko god možemo, organizujemo besplatne medicinske preglede i drugo, ali ipak smo mi industrija koja dopunjava kućni budžet. Ne može radnik iz tekstilne i obućarske industrije da bude hranitelj porodice, nije mogao ni u najbolja vremena. Sada se to možda od njega i očekuje, ali to je niskoakumulativna grana koja dopunjava kućni budžet.

Zahvalnica direktoru “Lowe”:

Umičević je rekao da su prošle sedmice u zasluženu penziju ispratili dugogodišnjeg saradnika, direktora kompanije “Lowa Sportschune” gospodina Wernera Riethmanna.

“Tom prilikom smo željeli da se zahvalimo za uspješnu saradnju tokom svih ovih godina. Kompanija “Lowa Sportschune” sa sjedištem u Jetzendorfu ove godine obilježava 100 godina postojanja i jedan je od dugogodišnjih partnera Tvornice obuće “Bema”. Gospodin Riethman je za 19 godina rada Tvornice obuće “Bema” puno učinio za naše poslovanje i zahvalnica je simboličan način kojom želimo da iskažemo poštovanje”, rekao je Umičević.

Ukratko:

Tvornica obuće “Bema“ Banjaluka danas slavi veliki jubilej, punih 19 godina svog postojanja, koje dočekuje zajedno sa svojih 1.250 radnika, odličnim poslovnim rezultatima i respektabilnim planovima za budućnost.

Na čelu ove uspješne fabrike, najveće u Banjaluci, i prije 19 godina i danas je, ugledni i uspješni privrednik Marinko Umičević, čovjek koji ne poznaje prepreke u biznisu, ali i čovjek koji ima ogromno znanje u privredi i bez čijeg zalaganja, truda i odricanja “Bema” sigurno ne bi bila ovdje gdje je danas, a to je sami vrh obućarske industrije u BiH.

Naime, “Bema” je sa radom počela 2. avgusta 2004. godine i uprkos brojnim izazovima, i sa Umičevićem na čelu, izrasla u najveću banjalučku fabriku. Osnovali su je, prije 19 godina, Martin Žilnik i Benjamin Fugina, državljani Slovenije. Tvornica je s radom počela sanacijom devastiranog objekta i nabavkom mašina, sa 147 radnika. Danas, 19 godina poslije, Tvornica obuće “Bema“ je izrasla u uspješno i respektabilno preduzeće, te se sa punim pravom može reći da je jedan od lidera u proizvodnji obuće u Bosni i Hercegovini i najveće preduzeće u Banjaluci.

U ovoj uspješnoj tvornici, koja je postala jedan od najvećih simbola Banjaluke, proizvode obuću sa svjetske poznate kupce, a na domaćem tržištu ”Bema” se pozicionirala kao brend prepoznatljiv po kvalitetu i povoljnim cijenama, te se njihovi kvalitetni proizvodi mogu kupiti u dvije “Bemine” prodavnice, jednoj u krugu tvornice, i drugoj u samom centru Banjaluke.

N.Sp.